Uz sve nedostatke, koji su najčešće financijske prirode, hrvatska glazbena scena ima štošta za ponuditi. Da recentno hrvatsko glazbeno podneblje ima zanimljivih mikroscena te da živimo u kreativnom razdoblju smatra Mak Murtić, alfa i omega alternativnog jazz sastava Mimika Orchestra (mi ćemo nadodati da i oni našu scenu čine boljom svojim unikatnim glazbenim izričajem, koji nije unikatan samo u Hrvatskoj, već i šire).

Ususret koncertu Mimike u Vintage Industrial baru 7.11., popričali smo s Makom. Red glazbe, red koncerata, a malo smo ga zagnjavili i s pitanjem o njegovom poznatom djedu Edi Murtiću. Iako smo tu prvenstveno zbog glazbe, u svakom od nas čuči mala “baba tračara”, seoski Google koji ponekad voli potaknuti razgovore kakvi se mogu čuti jedino u frizerskim salonima.

Mimika Orchestra nerijetko je mijenjala svoju postavu. Da možeš odabrati bilo kojeg živućeg (ili ne-živućeg) glazbenika, s kim bi volio realizirati suradnju?  

Muziku podržava

Na početku smo dosta eksperimentirali s postavom i tražili najvezanije ljude za projekt, tako da trenutno ne mijenjamo postavu previše, ali koji put se zna nešto zamijeniti unutar benda .Naime, flautist Leo Beslać na ovom koncertu svira i klavijature, pa Nika Bauman preuzima neke flautisticke dionice. Što se tice glazbenika iz realnog ili nerealnog svijeta kojeg bi pozvao u goste, ima ih mnogo, ali vrlo bih rado radio neki projekt s primjerice konceptualnom glazbenicom i koreografkinjom Meredith Monk. Što se tiče nekih realnijih stvari u bližoj budućnosti, radimo projekt baziran na Mediteranskim identitetima, pa će se na albumu i uživo naći gosti iz raznih dijelova Mediterana.

U pjesmama Mimike zastupljena je nekad i kritika društva u kojem se nalazimo – koliko glazba može pomoći da se društvo osvijesti o važnim sociopolitičkim temama? Koliko vama to polazi za rukom?

Mislim da je glazba vrhunski kanal za prijenos svakojakih pitanja, kako osobnih tako i društvenih. Mimika se tu nasla u nekoj metaforičkoj zoni, gdje se isprepliću društvene kritike ili opisi društva i osobni, unutarnji svijet. Glazba se kroz povijest pokazala jako bitnom, uostalom koristila se i koristi se kao propaganda u svim poljima. Naša instinktivna želja za glazbom i njena evolucijska povijest nam omogućava da se kroz glazbu izrazito povezemo. Sjetimo se samo cijelog pokreta iz 60-ih, od folka do rocka, i 70-ih, Boba Marleya kao velikog kritičara rasizma i raznih nacionalizama…Sve je to ostavilo traga u generacijama koje su došle. Mislim da su ljudi i ovdje sve osvješćeniji globalne situacije u kojoj se nalazimo i da naši glasovi imaju značaj, a Mimika je mozda jedan mali dio te slagalice.

Mimika je nastupala u londonskom The Vortexu, Courtyard Theatreu, na raznim festivalima…koje nastupe smatraš najbitnijima za Mimiku? Gdje je tebi, osobno, najdraže nastupati?

Da.. svirali smo stvarno posvuda po engleskoj, od takvih klubova, do vecih poput Rich Mix-a, Londonskog Jazz Festivala, Union Chapel i raznim festivalima van Londona, u međuvremenu smo svirali tu u regiji po raznim dvoranama, od Kino Šiške, do MSU-a i sve od Vinyla i Kontese do Vintagea. Iskreno, ne znam reći što mi je najdraže, mislim da je Mimika specifičan orkestar jer se stvarno zvučno i tematski prilagodi prostoru i vrsti eventa, pa su u Kontesi i MSU to primjerice sjedeći kontemplativni koncerti, dok su na nekim festivalima i prostorima poput Vintagea plesniji i glasniji. I program je, naravno, različit. Svaki prostor je kao mala ceremonijalna dvorana, pa je svugdje divno.

