Kad smo neki dan čuli da je pjesma “Chaotica” sisačkih The Bambi Molesters uvrštena u poznatu američku TV-seriju “Breaking Bad” (ne krevet nego ‘loš’), bilo je jasno da se radi o velikom uspjehu. Kaos.
I da su došli glave velikom pokretu otpora izlasku domaćih glazbenika u svijet. Ili bar jednom njegovom dijelu. Sad im ne gine da ih svojataju i mediji koji se inače nisu pretrgli prateći njihovu karijeru, ali neka ih i žutih.
Ministarstvo kulture i Bandić vjerojatno već imaju spreman odgovor i sigurno će im, mada su iz Siska, dati neki ‘bonus’ zbog ‘delanja’ i zasluga za kulturu države.
Kako je počeo rock na tom Otoku?
Televizija, pogotovo američka, pogotovo ovako kvalitetna produkcija poput serije “Breaking Bad”, težak je teren za ‘slomiti’, ili ‘probiti’, kako god hoćete. Imaju oni dovoljno svojih zvijezda, ali koji put ‘prođe’ i netko sa strane.
Glavno pitanje zapravo je kako je uopće počeo rock na tom Otoku i kako mu se pridružiti? Film i TV, nešto manje i teatar, mogu biti moćne poluge u proboju ‘zaobilaznim strategijama’ na imperijalistički i zasićeni teren Velike Britanije, EU, pogotovo Amerike.
Kusturica protiv Bregovića
Do te mjere da je u pravu Emir Kusturica kad svom bivšem prijatelju Goranu Bregoviću spočitava da ništa ne bi napravio u svijetu da nije bilo njegovih filmova “Dom za vješanje” i “Arizona Dream”, u kojima se Goran predstavio internacionalnoj publici.
I ne bi. I ne bi bilo Iggya Popa i ostalih bez stranog budžeta. Imati pjesmu ili glazbu u filmu ili TV seriji otvara velike mogućnosti, ne samo zbog jednokratne koristi, nego radi ekspozicije pred širokim svjetskim auditorijem i mogućnosti koje vam se otvaraju. Znamo da danas ‘prava’ i novci od izvođenja pjesme u nekoj TV seriji, pa i domaćoj sapunici, donose puno više od mizernih naklada albuma.
U vremenu kad se CD-i prodaju slabije, a pogotovo ako dolazite iz ‘pasivnih’ rock krajeva poput naših, ne treba naglašavati koliko multimedijalno predstavljanje na velikom ili malom ekranu može koristiti. Recimo na nedavnom Sarajevo Film Festivalu gdje je prikazan koncertni film The Bambi Molestersa.
‘Domaćica’ ili da se pravimo Englezi?
Ali podrazumijeva se da niste ‘šuft’ nego da ste od dobrog štofa. The Bambi Molesters to zasigurno jesu, nasvirali su se već po svijetu, radili s renomiranim zvijezdama pa im ovo dođe samo kao šlag na torti. Dabog da im se posrećilo i odvelo ih još dalje jer su zaslužili.
Koliko je teško da ti pjesma, ili glazba, uđe u film, TV seriju ili kazališnu predstavu, pogotovo na međunarodnom tržištu, znaju mnogi. I mnogi su pokušavali, ali nije išlo.
Proračunska nekultura
Znaju mnogi još ponešto. Jer mnogi naši glazbenici, od jazza do rocka i etna, i danas sviraju i putuju po svijetu sami sa sobom i svojim koferima. Bez pomoći majke države, nadležnih ministarstava, koji goleme proračunske novce radije koriste za promociju neke druge kulture, pa i nekulture.
Ima i pozitivnih primjera ali su rijetki. Za razliku od francuskih, tibetanskih, indijskih i inih world music glazbenika koji su kod nas gostovali uz malu pomoć njihovih država – ili materijalnu ili barem simboličku, pa da im se kulturni ataše pojavi na press konferenciji – naši su ostavljeni sami sebi od kulturnjački natražnjačke i maćehinski raspoložene države.
