Još do prije godinu dana My Buddy Moose bio je široj javnosti prilično nepoznat bend, spominjan tek u kontekstu nekih većih bendova na čijim su koncertima svirali kao predgrupa. Nas su osvojili svojim istoimenim prvim albumom koji je u godišnjem odabiru naše redakcije proglašen za najbolji domaći album i rock album, a ostavivši konkurenciju daleko iza sebe pobijedili su i u našem izboru za najboljeg novog izvođača u protekloj godini.
S Lukom, Matkom, Jasminom i Pištom razgovarali smo uoči njihovog prošlotjednog nastupa u knjižari Profil.
Pa krenimo onda odmah u glavu – kako ste doživjeli ovaj izbor našeg portala prema kojem ste proglašeni kao najbolji u čak tri kategorije?
Matko: Nama je bilo baš jako drago da je to tako, nismo uopće to očekivali i malo nas je sve skupa to jako iznenadilo, ali baš nam je drago. A i neugodno nam je malo.
Luka: Zahvaljujemo se svima koji su tako odlučili.
Vas četvorica dugo se znate, a prije My Buddy Moosea svirali ste u različitim bendovima. Može malo vaše glazbene povijesti za čitatelje?
Luka: Većinom smo svirali zajedno u bendu Stoned Cows, u biti Ištvan, Jasmin i ja, a s Matkom smo svirali u nekim drugim kombinacijama… Jasmin i on u srednjoj su školi imali bend s današnjim basistom Fathera, Matko je još svirao u bendu Kwadrat Nodnoll, Pišta je kratko vrijeme svirao u The Stuff…Uglavnom, znamo se duži niz godina i muzički smo surađivali, imamo nekakve slične glazbene ukuse tako da je bilo prirodno da se nađemo u ovakvoj kombinaciji kao što je My Buddy Moose.
Koliko dugo postoji My Buddy Moose u ovakvoj kombinaciji?
Luka: Od ljeta 2004.
Relativno ste brzo, dakle, došli do snimanja i izdavanja prvog albuma?
Matko: U biti bend je kao bend nastao 2001. Ja sam se našao s Lukom i snimili smo tri njegove stvari i jednu obradu na kojoj nam je gostovao Pišta kao vokal i onda smo to snimili, ali nismo ništa s tim radili do 2004. kad smo odlučili to opet pokrenuti.
Kako su vaše demo-snimke došle do Dalibora iz The Bambi Molestersa i koliko vam je on pomogao oko snimanja albuma?
Luka: To ne znamo, mislimo da su došle preko dečki iz The Babies, ali stvarno ne znamo.
Matko: S Daliborom se znamo još iz vremena Stoned Cowsa, on je već htio nešto od toga objaviti, no to je sve propalo iz raznoraznih razloga. I budući da smo se znali, on je nekako došao do tih snimaka, to mu se svidjelo i tako, njegova pomoć nam je otvorila mnoga vrata.
Luka: On nam je sredio i snimanje u studiju i nagovorio je izdavača da to izda.
Bila je najavljena i zajednička turneja s The Bambi Molestersima?
Luka: Pa da, trebali smo ići The Babies, The Bambi Molesters i mi, to je bila ideja, nije ništa konkretno bilo dogovoreno, ali je zapelo negdje u realizaciji i ostalo je na tome.
Luka je jedini tekstopisac u bendu, no zanimljivo je da ste svi multiinstrumentalisti… Matko, gdje si ti naučio svirati mandolinu?
Jasmin: Ne znam gdje je naučio svirati mandolinu, ali ja sam ga naučio svirati gitaru, haha!
Matko: Da, naš bubnjar Jasmin me naučio svirati gitaru, a mandolina je mala gitara, pa ako znaš svirati gitaru znaš i mandolinu.
A ti Luka? Ti također sviraš više instrumenata?
Luka: Ja sam završio muzičku školu za harmoniku, osam godina. Ali nisam je dugo svirao, no nešto mi je ostalo od toga. Završio sam negdje u 2. srednje i od tada sam možda samo u nekoliko navrata još svirao harmoniku. Prilično sam zakržljao u harmonici, ali u Stoned Cows sam svirao klavijature. A išao sam i na zbor u školi, tamo sam naučio pjevati, bio sam drugi glas, svi oni koji su lijepo pjevali su bili prvi glas, a mi ostali smo nešto mumljali duboko, hahaha!
Imate li već materijala za drugi album? U kojem se smjeru to kreće? Jesu li pjesme na tragu prvog albuma? Hoćete li uskoro opet u studio?
Luka: Imamo. Ali to bi možda Matko bolje znao, budući on priča češće s Daliborom… Ali mislim da ćemo ubrzo to krenuti snimati.
Matko: Stvar je u tome, mi bismo htjeli krenuti snimati i Dalibor bi htio, a sad je pitanje samo hoćemo li postići dogovor s izdavačkom kućom. Mislim, postići ćemo ga sigurno, samo nije još riješeno hoće li to biti na proljeće pa da se to izda na ljeto ili će biti malo kasnije pa će se izdati na jesen, ali uglavnom imamo materijal koji je malo raznovrsniji i koji je rađen na malo drugačiji način, malo je više našeg skupnog rada na probama na tim stvarima i kada izdavačka kuća da svoju suglasnost krenut ćemo snimati.
