Povratak u muški svijet Malehookersa

Prošli album Malehookersa “Muški svijet” snimljen je u studiju Janka Mlinarića Trulog na vintaž opremi, što se isticalo kao jedan od glavnih razloga zašto je taj album imao čvrsti, muški, pravi rock’n’roll zvuk.

Njihov novi album “Mašina” snimljen je u istom studiju, no nažalost u mnogo stvari je slabiji od prethodnika.Pojačala i instrumenti mogu dati albumu aromu, ali oni ne bi puno značili bez jakih pjesama, a “Muški svijet” je bio album praktički bez praznog hoda. U odnosu na njega “Mašina” ostavlja slabiji dojam i na tekstualnom i na sviračkom planu, te generalno zvuči manje inspirirano.

Pjesme na “Mašini” variraju od teškometalnog tutnja do pankoidnih brzica, no previše je fillera koji ponekad zvuče zgodno, ponekad forsirano, no općenito potroše svoju minutažu bez da ostave značajniji dojam.

“Romantika je kriva za sve” odabrana je za singl, očite su njene kvalitete (testosteronski rock, žestoke gitare i jednostavan pamtljiv refren), no i ona zvuči nedorečeno.

Ajmo se sad koncentrirati na pluseve ovog albuma. “Balkan blues” je prva stvar koja odskače, ponajprije instrumentalnim dijelom, temeljenom na sporijem, masivnom riffu i sa distorziranom usnom harmonikom, dok dojam kvare neka nespretna tekstualna rješenja. Nju slijedi ponajbolja pjesma albuma “Okvir o krede“, koja počinje s akustičnim blues riffom, koji kasnije prijeđe u električni krešendo.

U viziji Malehookersa ljubav je bol, krv, kraste, modrice i ožiljci. Ljubav je nešto s tamne strane, fatalno i neodoljivo. Neki će to otpisati kao isfurane mačističke klišeje, drugi, poput mene, nepopravljivo radije puše tu priču kao dašak svježine u pop glazbi čijih 99% pjesama čine razvodnjeni, bljutavi ljubavni stihići. Solidni primjeri koji se uklapaju u tu priču su klasična rokačina “Koplje ljubavi” i “Pala si u moje ruke“. Tu je i naslovna stvar sa sexy riffom.

Svojim manama usprkos, “Mašina” je album žestokog, klasičnog, prljavog rocka na hrvatskom jeziku, i kao takav pripada vrsti koja je sve rjeđa i rjeđa. Svi stari (i mladi) rockeri zbog takvog stanja neka ne očajavaju jer pop glazba je ciklički fenomen. Ono što je jučer bilo u modi, danas možda nije, ali će zato sutra opet biti. Momci u crnim kožnim jaknama koji sa sobom imaju samo električnu gitaru, bas i bubanj čekaju iz prikrajka da se svako malo popnu na vrhove top ljestvica. Pitanje je samo hoće li Malehookers dočekati taj novi izlazak iz rock recesije.