Nord je alternativno/eksperimentalni rock bend iz Rijeke, osnovan u listopadu 2013. godine.
Trenutni članovi Norda su basist/vokal Mihael Prosen, bubnjar Tino Margan, te gitaristi Vedranu Vučkoviću i Ivan Jović.
Faith No More, Tool, Soundgarden, Massive Attack, Depeche Mode i David Bowie neki su od glazbenika koji inspiriraju ekipu iz Norda, čiji je zvuk mješavina mračnog teksturnog ambijenta, masivnih gitarskih riffova i emocionalnih tekstova s osobnim osjećajem.
Mihael i Vedran zapravo su veterani lokalne, riječke rock scene, jedan kao bivši pjevač u sastavu Father, drugi gitarist u Unlogic Skill, a Tino i Ivan su mladi, talentirani glazbenici, koji su kroz Nord dobili lijepu nprigodu da se dokažu.
Njihov debi album “Play Restart” ponajbolji je album domaće alternativne rock scene objavljen aktualne godine. No kako se radi o bendu koji nema ‘po defaultu’ medijski ‘poguranac’, morat će se jebeno potruditi da ga mainstream mediji prepoznaju i na adekvatan način honoriraju njegov rad.
U tome će možda pomoći ovaj razgovor s Mihaelom Prosenom, koji je neke stvari vezane uz Nord pobliže pojasnio.
Foto: Ira & John
Bend ste beskonačne kreativnosti, bez žanrovskih ograničenja, koliko čujem.
(smijeh), da, to je napisao naš izdavač, iako, nisam siguran da je to njegovo izvorno, mislim da nas je jedan Talijan tako opisao. Nadam se da je tako što se tiče kreativnosti, a slažem se s time da nemamo žanrovskog ograničenja. Tako je bilo i u mom prošlom bendu Father, gdje je zvuk bio metalni, ali mislim da glazba nije bila samo metalna. Neke pjesme jesu bile ekstra metal, ali neke stvarno nisu. Koliko god da to nama odgovara, ima i onih kojima tako nešto nije dobro. Oni koji slušaju metal, vole čuti samo metal, recimo, a oni koji ne slušaju metal, njima naša glazba može biti preglasna. I onda se nađemo u nekom čudnom dijelu Svemira, gdje nismo ni jednima ni drugima dovoljno ‘napeti’ da bi nam bili fanovi i to je taj jedan minus. Recimo, Faith No More je bend koji nas je dosta inspirirao, posebno Vedrana i mene. Veliki smo zaljubljenici u taj bend.
Da, sjajan je to bend, glazba im je totalno žanrovski neobuzdana…
Da, njih mnogi vole. Oni su imali sličan problem, mislim da dugo nisu mogli naći jakog izdavača baš zbog te priče, dok se nije pojavio netko tko ih je prepoznao i rekao ‘to je to, to je super’ i objavio. Onda je svima postalo dobro. Nama je to možda više minus nego plus, jer evo, baš gledam neke recenzije, a dojam ovisi o mediju. Ako je rockerski, onda smo prežestoki, ako je specijaliziran za žešću glazbu, onda smo im premekani…
A dobro, s obzirom na činjenicu da u današnje vrijeme recenzije može pisati praktički tko god to želi, ne bi se trebalo time zamarati.
A, da. Možda je u startu čak i bolje biti malo ‘fake’ i reći “‘ajmo se staviti u ovu ladicu pa ćemo imati fanove te glazbe”. Ali mi to nikako da naučimo i onda najprije napravimo pjesmu poput “Killing Me Killing You”, a već drugi dan nešto poput “Remake”, koja ‘vuče’ na Rammstein. Mislim da smo super bend za ljude koji su ‘otvorenog uma’, koji jedan dan mogu slušati Panteru, a drugi dan Bjork. Takav sam ja, a takav je i Nord bend.
Moj je dojam da pjesme imaju značajan koncertni potencijal. Možda i iz razloga jer sam Vas gledao na INmusicu i čuo kako zvučite uživo. Ljude će na koncertima možda privući pjesma “Killing Me, Killing You”, ako ništa drugo, a ono svojim ‘ubitačnim’ nazivom.