Što konkretno znači raznovrsniji? Žanrovski raznovrsniji? Više različitih utjecaja?
Luka: Ne, utjecaji su manje-više isti, no imali smo više proba i jednostavno smo imali više vremena raditi muzički na tim pjesmama. Od prije godinu dana smo u svojoj prostoriji, možemo doći kad hoćemo, a prije smo iznajmljivali prostorije i ono, našli bi se na probi, napravili jednu ili dvije stvari i to je bilo to, nismo radili previše na aranžmanima… ipak je drukčije kad imaš vlastitu prostoriju za probe.
Kakva je riječka scena i je li istina da se bendovi u Rijeci baš i ne trpe međusobno?
Luka: Ma ne, nije to tako.. obično na svim koncertima riječkih bendova kad su u Rijeci bude dosta ljudi… s većinom ljudi sa scene se znamo, mi smo prijatelji sa svim tim ljudima, idemo na njihove koncerte, oni idu na naše.. kad je bio naš koncert u Palachu je recimo baš bilo puno ljudi, evo sad je došao ovdje jedan naš prijatelj s nama, inače svira u puno riječkih bendova…
Matko: Nemamo takav dojam, ja mislim da je baš suprotno, da ima masu bendova koji su potpuno različiti…
Koji riječki bendovi vam se posebno sviđaju?
Matko: Hesus Attor je najbolji demo-bend u Rijeci. Mario Furka je snimio novi album, tamo sviramo nas troje, pa onda Very Expensive Porno Movie, dobro to nije baš skroz riječki bend…Sulud III. je super bend… pa onda One Piece Puzzle…
Tko je zapravo Mario Furka i tko je sve u tom bendu?
Matko: Mario Furka je jedan ulični svirač koji je prvi registrirani riječki narkoman, imao je jako buran život, živio je u Kabulu, Montrealu, Dakaru… sad pod stare dane živi u domu za starije i nemoćne s psihičkim problemima… On ima super stvari i mi smo sastavili jedan bend u kojem Luka, svira gitaru i pjeva, Damir Tomić Jabuka svira bubnjeve, Marin Tomić bas i ja sviram mandolinu i sad smo snimili album “Mario Furka’s Lose Explosion” za koji se nadamo da će ga netko izdati jer je jako radiofoničan.
Kakvu vrstu muzike svirate?
Luka: Pa to je kantautorski rock, većinom su akustične pjesme, s akustičnom gitarom… mjestimično zvuči kao Tom Petty recimo…
Nominirani ste za Zlatnu Kooglu u tri kategorije; ona koje me posebno zanima jest kategorija za najbolji dizajn i likovno oblikovanje albuma. Recite nam nešto više o tome!
Matko: Drago mi je da je to nominirano za Zlatnu Kooglu, cover je radila riječka ekipa iz dizajnerskog studija Manufaktura, napravili su čudo od covera i po meni je to u svjetskim standardima.
Nedavno ste snimali i prvi spot za pjesmu “I Know I Gotta Stop”. Je li spot gotov i kada ćemo ga moći vidjeti u eteru?
Luka: Jučer sam baš bio s redateljem pa mi je rekao da je spot gotov i ovaj tjedan ću ga vidjeti prvi puta. Ako izdavačka kuća kaže da je to to onda će krenuti odmah. Spot su inače snimali redatelj Goran Butorac Frenki i Martina Lukanović.
Pitao me jednom jedan čitatelj, a ja sam obećala da ću mu odgovoriti, zašto na prvom albumu nema nijedne obrade, s obzirom da ste poznati po tome što na koncertima izvodite dosta obrada. Hoće li se poneka obrada možda naći na novom albumu?
Pišta: Ne, tek ćemo na 4. album staviti obradu, to će biti album samo obrada, hehe!
Luka: O tome smo pričali s Daliborom kad smo snimali u studiju i u principu smo snimili u studiju dvije obrade, ali budući da imamo dosta autorskog materijala skužili smo da to možda nije potrebno. Problem je možda kod obrade kad ju staviš na album ljudi te automatski poistovjete sa tim. A i obrade su često puta znak nedostatka kreativnosti.
Koliko vam muzika oduzima vremena u životu?
Jasmin: Pa dosta, mislim, muzika je sastavni dio našeg života.. svi mi imamo neke poslove koje radimo, tako da nakon poslova što se stigne napraviti napravimo…
Luka: Radimo dosta često i probe, više puta radimo to iz nekog gušta nego zato što sad idemo nove pjesme raditi, jednostavno gušt nam je svirati, raditi nove stvari, zafrkavati se, popije se koja… a i privatno svi sviramo dugo… to je dosta bitan dio naših života…
Gdje možemo vidjeti My Buddy Moose u bližoj budućnosti?
Luka: Sljedeća najbliža svirka su Vinkovci, na festivalu dokumentarnog rock filma 10.3., nakon toga imamo neki dogovor za svirke u Srbiji, Novi Sad, Beograd i još nekoliko koncerata… možda Maribor krajem trećeg mjeseca, a u Zagrebu se možda ponovo vidimo u četvrtom mjesecu!
