Malehookersi nose breme… vratiti rock među Hrvate

3021

Nakon deset godina pauze, krajem 2009. su se vratili Malehookersi s novim albumom “Muški svijet” koji je mnogima vratio vjeru u punokrvni energični rock’n’roll.

Prošlo je nekoliko mjeseci od izlaska albuma, a velika medijska hajka se tek za nijansu stišala pa je bilo krajnje vrijeme da i mi ulovimo frontmena Jerrya Alana Gabora da nam malo pobliže opiše razloge povratka, kaže nam nekoliko riječi o novom albumu i još neka svoja razmišljanja.

Nastali ste još daleke 1996. da bi se raspali svega tri godine kasnije? Što se događalo u to vrijeme? Čemu raspad?
Gledaj, mi nikad nismo bili demo-bend. Čim smo se sastali, mjesec dana poslije, otišli smo svirati na RI rock, ušli u finale i šest mjeseci kasnije snimili prvi album. U tri godine postojanja izdali smo dva albuma, odsvirali dosta svirki i bitnijih festivala, surađivali s dosta muzičara i postali kultni bend.

Možda nas je taj prebrzi uspjeh i potrošio jer se dobrim dijelom nagrizao sam integritet benda. Za tako mlade dečke bilo je to preteško za izdržati pa smo krenuli svaki svojim putem…

Imali ste himnu Crnog mačka… Nedostaju li vam danas manifestacije koje su tada promovirale rock kao što su spomenuti Crni mačak i Fiju briju?
Nedostaje nam rock’n’roll. Da je ta priča zaživjela kvalitetnije možda se nikad i ne bismo vratili. Ovako je na nas palo to teško breme vraćanja rock’n’rolla u Hrvatsku…

Vidiš li na današnjoj sceni neki bend koji bi se idealno uklopio u tadašnju scenu?
Na našoj sceni ima dosta dobrih bendova koji sviraju raznovrsnu muziku, ali ne vidim nikoga tko svira rock’n’roll onog tipa kakav se svirao tada pa tako i ne znam bi li sjeli u cijelu priču. Ipak, vremena se mijenjaju pa tako i razni stilovi glazbe koji samim tim i mijenjaju scenu. Već u te tri godine bilo je mnogih rošada u bendu, a i danas nakon povratka se nastavlja s tom tradicijom… Zašto je već toliko glazbenika prohujalo kroz Malehookerse?
Najvažnija stvar vezana uz Malehookerse je ideja i zvuk Malehookersa. Ako se netko više ne poklapa s tom pričom bolje je da ide svojim putem. To je bolje i za njega i za one koji ostaju u bendu. Ideja iznad svega…

Koji je osnovni motiv povratka na scenu nakon desetogodišnjeg zatišja?
Tisuće je razloga, ali možda je najveći taj što nisam imao više što slušati u autu…

Muziku podržava

Zašto pod istim imenom kada si samo ti ostao od prijašnjih članova?
Krenulo se s dobrim dijelom starih članova, ali se to putem pripreme albuma promijenilo, što zbog njihovih osobnih razloga, što zbog međusobne nekompatibilnosti. Podsjećam da sam ja i bio glavni autor pjesama na prijašnjim albumima pa je bilo i logično da nastavim dalje na ovaj način jer smo već ušli duboko u ovu novu priču.

Svakog od prijašnjih članova sam prebolio i ta priča je iza mene koliko god mi je bilo teško i bolno proći kroz nju. Osim toga, novi ljudi u bendu su me oduševili, koliko kao muzičari, toliko i kao ljudi. Danas ne vidim bolji krug ljudi koji bi se poklopio s idejom ovog benda…

Koji te osjećaj obuzeo kad si ponovno ušao u studio i sa svojim bendom počeo snimati novi album? Kako je bilo kada su Malehookersi ponovno počeli sa svirkama uživo? Je li je bilo straha od očekivanja kritike/publike?
Sve ovo što se događa oko benda je za mene jedna velika avantura u kojoj uživam. Svaki dio priče je meni samo dio toga. Publika nas je dobro prihvatila na koncertima koje smo odsvirali jer su očito bili gladni potentnog rock’n’rolla tako da me i taj dio priče jako veseli.

