Mastodon for Dummies

Nakon petnaest godina i šest albuma, a tek sada je došlo vrijeme da ama
baš svatko nauči osnove o velikanima sludge/prog/metal scene – Mastodon.

Zašto baš sada? Zato što su 2011. svirali na INmusicu pred cca. 45 ljudi, zato što su 2012. pored Močvare svirali kao svojevrsna predgrupa Slayerima na pepelu Rokaj Festa, i zato što sada dolaze u Tvornicu!Sami samcati – na krilima brutalnog albuma, nošeni ogromnom potražnjom radi koje su na svakom bitnijem europskom festivalu i spremni da im hrvatska publika pokaže zašto su prihvatili baš pred nama odraditi jedan od rijetkih klupskih nastupa i apsolutno jedini u regiji. Spremimo se za njihov dolazak jednom hibridnom kombinacijom najpoznatijih pjesama, najspecifičnijih pjesama i onih koje ima šanse da čujemo te nadolazeće lipanjske subote.10. “Mother Puncher” (Remmision)
Divlja stvar koja opisuje njihove kaotične početke i soničnu beskompromisnost. Podosta malo vokala i riffovsko kotrljanje na sve strane. Vjerojatno najbrutalnija pjesma njihove karijere, iako ime albuma simbolizira izliječenje bubnjara od gubitka sestre. Čak i logičan nastavak na kaotični “Today Is The Day” iz kojih su netom pobjegli Bill (tamo je svirao bas) i Brann.9. “Aqua Dementia” (Leviathan)
Progerski uvod daje za pravo Mastodon da s ovakvom pjesmom kasnije napravi što god žele, pa čak i počastiti punk ritmom. Ali, s obzirom da je, unatoč njezinoj starosti, gotovo nikad ne ispuštaju iz setliste, vjerojatno se uvijek požele ovako izvrištati!8. “Curl of the Burl” (The Hunter)
Singlovski opis svega što predstavlja klasičnije rockerski album “The Hunter”.7. “Colony of Birchmen” (Blood Mountain)
Prva pjesma kojom su se probijali do većeg dijela rock svijeta, budući da je to prvi album na major labelu, nakon što su se družili s kultnom ekipom na Relapseu. Od tamo i potječe pravilo gostovanja Scotta Kellya na svakom albumu. Ipak, na ovoj dosta tipično i prepoznatljivo gostuje – Josh Homme.6. “Capillarian Crest” (Blood Mountain)
Sredina karijere i prekretni trenuci njihovog napretka među velike dečke – na pozornicu prije Slayera, Metallice i sličnih. Svirka na vrhuncu, vjerojatno jednako kao i njihova zaigranost.5. “High Road” (Once More ‘Round The Sun)
Album kojim se još jednom ustoličuju na poziciji metal svijeta koju su sami osmislili i obilježili. Prema njihovim standardima, podosta hitoidna stvarčuga (nominirana i za Grammya) s ultimativno lijepim i melodičnim refrenom (za tako nešto, posavjetujte se i s “Ember City” na istom albumu).4. “Blood and Thunder” (Leviathan)
Simpatičan headbanging riff uz prebrutalnu pomoć bubnjara Brann Dailora, inače vjerojatno najboljeg pjevača u bendu – barem onog melodičnog dijela. Brza peglaona sa spektakularnim završetkom pjesme!3. “Oblivion” (Crack The Skye)
Jedna kompletna Mastodon pjesmarica. Mistični počeci, bubnjarska razigranost, svakojako pjevanje. Vjerojatno najslušljiviji refren u povijesti Brent Hindsovih usta.2. “The Czar” (Crack The Skye)
11-minutno epsko putovanje koje unatoč trajanju uvijek sviraju live (dosta često i kao zadnji klimaks koncerta) koje kroz 3 dijela prolazi sve kroz što može proći. Posebno jedan od vrhunaca cijele njihove karijere i obilježja tog albuma – dio nakon 7. minute.

1. “March of Fire Ants” (Remission)
Jedan fanovski favorit, posebno zato što stiže s prvog, legendarnog, kultnog, ‘teško-prihvaćam-novo’ albuma iz 2002. Uvodni riff je toliko upečatljiv da reakcije publike redovito tu stvar stavlja pri vrh popisa njihovih hitova – njihov “Enter Sandman” i etalon za ono što Mastodon predstavlja tom bučnom, ali inteligentnom prog svijetu.

.