(smijeh) Da, svojim nazivom, koji je ‘ubitačniji’ nego sama pjesma.
“Killing Me, Killing You” jeste pjesma pomalo ‘ubitačnog’ imena, ali je, s druge strane, dosta melodična i slušljiva. Rekli bismo, jedan od specifikuma albuma.
Da, u pravu si. Recimo da je to neka iznimka na albumu, mekšeg karaktera, više onako radiofonična, slušljivija široj masi. Ne mogu reći da smo namjerno to tako napravili, iako negdje ‘po putu’, kad sam shvatio da bi bilo baš ‘fora’ da pjesma bude vokalni duet i kad mi je Eni Jurišić ‘pala na pamet’, nekako se sve posložilo. Da bi to moglo biti malo komercijalnije s obzirom da je ostalo što sviramo dosta alternativnije, posebice neke pjesme koje čak idu i u pravcu metala. Sve je tako ispalo nekako spontano. Svi smo mi uglavnom potekli iz grungea, posebica ja, koji sam veliki ljubitelj grunge bandova, od Soundgardena, Alice In Chainsa ili Pearl Jama. Dosta nam komentiraju da je pjesma ‘pearl-jamovska’, ali i neki kažu da smo tako htjeli, da se malo komercijaliziramo, da se probijemo na radio. No nije to tako krenulo, iako se, u odnosu na druge pjesme, može i tako shvatiti. Ponavljam, nije nam to bila namjera. Mislim da će ubuduće biti više takvih ‘upliva’, jer imamo veliki broj bendova koji nas inspiriraju, među kojima ima i onih koji nisu niti grunge niti metal niti rock pa bi takve pjesme mogle biti evidentije na drugom albumu.
Ranije si spomenuo Vedrana, bivšeg člana sastava Unlogic Skill, u ekipi su još i Ivan Jović i Tino Margan, a tebe se sjećamo iz grupe Father. Kratka povjesnica benda bila bi…
Ova trenutna postava je duže vremena skupa, iako, počelo sam s jednom drugom ekipom. Započeo sam priču s gitaristoim i klavijaturistom koji više nisu u bendu, s time da mi je Vedran uvijek bio ‘u glavi’ kao idealan gitarist za ovaj bend, a bubnjara Tinu smo pronašli preko YouTubea. Nevjerojatno, ali istinito. Dečko je iz Kostrene, ima svoj kanal, pa ‘ajde, rekoh, idemo vidjeti. Imao je tada 19 godina, puno je mlađi od nas ostalih, no iako je najmlađi, možda je i najzreliji. Talentirani mladi glazbenik koji sve naše pjesma zna odsvirati na svim instrumentima, bez da je to morao naučiti. Tino i Vedran su ostali, neki dečki su se po putu ‘pogubili’, s time da je Vedran upao slučajno, mada ja ne vjerujem baš u slučajnosti. Pojavio se kao kolega iz prošlosti koji je došao stanovati blizu mene, a rekao nam je jednom da dođemo kod njega snimiti neki demo ako nam treba. Ja sam od tada priželjkivao da dođe u bend svirati gitaru. U početku je bio van te priče i naše je snimke počeo gledati producentski, počeo sam ga nagovarati i pristao je na suradnju jer je uvidio da tu ima potencijala. Nedavno nam se pridružio gitarist Ivan Jović, koji je iz Pule, i sad smo mi u toj priči. On je slučajno upao u bend. U Rijeci je svirao s jednim triom u klubu kojeg vodim, i nekako kroz priču, kroz zezanciju, došli smo do toga da je rekao kako bi mogao probati s nama, kao da mu nije problem što je u Puli. Pokazao je entuzijazam i spremnost za rad, što je danas jako teško pronaći. Mislim da je danas, teže nego ikada, teško pronaći istomišljenike s kojima ćeš ‘gurati’ neku priču bez kompromisa, pogotovo ako u njoj nema nekog uporišta. Ovo što mi radimo je čista ljubav i želimo raditi dobre pjesme iza kojih možemo stati i to je jedini poriv koji nas gura. Imali smo stvarno sreće, nazovimo to tako, pa smo pobijedili na Demo Festu u Banjaluci, gdje smo pobijedili veliku konkurenciju od preko 400 bendova i osvojili snimanje albuma, a onda je krenulo. Putem smo upoznali Danijela iz Geenger Recordsa, koji je puno pomogao u ovoj priči. Odlična je to izdavačka kuća koja je pravi support bendu, što je divna promjena u odnosu na ranije.
