Ovih dana Boa je izdala svoj novi album “VII” kojim je obilježila 30 godina na sceni, makar je od prvog albuma prošlo 31 ljeto, od osnivanja prvog benda Puljiza i Remenarića skoro 40, a sve to vrijeme Boa zapravo nije bila ukupno aktivna ni 20.
Ali ‘ajde, prvih 30, lijepo zvuči.
O karijeri benda, novom albumu, dosadašnjim uspjesima, koncertima, Porinu, današnjem zvuku benda i svemu ostalome popričali smo s pjevačem Mladenom Puljizom, a na početku intervjua društvo nam je pravio i producent i bubnjar benda Mladen Malek. Puljiz je bio iznimno razgovorljiv i dobre volje. Vidi se da je bend pun elana…
S obzirom na ta da je upravo izašao novi album, biste li mogli upoznati javnost s novim stvarima i s time kako Boa danas zvuči?
Puljiz: Kad smo počinjali rad na novom albumu, Slavko Remenarić i ja razgovarali smo uglavnom o tome da se na neki način pokušamo vratiti načinu rada s prva dva albuma, “Boa” i “Ritam strasti”, jer je taj način rada bio potpuno neopterećen bilo kakvim razmišljanjima o biznisu ili uspjehu. Malo manje smo išli prema pop formama, a više prema muzici kakvu mi volimo slušati i raditi. I teme su puno oštrije, ima više provokacija u tekstovima. Materijal je pokušaj povratka u ishodište inspiracije. U drugom dijelu rada tu se uključio Malek sa svojom produkcijom koji je osuvremenio te ideje.
Malek: Meni je produkcijski prvi parametar bila želja benda, povratak na originalni zvuk i pristup kakav je bio na prva dva albuma. Naravno, prvo što čovjek mora napraviti je dobro preslušati ta dva albuma, pokušati ih staviti u odnos s današnjom produkcijom.
Puljiz: Mi smo kao bend bili ili producenti ili koproducenti na nekoliko naših albuma i nikad nismo bili do kraja zadovoljni s rezultatom tako da je u prvom trenutku bilo pitanje može li netko tko je u bendu raditi produkciju. No, već nakon prve pjesme “Pijavica”, bili smo oduševljeni Malekovom produkcijom i rekli smo “Sad sve radimo u Malekovom studiju i to je to“.
U kojoj biste vi kategoriji željeli sljedeće godine biti nominirani?
(smijeh) Puljiz: U svakom slučaju, u rock kategorijama. Mi se doživljavamo više kao rock nego kao pop bend. S novim albumom bliži smo alternativnijim smjerovima tako da ćemo vjerojatno nastupati na nekim mjestima na kojima nismo dosad nastupali kako bismo se obratili novoj publici. Bavimo se muzikom pa tako kod nas ima i rocka, i funka, i jazza. Svega se pomalo dotičemo.
Kako danas gledat na skidanje glazbe s Interneta jer kad ste vi počinjali i prvi put kad ste se vraćali pet puta lošiji album od “Sedmice” bio bi sigurno prodan u pet puta više primjeraka nego što će se danas prodati vaš novi uradak?
Malek: To je samo dokaz da nešto u sustavu ne štima i da ga treba mijenjati. To je moj komentar.
Puljiz: Nemamo mi ništa protiv da se skidaju stvari, ali da barem mi muzičari imamo nešto od toga. Veliki su troškovi snimanja, ovaj je album rađen kod Maleka u studiju šest mjeseci. To je ogroman rad. Druga stvar je da treba na neki način živjeti od toga, pogotovo dečki u bendu koji su profesionalni muzičari. Trebao bi nam sustav u kojem bismo mi mogli funkcionirati.
Malek: Samo hoću reći sljedeće: U takvom sustavu jedino provideri zarađuju na prodaji internetskog prometa koji ti plaćaš svaki mjesec. Tako da mislim da bi tu trebalo sjesti na to.
Puljiz: Trenutno smo svedeni na to da radimo CD-e kako bismo svirali na koncertima. I onda na koncertima znamo prodati dosta CD-a.
Koje biste pjesme istaknuli s novog albuma ne računajući singlove koji su, mogli bismo reći, već istaknuti?
Malek: Svaka mi je toliko draga da je teško reći.
Puljiz: Teško je istaknuti jer je materijal jako ujednačen. Ogroman smo trud uložili u pjesmu koja se zove “Proba”, to je zadnja pjesma na albumu. Ni sam ne znam koliko smo mikseva rušili i ponovo kretali. Isto tako, “Crni put” mi je super pjesma, volim jako “Zlatnu groznicu”. Vjerojatno će na jesen četvrti singl biti pjesma “Nevidljivi” koja zvuči fenomenalno uživo.
(Mladen Malek nas je ovdje napustio jer se bend upravo spremao na put za Rijeku pa je trebalo održati zadnje pripreme. Pjevač Puljiz dalje je sam odgovarao na pitanja.)