Kritika je rekla svoje i od nekih petnaestak recenzija, tek ih je nekoliko bilo malo lošijih, a ostale su pisane u superlativima što me isto jako zabavljalo jer mi je super vidjeti toliko različitih mišljenja oko iste stvari. Užasno me zabavlja relativizacija i površnost ljudi.

Uzori su jasni i izvješeni na stranicama benda (AC/DC, Sex Pistols, The Rolling Stones i The Stooges). Osim njih, ima li što recentnijih/mlađih bendova koji su utjecali na zvuk benda?
Mislim da se od Guns N’ Roses i Rage Against The Machine nije pojavio toliko ozbiljan bend koji bi utjecao na nas. Osim toga, zašto da uzimam vodu iz jezera kad je mogu čistu popiti s izvora rijeke.

Krajem prošle godine je izašao treći album benda… Koja je osnovna razlika između “Muškog svijeta” i ranijih albuma?
Muški svijet” je puno seriozniji album budući da je prožet s puno više iskustva. Prijašnje albume je pisao mladić koji je vjerovao da na svijetu postoji nešto dobro, a ovaj je napisao muškarac koji zna da toga nema.

Kritike albuma su većinom bile pozitivne, a i mediji su odlično popratili povratak. Jesi li očekivao to?
Malehookers su oduvijek bili dobar materijal za medije. Veseli me da se to nije promijenilo.

Početak albuma možemo nazvati kao zabavni osvrt na HR-rock od prije dvadesetak godina s nizom isforsiranih rima i žešćom glazbenom podlogom. Je li možda koja od njih napisana još prije desetak godina?
Da te podsjetim, ne postoji HR-rock od prije dvadesetak godina. To su bili cover bendovi koji su tuđe pjesme prepisivali na hrvatski i tako gradili svoje karijere. Kad smo se mi pojavili prije desetak godina svima se sledilo govno u dupetu jer su dobro znali da je to pravi početak HR-rocka. Sve pjesme su svježe nastale netom prije snimanja albuma. Samo je ”Ugašeni vulkan” nastao koju godinu ranije.

Koliko su ti bitni tekstovi pjesama i zbog čega ti je toliko bitno da se svaki stih mora rimovati? Zbog takvih isforsiranih rima, mnoge pjesme su mi izgubile izvornu draž…
Rock’n’roll je ritam. Pokreće ti karlicu. Ako ti ne pokrene taj dio tijela, onda nije rock’n’roll. Ja volim rimu zato što pospješuje taj ritam. Razbijanje ritma me nikad nije zanimalo. Kako u muzici, tako i u životu.

Najavni singl “Zagrebačko zlo” pokazao je Malehookerse kao bend koji bi mogao brzo nakon povratka vratiti staru reputaciju, pjesma je vrlo žestoka i energična, klasično rockerska o ‘zavođenju’ mlade djeve… Je li iz nje progovaralo neko vlastito iskustvo?
Pjesma ne govori o mladoj djevici. Znam da su se svi zakačili za riječ ‘legalna’, ali u ovom slučaju ilegalno znači tuđe, a takve su žene koje ja najviše volim. O tome govori pjesma.

Kraj albuma mi je vrlo zaboravljiv, u tom djelu ste se dosta ugledali na Guns N’ Roses i isklišeizirali same sebe s nizom rockerskih stvari koje ste već ranije na albumu ‘potrošili’. Je li možda format albuma od 12 pjesama ipak došao malo prerano za bend?
Dobro, to je izgleda tvoje mišljenje… Dok neki ljudi ne mogu izvaditi taj CD već mjesecima iz svojih playera tebe to fura drukčije. I to je u redu. Nije rock’n’roll za svakoga. Nekome treba mala doza, a nekome velika…

Kod rock-bendova je glavna svirka. Kako stojite s time? Gdje se sviralo, gdje će se svirati?
Od kada je album izašao krenuli smo sa svirkama. Očekujemo da bi u sljedećem periodu trebali svirati po festivalima te obići manje gradove, a na jesen krenuti s većom turnejom.