O da, podrška izdavača jedna je od ključnih za uspjeh svakog benda.
Tako bi to trebalo biti. Danijel je svojim entuzijazmom uspio u naumu da album bude distribuiran praktički u pola Europe, dobar PR i Booking agenciju imamo u Njemačkoj, a od jeseni bi trebala krenuti i turneja po Austriji, Njemačkoj i ostatku Europe. To nam je cilj, da se uživo predstavimo publici, jer nas se na taj način, kako si i sam spomenuo, može najbolje doživjeti. Čuje se za nas, puno recenzija albuma je već izašlo, stvarno imamo lijepih komentara koji nam daju da se nadamo da bi trebalo biti i koncerata i prodaja ploča i CD – a. Da taj naš cijeli projekt nekako zaživi.
Dotaknuli smo se naziva nekih pjesama, a i ostale imaju znakovite nazive, poput “Play Restart” ili “Mexico”. Često imena pjesama daju naslutiti kako bi one mogle zvučati. Kako je uopće tekao proces njihova komponiranja? Dugo je to trajalo, ako se ne varam.
Pa da, dugo je to sve skupa trajalo. Recimo “So Alive” sam još u Fatheru počeo raditi, pa nije bila naišla na, da tako kažem, ‘dobar teren’. Nije bilo možda tada vrijeme za nju. Hoću reći da neke pjesme postoje dugo, spomenuta “So Alive” deset godina, i put im je bio dosta ‘čupav i dlakav’. Neke su postojale otprije, pa su u novom bendu sazrijele, pa su se članovim mijenjale. Svaki novi član je u pjesmu donio nešto novo, nešto svoje. Recimo, u zadnji čas prije snimanja “Killing Me, Killing You”, prije samog ulaska u studiju nastali su neki tekstovi, doslovno prije nego sam počeo pjevati napisana je zadnja rečenica. S nekima je sve to skupa bilo puno lakše, no bilo je dosta turbulentno, što se tiče nastanka pjesama. Evo, spomenuo si “Mexico”, za nju je, recimo, tekst napisan ‘preko noći’. Znaš kako se u nekim američkim filmovima bježi u Meksiko. Ovo je pjesma o nekom bijegu od stvarnosti. “Killing Me, Killing You” je o ljubavi ‘na izdisaju’, gdje se ljudi toliko vole da se ne mogu pustiti, ali ako se ne puste, uništit će se do kraja. Kad sam napisao zadnju riječ tog teksta, baš sam bio ponosan i sretan, jer sam uspio nekako ukomponirati da i ja i ona, Eni Jurišić, gost u toj pjesmi, da jedan drugom pjevamo iste riječi, ali s nekim drugim značenjem. Stvarno smo išli raditi tako da budemo zadovoljni baš sa svakom točkom na albumu. Od riffova do tekstova, do omota.
Upravo je omot ono što me posebno zanima. Izgleda jednostavno, ali kao da i on sadrži neku skrivenu poruku. Dojam je da kod vas sve ima svoj dio priče, pa tako niti omot ne bi trebao biti ostavljen slučaju.