Kako inozemna publika reagira na glazbu Mimike? U kojim bi zemljama volio nastupati, a da još nisi bio u njima?

Svaki put kad smo nastupali vani, nije bilo nikakvog osjećaja da tamo ne pripadamo, pa mislim da publika izuzetno dobro reagira, novo im je, drugačije. Kad smo posljednji put svirali u Vintageu, ja sam taman završavao turneju s internacionalnom ekipom, ex Yu, Albanija, SAD, te su ljudi bili istinski fascinirani našom scenom i svime što se ovdje događa. Volio bih da Mimika skokne preko bare, u SAD, ali i u Indiju i Istočnu Afriku. Ali sve mi je zanimljivo. Po Mediteranu se planira…

Mak Murtić
foto: Fisnik Dobreci

Godinama si živio u Londonu – što londonsku glazbenu scenu, po tebi, čini osobitom? Što zagrebačkoj sceni nedostaje?  

Uff, teško pitanje, svaka scena je posebna po nečemu. Londonu nedostaje možda malo više kohezivnosti i opuštenosti, jer je sve trka trka, a Zagrebu organizacije u nekim aspektima vidljivosti. Što se tiče glazbe, stvarno i u Londonu i Zagrebu postoji dosta malih mikroscena i užasno je zanimljivo i kreativno razdoblje u kojem živimo.

Koje bi izvođače, bendove istaknuo kao svijetle točke hrvatske alternativne scene? Koga cijeniš od mainstream izvođača?

Od alternativne scene su mi izuzetno zanimljivi moji kolege i divna bića Porto Morto, nemanja, NLV, razni jamovi Luke Čapete, Trokut, Pastele, Pridjevi, Kries. Sviram u bendovima Antenat i Truth ≠ Tribe pa njih neću istaknuti kao svijetle točke, ali ih volim! Od mainstream ili poznatijih mi je divan Darko Rundek i divno je što je u akciji!

Vjerojatno ti se bar malo kosa diže na glavi kada ti se postavi pitanje vezano za djeda. Iako niste iz iste umjetničke domene, koliko je djedova ostavština utjecala na tvoje umjetničko izražavanje? Jesi li ikada u svojoj karijeri imao kakve koristi zbog svojih “obiteljskih korijena”?

Djedova umjetnička ostavština je meni tek sad realno vidljiva. On je umro dok sam bio učenik u školi, a ne učenik u životu…Prije bih rekao da sam imao suprotno od koristi, baš zbog nepotrebnih usporedbi i političkih konotacija.

Mimiku si osnovao sa svojom bivšom, Majom Rivić. S mnogim si glazbenicima surađivao pa možeš reći svoje mišljenje – koliko je dobro miješati privatno s poslovnim? Kakva je atmosfera među stalnim i privremenim članovima Mimike?

Atmosfera u bendu je jako obiteljska, od samih početaka do sada. Nikad nismo imali problema s miješanjem privatnog i poslovnog, dapače, baš smo si svi puni podrške i u privatnim životima.

Uskoro bi trebao biti vani album “Altur Mur”. Što nam možeš otkriti o nadolazećem albumu? Koliko će se razlikovati od prethodnih izdanja, s obzirom da je svaki vaš album koncept za sebe?

Album neće još baš uskoro izaći, ali će uskoro imati premijeru ta nova glazba. Ona je zasnovana na ideji jedne velike gozbe koja traje tisućljećima, a odvija se u atriju jednog mediteranskog gradića. Unutra je puno spletki, ljubavnih priča, i velikih malih problema. Mali jedan teatar koji govori o mnogočemu.

Bliži se koncert Mimike u Vintageu – što publiku sve očekuje, kakav repertoar spremate, u kojem ste sastavu..

Dakle, imamo raketni silus klavijatura i oscilatora koje nosi gospodin Leo Beslać i uz staroslavenski repertoar, sviramo i klupske pjesme iz Londonske faze koje sa svojim debelim gruvovima nikad nismo odsvirali u Zagrebu! Evo bas smo jučer probavali i bit će groovy!

Muziku podržava