Kako biste objasnili činjenicu da ste uvijek zvučali drugačije? Na primjer “Stol” ili “Milion” s prvog albuma i danas “Proba” ili “Fake” čuje se prepoznatljiv zvuk, a opet vas nitko nikad nije ni probao ni mogao kopirati.
Kao prvo, mi smo bend koji nikad ne ‘mažnjava’ tuđe ideje. Kao bend smo jako rijetko skidali tuđe stvari, mogu na prste jedne ruke nabrojiti sve pjesme koje smo obradili. Uvijek smo radili autorski materijal i inzistirali na nekoj originalnosti. Vjerojatno je to jedan od razloga prepoznatljivosti. Zna se, na bivšoj sceni, u Jugi, da su vodeći bendovi ‘mažnjavali’ pjesme. Samo bi ih prepjevali na tekst koji ovo podneblje razumije i to je to.
Slušate li kad svoje stare albume?
Pa slušam. Uvijek napravim neki veliki odmak od toga i u autu ponekad na miru preslušam. Baš sam nedavno slušao “Dnevnik putovanja, skice ostanka”, nisam ga slušao sigurno jedno godinu, dvije i baš sam ga pažljivo preslušao. Bio sam mnogo zadovoljniji sada s njime nego što sam bio prije nekog vremena.
Smatrate li se dijelom novog vala?
Smatramo. Mi smo u biti startali pred kraj novog vala. Nismo bili poznati, ali bili smo dio te scene. Družili smo se s tim muzičarima, izlazili u Kavkaz i Zvečku tako da smo udahnuli punim plućima i to vrijeme.
Je li vam bilo žao što prije 10-ak godina niste bili dio priče Igora Mrkovića “Sretno dijete”
To je moja krivica. Mene su kontaktirali da se uključim u taj projekt, međutim u to vrijeme nisam živio u Zagrebu, već u Budimpešti pa mi je fizički to bilo jako teško ostvarivo. Nisam se mogao uključiti u te projekte i naravno da mi je žao. Bilo bi mi drago da sam mogao, ali sugerirao sam da se Slavka ili nekog drugog kontaktira. Međutim, čini mi se da je moje odbijanje zbog nemogućnosti malo krivo sjelo pa su nas tu zaobišli, neopravdano. Neke druge, koji su bili mnogo manje bitni od nas, više su istakli.
Bili ste predgrupa Davidu Bowieu na Maksimirskom stadionu pred tolikim tisućama ljudi. Da možete birati, kome biste danas bili predgrupa?
Bio je to jedan poseban događaj jer čovjek se nia za koga ne veže kao što se vezao kad je klinac. Mi smo doslovno slušali Bowiea od samog početka i stvarno je to bio jedan emotivan trenutak za nas. To je neponovljivo. A sad bih ti mogao nabrojati deset izvođača. Jako volim Davida Sylviana iz grupe Japan, Petera Gabriela, Bryana Ferrya, Roxy Music… Da ti ne nabrajam sad.
Godine 1992. s odličnom ste se pjesmom “Zemlja” našli na kompilaciji “Rock za Hrvatsku”. Kako se u to vrijeme bilo naći kraj pjesme koja počinje sa “Za dom, spremni“? Mislim naravno na “Čavoglave”.
Vidiš, uopće nisam o tome razmišljao. Mi nismo imali utjecaja na to što ide na taj album, niti sam ga baš slušao, da ti iskreno kažem. To su bila teška vremena i svatko ih je doživljavao na svoj način. Kako smo ih mi doživljavali, vidi se iz te pjesme. Te političke konotacije uopće me ne zanimaju. Mi smo svoje rekli, a neki su drugi rekli svoje.
Sviđa li vam se stanje na hrvatskoj glazbenoj sceni?
Situacija je kritična. Ako stvarno ne voliš muziku i ako stvarno ne osjećaš veliku potrebu da to radiš, gotovo da nema smisla to raditi s materijalne strane. Čujem da ima odličnih mladih bendova, koji zaslužuju mnogo više pažnje, a nje sad ima premalo. To mi je zaista žao.
Što možemo očekivati u skorijoj budućnost od Boe? Hoće li uskoro opet neka pauza?
(smijeh) Mi smo se oduvijek željeli baviti glazbom koju volimo. Zato smo svi završili fakultete, svi smo napravili neke profesionalne karijere. Familijarni smo ljudi i važno nam je da ne strepimo svakog prvog u mjesecu hoće li naša djeca imati ono što mislimo da bi trebala imati. Iz tih profesionalnih razloga došle su sve te pauze. Sada do ljeta ćemo svirati u Hrvatskoj, nakon toga slijede nastupi u okruženju, Sarajevo, Beograd, Novi Sad. Mislim da ima dovoljno energije i želje da se nakon toga lagano krene s radom na još jednom albumu.
Dečki iz benda upravo su održali koncerte u Osijeku i Rijeci, a sada slijedi njihov Zagreb (18. svibnja, Aquarius klub). Vidimo se tamo, momci zaista dobro zvuče.