Povratak Malehookersa se taman poklopio s velikom recesijom, pa da li glazba može biti lijek za recesiju?
Recesija umara ljude i baca ih na tlo. Rock’n’roll ih budi i diže na noge. To je univerzalni lijek.

Je li lakše bilo doći do gaže prije desetak godina ili sada?
Ovisi o tome što želiš od gaže. Nama u našoj priči odgovara ovo danas.

Od kraja ’90-ih., u diskografiji se mnogo toga promijenilo. Kako vidiš budućnost diskografskih kuća?
Diskografske kuće se prilagođavaju nastalim uvjetima. To i moraju, ako žele preživjeti. Mislim da će im fokus biti u budućem periodu na publishingu, bookingu i pratećim aktivnostima vezanim uz core-djelatnost tj. uz izdavaštvo. Opet se vraća funkcija singla u glavni fokus, a CD od više pjesama napokon postaje umjetničko djelo. I ako malo bolje pogledaš vidjet ćeš da su koncerti u zadnje vrijeme poskupili baš za cijenu CD-a što namiruje i izvođača.

Koliko uspijevaš pratiti moderne tehnologije i bi li napravio nešto slično kao Radiohead da si bio u njihovoj poziciji i ponudio besplatno album, pa da ga ljudi plate koliko žele?
Ja se bavim modernim tehnologijama, pa znam cijelu priču oko toga, a što se tiče Radioheada, oduvijek su mi se činili kao neki štreberi, pa su im valjda takvi i potezi. Umjesto da se svojom muzikom suoče sa stvarnošću, oni izmišljaju igrice za malu djecu. Znam da su tim putem htjeli postati nezavisni i originalni, a sad koliko im je to uspjelo, ne znam.
Našu poslovnu politiku kreira diskografska kuća sa svojim pravilima koja su nezaobilazna, prema tome…

Čime dodatno puniš kućni budžet uz glazbu?
Modernim tehnologijama…

Koji dio puta u nastajanju albuma ti je najzanimljiviji?
Svaki dio ovog posla me jednako zabavlja i ispunjava.

Znam da je album tek nedavno izašao, ali ima li već kakvih novih pjesama?
Pjesama uvijek ima. Da moramo ići snimiti novi album mi bismo ga mogli i snimiti s obzirom na našu produktivnost. Budući da još uvijek živimo ovaj album tako i ne razmišljamo o nekom novom. Kada dođe vrijeme i kad to sami osjetimo, tada ćemo i ući u studio. Naš ugovor s diskografskom kućom nam omogućuje da sve radimo kada mi želimo i kada osjetimo pravi trenutak. S te strane bismo se ponovo zahvalili i na razumijevanju Menarta prema nama i mi ćemo im to znati vratiti.

Kakvi su planovi benda?
Napravi plan i čut ćeš Boga kako se smije. Mi imamo samo ciljeve, a način kako ćemo doći do njih je vrlo spontan. Evo, za primjer, kada smo se toliko fokusirali na hrvatsko tržište, odjednom se pojavio interes sa stranih tržišta za nas. Onda smo morali otići snimiti materijale na engleskom i to ti je već promjena plana… Čudan život, zar ne?

Možemo li ovaj povratak nazvati pravim
povratkom ili će Malehookersi ubrzo opet otići u dužu fazu odmora?

Pa
možete ga nazvati kako god hoćete. Mi smo tu i što će se dogoditi,
nitko ne zna, a to je i najzanimljivije u cijeloj priči.

Muziku podržava