Ima, ima. Omot ima super priču. Omot je radio Ivo Matić, Hrvat koji trenutno radi u Kanadi kao dizajner i mislim da je s njime napravio jako dobar posao. Kad smo dobili omot nismo znali čemu se nadati, a on je jako studiozno pristupio cijeloj priči. Od imena benda, albuma, naziva pjesama, tekstova. Poslao je samo jednu verziju i to je odmah bila finalna, što se meni prvi puta dogodilo. Uvijek smo dobivali verzije za koje predlažemo razne korekcije, no ovdje nitko u bendu nije imao apsolutno ništa za reći, ništa za dodati ili oduzeti, osim – to je to. Gotovo. Iako, kad sam ga vidio prvi puta, nisam znao što misliti, bilo mi je naoko prejednostavno da bih odmah rekao da je to – to. S druge strane, djelovalo mi je toliko savršeno da nisam znao što bih dodao ili oduzeo. Priča je ‘zabrijana’ oko imena Nord, ono, sjeverni pol, južni pol, magnetni polovi. On je u ‘dosluhu’ sa kolegom u Kanadi napravio stroj koji magnetski ocrtava naše pjesme i sve siluete koje se vide, svaka je frekvencijski zapis jedne pjesme. Znači to bi bio kao rentgen, EKG naših pjesama.
Jako zanimljivo, nema šta. I ne baš konvencionalno.
Ja tako nešto prije nisam niti čuo niti vidio, da budem iskren, i zato mi je posebno drago što je napravio nešto novo. Ivo je doslovno osmislio neki stroj, u suradnji s kolegom programerom, koji ocrtava naše pjesme. Nešto kao kad dobiješ ultrazvuk djeteta prije nego se rodi, otprilike.
Nemam niti je šta više za dodati/pitati po pitanju omota, pa idemo na koncerte. Spomenuo si da će ih biti, a to je, uostalom, i smisao postojanja rock bendova. Najavljeni nastup na MetalDays festivalu u srpnju u Tolminu je dobar početak.
Da. A nije samo da smo tamo. Koliko sam shvatio po redoslijedu nastupa, mi sviramo u ponedjeljak. Na jednom stageu je headliner Marilyn Manson, na drugom Venom, a na trećem smo mi. To nas je malo iznenadilo, nismo se tome nadali, a u konačnici, nismo niti mi toiko metal bend da bismo tamo predstavljali neku scenu. Očito smo se nekome svidjeli i to bi stvarno trebao lijep početak. Nadamo se imati puno koncerata na jesen, puno prilika da predstavimo novi album i za to se pripremamo. To je ono zbog čega bend živi. Naše pjesme ne nastaju u studiju, već nastaju u prostoriji gdje nas 4 – 5 ‘lupa’ uživo. Tako su nastale i tako se najbolje prezentiraju. U studiju je teže, jer je tamo jako teško dobiti ‘live moment’. Doduše, a koproducentom albuma Matejem Zecom, gitaristom grupe Let, 3 došli smo dosta blizu tome, odličan je posao napravio. Zato se nadam da će svi kojima se dopala neka naša pjesma ili album doći da nas vide uživo, iako je danas to teže, da ljudi odlaze na koncerte. Osim ako su ‘tribute’ sastavi, nešto što im je već poznato. Ljudi danas, na žalost, jako teško prihvaćaju nešto novo.
S obzirom da mi je poznat dio ljudi koji vode promociju Norda, nadam se da će uspjeti da vas proguraju i van naših granica.
I ja se nadam da će doći do toga da sviramo i unutar i van granica Hrvatske i regije, jer to održava bend živim. Bez koncerata možemo raditi albume sebi i ‘zakopati’ se u garažu, iako ćemo i to raditi. Kako znaš, vani je drugačija platežna moć, a i navike dolazaka na koncerte, pa se nadamo da ćemo svirati u Austriji, Njemačkoj, Švedskoj i drugim zemljama gdje je izašao album. Iako, moram priznati da smo i kod nas na ovih nekoliko koncerata naišli na dobar interes publike i za glazbu i za naš album. To će nas gurati prema drugom i trećem albumu. Inače, materijal za drugi album je u potpunosti gotov, na vrijeme smo sve posložili. Već smo počeli raditi čak i treći album, tako da smo živi, aktivni i nestrpljivo čekamo jesen da krenemo na turneju i na stageu ljudima pokažemo kako to izgleda i zvuči. A i s ovog albuma će biti objavljena još tri spota, pa će biti puno prigode da se predstavimo, kao i umjetnike koji će raditi na njima.
