Nicola Conte: “Želim revoluciju uma i duše”

Nicola Conte je svestrani talijanski DJ, gitarist i producent, poznat po inovativnom stilu pristupanja acid jazzu.

Originalan je po tome što u svoju glazbu unosi bossa nova teme te općenito elemente brazilske glazbe. Osim toga, pod utjecajem je ’70-ih godina, što se da osjetiti pri preslušavanju njegova glazbenog opusa. S obzirom da 14. srpnja nastupa na Terraneo Summer Breaku u Zadru, iskoristili smo priliku i porazgovarali s ovim pionirom novije talijanske acid jazz i lounge glazbene scene. U nastavku pročitajte što nas tamo može očekivati, zatim o predzadnjem albumu “Love And Revolution” i posljednjem “Free Souls” te nešto više o The Fez Collectiveu. S nama je također podijelio i neka osobnija razmišljanja o glazbi, jazzu i sličnim temama.

Što hrvatska publika, koja će vas u Zadru prvi put vidjeti i čuti uživo, može očekivati na vašem nastupu?
Bit će to putovanje kroz nekoliko nijansi afroameričke glazbe, s doticanjem jazza, soula, afro i latino ritmova koji prolaze kroz spiritualnu i psihodeličnu vibru sa suvremenim osjećajem.Slušajući album “Love And Revolution“, smeta li te nešto u današnje doba što bi htio promijeniti u društvu i svijetu općenito?
Želio bih, usudio bih se reći, revoluciju uma i duše. Današnje društvo je zarobljeno u jednodimenzionalnom materijalističkom okviru, gdje potrebe pojedinca stvara tržište, umjesto da dolaze iz srca.Jesi li tim albumom htio publici prenijeti određenu poruku?
Jesam, ali na pjesnički način. Ne volim nametati određene stvari drugim ljudima, ali osjećam da poruka kroz glazbu zapravo predstavlja univerzalni način dostojanstvenog komuniciranja.

Može li se glazbom napraviti određena promjena u društvu?
Bilo je vremena kada je to izgledalo moguće i kada se zaista nešto i dogodilo. U današnje vrijeme to je na neki način idealistično, ali za promjenu moramo vjerovati u mlade generacije.

Posljednji album “Free Souls” objavio si prošle godine, a na njemu
gostuje više glazbenika kao što su Marvin Parks, Melanie Charles i
Heidi Vogel. Po kojem kriteriju si birao gostujuće glazbenike?
Kada
snimim pjesmu, oslikam je bojama koje predstavljaju sami glasovi.
Neupitno je za reći kako to funkcionira na način da vokali trebaju imati
u sebi nešto posebno, ali je isto tako vrlo uzbudljivo otkrivati nova
imena.

Na tebe je vidno utjecala glazba ’60-ih godina, ali i bossa nova teme, odnosno muzika koja potječe iz Brazila. Kako to da te ona toliko fascinira da si je odlučio uvrstiti u svoje glazbeno stvaralaštvo?
To je točno, ali je isto tako i samo dio onoga u čemu sam. Moje strasti dosežu mnogo šire horizonte, rane ’70-e, 50-e, ali i elektronsku glazbu današnjeg doba. Da se vratim na tvoje pitanje. To je pitanje osjećaja i intelektualnog istraživanja osjećaja za estetiku koja se slaže s mojom osobnošću.

Kada si se prvi put susreo s jazzom i što te najviše privuklo kod tog žanra?
Bilo je to krajem školskih dana i na samom početku fakulteta. Jazz je za mene predstavljao sve ono za čime sam tragao kako bih se mogao samoizraziti. Bio je to osjećaj za stil i za slobodu.

Koje su najvažnije vrijednosti koje bi mladi glazbenik trebao posjedovati kako bi uspio u današnjoj glazbenoj industriji kao jazz izvođač?
Biti vizionar.

Možeš nam reći nešto više o The Fez Collectiveu za koji si odgovoran, a kojemu je glavni cilj obnoviti acid jazz…
Bio je to boemski krug koji je promijenio stil života u našem gradu početkom ’90-ih. Počelo je od klupske kulture, a proširilo se na stvaranje glazbe i prenošenje raznovrsne dimenzije mnogima.

S obzirom da dolaziš iz Italije, na koji način te ona nadopunjuje i inspirira u glazbenom smislu?
Nekom vrstom romantizma koji se zadržava u glazbi.