Država s velikim D i malim K
Vjerojatno je to u rocku kao vječnoj domaćoj ‘alternativi’ stvorilo averziju prema Državi s velikim D i malim K. Mislim kulturom, barem ovom nešto modernijom.
Što je onda logičnije nego krenuti privatnim kanalima i zahvaliti se svima na svesrdnoj nepomoći? The Bambi Molesters su odavno, da ne ponavljamo gradivo, svirali s REM, bili na stranim top ljestvicama, imali albume u distribuciji inozemnih diskografa, dobivali odlične recenzije u stranim časopisima, svirali po vani, bili The Strange, bili s gudačima, bili na top listama od Amerike do Engleske…
Amerika i Engleska nisu zemlja proleterska
Koje ipak nisu postale zemlje proleterske, ni blizu, bitna je bila kvaliteta. Tu i tamo su prihvatile neke glazbenike s ovih prostora.
Postoji i nama omiljena obrnuta provincijalna priča; kako biti prvi u svom selu i preslikati strani model doma? Zna biti smiješno kako se domaće estradne zvijezde trude biti ‘svjetske’, a da ovi vani znaju što rade vjerojatno bi im oduzeli putovnice.
Na domaćem terenu to prolazi – a nije Eurosong u pitanju – ali niti jedna od domaćih Beyonce ili Aguilere nije uspjela vani. Vjerojatno im je tamo dosta i njihovih.
No, kao zemlja bez proizvodnje više volimo uvoz, pa i stranih modela; od glazbe do kazališta, i mnogi će – poput Nine Badrić ili Severine – napraviti sve da budu ‘svjetske’. Pritom su dosadne i nezanimljive, pa se traži nemala pomoć suradnika.
Uvoz estetskih pandura, pardon kirurga
Gledao sam neki dan predstavu “Michelangelo” Tomaža Pandura u zagrebačkom HNK-u i nisam se mogao oteti dojmu kako slovenski redatelji znaju izvesti proizvod.
Nama zanimljivo, jer Pandur je pomogao Severini da postane puno zanimljivija na zadnjim koncertima čiju je režiju i scenografiju postavio, ali Severina svejedno nikada neće u EU. Nema šanse, a u Ameriku može samo privatno ili na gaže za domaće iseljeništvo.
Srećom, nije bilo Severine u HNK-u ili ju bar nisam vidio. Pandur ju je spasio na zadnjim koncertima i dođe joj nešto kao estetski kirurg. Je li da se to promijenilo u zadnje vrijeme, kad se kaže ‘estetski kirurg’?
Prvo od onih ‘starih’ dobiješ veće usnice, uže bokove i postaneš ‘žena začuđenog pogleda’, a onda ti ovi novi probaju osmisliti reputaciju. Sve se može danas, pravi supermarket, ali svejedno ne može se tek tako uspjeti na vanjskom tržištu.
Stimulirajmo HNK, Dinamo i The Bambi Molesters
Ovo velim samo zato da se drastično vidi ne kolika je, nego kakva je razlika u percepciji The Bambi Molesters i nekih drugih. Pri čemu nije problem popularnost Severine kod kuće, to je stvar tržišta, problem je što The Bambi Molesters nisu popularniji kod kuće, a to je već stvar kulture.
Pa p mu m, ako alternativni oblici drugih umjetnosti, mimo rocka – da ne spominjemo nacionalne prioritete i mastodonte poput HNK i Dinama – dobivaju potpore od ministarstava i gradova, trebalo bi onda dati potporu i The Bambi Molesters i još nekima?
Poruka Obami i Amerikancima
Pa da se ujednači odnos tržišta i zahtjevnije kulture. Jer alternativa The Bambi Molestersa očito ima uspjeha vani više nego domaća srednja struja, što govori dosta o tome što je vani dominantno a što nebitno. I zato se sad čeka onaj potez ministarstava i Bandića s početka teksta.
Teško da će se to dogoditi. Stoga, poruka od nacionalne važnosti Amerikancima glasi; Obama, ne idi u rat, vratite nam The Bambi Molesters, damo vam Severinu. Ona nema pjesmu za film, ali ima slike iz svog filma. Pošteno, svakome prema zaslugama…
