Sokrat je, ako ćemo vjerovati da je uopće postojao u obliku kakvim nam ga prikazuju, rekao da “filozofirati znači naučiti umrijeti.” Dalo bi se razglabati o stvarnom značenju te izjave, no, pojednostavljeno, Sokrat je htio poručiti kako se filozofi ne boje smrti. Jedan od najvećih nam mislilaca je to najbolje pokazao na svom primjeru kada je u miru dočekao smrtnu presudu koju je zaradio, kako su rekli tužitelji, “zbog kvarenja atenske mladeži”.

Zašto spominjemo Sokrata? Stari bradonja nema baš prevelike veze s glazbenicima, a ni samom glazbom, no negdje tamo u njegovoj čuvenoj izjavi o značenju filozofije krije se zanimljiva analogija. Glazbenici, barem oni koji su uz svoje muzikanstvo putem pokupili i slavu, nisu naučili umrijeti. Dapače. Zlatno doba rock’n’rolla, te davne sedamdesete godine kada su se djeca Woodstock pozornice otisnula u svijet, nije bilo ni vrijeme ni mjesto za smrt nekog od aktera te velike priče. To je bilo vrijeme ubiranja plodova svoje slave, vrijeme kada se proživljavao život kojeg se kasnije neće ni sjećati. Ipak, što slučajno, što namjerno, neki od tih aktera naglo su prekinuli svoj hedonizam tako da su na teži način naučili Sokratovu lekciju s početka teksta. Predstavljamo najbizarnije smrti glazbenih nam zvijezda, kratki pregled završetaka života onih koji su svoju filozofsku lekciju dočekali utopljeni u vlastitoj dokolici ili pak onih koji su otišli posve slučajno, u velu misterije. Svi oni su sve samo ne spokojno dočekali svoju smrt, a pravo je pitanje kako bi Sokrat, da je slučajno živ, komentirao odlazak u vječna lovišta onih koji su se tamo odlučili preseliti zbog pretjeranog zalogaja autodestruktivnog hedonizma.

1Sid Vicious (Sex Pistols)

Ikona punk pokreta i jedna od kontroverznijih ličnosti rock antologije (u žestokoj konkurenciji) doživjela je svoj kraj na pomalo bizaran, usudio bih se reći i zastrašujuć način. Taman pušten iz zatvora uz jamčevinu zbog optužbi da je usmrtio svoju djevojku Nancy Spungen, Sid je priredio veliki party u svom stanu u New Yorku. Među uzvanicima je bila i njegova majka, također registrirana narkomanka i čini se kako se upravo ona pobrinula da u taj stan bude dostavljen heroin koji će Sid ubrizgati i kojim će se naposljetku predozirati. Kruže priče kako mu je majka i fizički dala dozu koja ga je poslala na onaj svijet, no za to nema dokaza. Drogu je dostavio britanski fotograf Peter Kodick, a jedno je sigurno: Sid, napola čist zbog vremena provedenih iza rešetaka, nije mogao podnijeti ono što ga je godinama hranilo. Još ako je zbilja smrtonosni zalogaj stigao iz ruke vlastite majke, priča postane jeziva i definitivno zaslužuje epitet jedne od najbizarnijih smrti.

2Dennis Wilson ( The Beach Boys)

Ogledni primjer glazbene zvijezde o kojoj smo pisali u uvodu. Wilson je u životu prošao gotovo – sve. Od početne slave vesele kalifornijske družine sve do mentalnog raspada njegova brata Briana. Dodajte tome i mjesto “pod suncem” za vrijeme najvećeg festivala hedonizma koji je trajao preko deset godina. Da stvar bude još bolja, nisu samo alkohol i droge kumovale pomaknutosti našeg junaka. Ne smijemo zaboraviti kako se Dennis kratko, ali intenzivno družio s notornim Charlesom Mansonom, pa si je stigao natovariti i sjećaj krivnje za pokolj koji je orkestrirao njegov tadašnji poznanik. Preživio je ’69-u, no alkohol je polako ali sigurno počeo uzimati Dennisa u svoje krilo. Trinaest godine kasnije, Dennis je beskućnik i nomad. Kao nikad izliječeni alkoholičar tumarao je na svojoj brodici tražeći lokaciju gdje je tri godine prije bacio neki namještaj. U vidno alkoholiziranom stanju skočio je u vodu, no, nažalost, nikada nije isplivao. Ako je Sida u smrt odveo porok, Dennisu je presudila – nostalgija.

3Jeff Buckley

Iako je Buckley najpoznatiji po obradi Cohenovog klasika “Hallelujah”, bilo bi nepošteno ne spomenuti odmah na početku kako je Jeff puno veći od obrade koja ga je lansirala u glazbenu beskonačnost. Njegov prvi, i nažalost jedini studijski album „Grace“ gotovo je univerzalno cijenjen kao remek-djelo, što od strane kritike, što od strane najšireg spektra glazbenih entuzijasta. Čak i oni ortodoksni fanovi određenih žanrova ističu svoje poštovanje spram baladama nabijenog uratka, čijih šest singlova i dalje krasi radijske valove diljem svijeta. Njegova smrt je pak na neki način savršeno odrazila njegov život. Otišao je pjevajući. Naime, jednog popodneva 1997. godine, taman u vrijeme pripreme novog albuma, Jeff je odlučio zaplivati u rijeci u blizini Memphisa. Nije mu bilo prvi puta da pliva u toj rijeci, a ako je vjerovati njegovom roadieju, ušao je u rijeku u odjeći pjevajući Zeppelinov “Whole Lotta Love”. Nedugo zatim netragom je nestao. Nekoliko dana kasnije, njegovo tijelo je isplivalo na površinu. Uzrok smrti: nesreća. Bez traga alkohola ili narkotika, Buckley je posve slučajno preminuo. Tiho i samozatajno. Rijeka mirna poput njegovih pjesama, dokolica umjerena poput njega samoga.

4Jaco Pastorius


Neke smrti su jednostavno tragične. Pastoriusova konačna sudbina je u neku ruku bila zapečaćena i bilo je samo pitanje trenutka kada će se obistiniti. Čovjek koji je pozornicu dijelio s veličinama poput Pat Methenya, Herbie Hancocka i Chick Coree učinio je neviđen posao, barem što se inovacija na polju sviranja bas gitare tiče. Njegov je privatni život bio posve drugačiji. Za razliku od većine svojih kolega koji su putem droge i alkohola tražili instantne gratifikacije i život podređen užitku, Jaco je svoju autodestruktivnost prezentirao – direktno. Cijeli život je muku mučio s alkoholom i drogama, a uz sve to, bio je poznat po problematičnom ponašanju zbog kojeg se često našao u nevolji. Navodno je u čestim fizičkim obračunima redovito izvlačio deblji kraj, a jedan takav ga je koštao života. U jednoj od svojih “epizoda” pokušao se prikrasti na binu Carlosu Santani, no to mu nije uspjelo te je ekspresno izbačen s koncerta. U vidno alkoholiziranom stanju se zaputio  u noćni klub gdje je odmah po dolasku krenuo razbijati vrata. Nažalost, namjerio se na krivog izbacivača. Epilog: od batina je pao u komu, postojale su naznake da bi se mogao i izvući, no 10 dana nakon incidenta njegov život se ugasio. Autodestruktivac koji je zaobilazio užitke kako bi se odmah bacio na srž htijenja: bol.

5John Bonham (Led Zeppelin)

1980. godine Zeppelini su već odsvirali i otpjevali najbitnije. Opijeni slavom sedamdesetih, protutnjali su kroz klasični modus operandi vašeg najdražeg rock’n’roll benda, barem kada su poroci u pitanju. Ipak, Zeppelini su, sem Bonhama, živi i relativno zdravi. Nesretni John je pak na najbizarniji način platio svoju konzumaciju alkohola. Na putu za probu predstojeće američke turneje, negdje u blizini gradića Windsor, Bonham je strusio četiri četverostruke votke. Za vrijeme, i poslije same probe konzumacija votke se nastavila, a kako je kasnije pokazala autopsija, John je u tih 24 sata unio nešto više od litre votke u svoje tijelo, što je svakako puno, no nije smrtonosno. Ipak, bubnjaru legendarnih Zeppelina presudile su vlastite izlučevine. Polegnut u krevet, Bonham je zaspao samo kako bi se ugušio u vlastitoj povraćotini. Imao je 32 godine. Bend se ubrzo raspao, a njegova smrt, potaknuta navodnim osobnim problemima zbog kojih je i puno pio, u neku ruku je simbol opasnosti poroka. Sasvim slučajno, ni kriv ni dužan, Bonham je spavao u krivoj pozi što je bilo dovoljno da ga njegov nemar košta života.