Mimika Orchestra je sastav kojeg nije lako opisati, ali najbliže je tome progresivni, avangardni, konceptualni jazz-world ansambl osnovan u Londonu 2010. godine. Osnovali su ga hrvatski multiinstrumentalist/skladatelj Mak Murtić i pjevačica Maja Rivić, a trenutna baza im je Zagreb.

Do sada su objavili četiri albuma, od kojij je posljednji “Altur Mur” pozicioniran na visoko drugo mjesto na listi najboljih domaćih albuma 2022. po izboru muzika.hr kolektiva. Uoči njihova koncerta, 23.12. u Petom Kupeu, na kojem će predstaviti isti album, razgovarali smo s osnivačem Makom Murtićem o samom albumu, njegovom ansamblu i tome što nas očekuje na koncertu.

“Altur Mur” jako dobro kotira na listama najboljih domaćih albuma. Znači li vam to?

Muziku podržava

Apsolutno znači da Mimika orkestar, kao jedan od rijetkih neovisnih orkestara, i to još sa svojim korijenima u jazzu kotira na listama vrlo raznolike suvremene glazbe. Moram priznati da mi je i drago što se i publika i kritika sve više žanrovski neopredjeljuje i što pomalo ulazimo u svijet novih poveznica. S obzirom da je ovo četvrti studijski album Mimika orkestra, te moj šesti ili sedmi, neka se evo jedan nađe na takvim listama 🙂

Što je “Oltar mora” (Altur Mur)?

Centralni dio ove glazbene pripovijetke je Mediteran, Mediteran koji je nepoznat, Mediteran koji nije nikad takvim bio. Tako je on sam, odnosno tako je naša priča donekle sakralna, ili mitska a donekle vrlo prizemna, a u tom utapanju u priči pomaže cjelovito, a opet fluidno i fleksibilno more. More naše, Mediteran. More iz prošlosti, “Mur”. Altur Mur je zapravo izvedenica iz nedavno izumrlog veljotskog jezika, odnosno inačice dalmatskog jezika, srodnom latinskom, a opet s utjecajima slavenskog i drugih jezika oko Jadrana koji nam daje do znanja jedan multiplicitet iskustava i kultura koje nastanjuju ove obale. S druge strane, to je mjesto žrtve, a žrtva smo mi sami.

Prethodni album inspiriran je kontinentalnim dijelom Balkana, a ovaj se bavi njegovim primorskim dijelom, Mediteranom. Što vas vuče tome da se bavite upravo tim temama?

Zapravo su teme moje glazbe najčešće, alijenacija, i u onom prevedenom, ali i u onom brehtijanskom smislu. S jedne strane, čovjek u odnosu na samog sebe i na društvo oko sebe, na ceremonije, pogrebe, vjenčanja, ljubavi i mržnje a s druge apstrahirani pogled iz publike / slušaoca koji traži svoj smisao u spletu okolnosti, stoga ovo nisu teme, već bih prije rekao da su to scene.

Na kontinentalnom Balkanu, u nekom nepostojećem vremenu na albumu “Divinities of the Earth and the Waters” odvijao se sprovod (ali i maskenbal), koji završava ponovnim rođenjem, a “Altur Mur” u moru Mediterana traži ljubav i odbija smrt. Ili kako bi Marta Kolega (tekstopiskinja) rekla ‘”Ja nu blai murar (‘Ja ne želim umrijeti’).”

U pjesmama se pjeva na nekoliko različitih dijalekata/jezika. Jedan od njih je i izumrli veljotski s otoka Krka. Otkud to i kako se stvara pjesme na takvom jeziku?

Ideja je krenula od mojeg interesa za lokalitet i boju koju on donosi. S obzirom da sam nisam autohtoni govornik čakavskog, a ni drugih mediteranskih dijalekata, zvao sam pjesnikinju i vokalisticu Martu Kolegu da zajedno sa mnom razradi koncept i piše tekst. Ovdje je njezin, detaljni odgovor.

Marta Kolega:

“Da, pjesme su napisane na lokalnim čakavskim govorima jadranskog otočja kao što su Krk, Vis, Ist, Dugi otok, Brač i otok Ugljan. U dijapazon jezika uključen je i izumrli veljotski jezik s otoka Krka.

Kad smo počeli pričati o jeziku za album, Maku je bio interesantan veljotski jezik koji se govorio na Krku do kraja 19.st. Na internetu sam pronašla rječnik dalmatskog jezika, a u knjižnici kratku knjižicu autora Alana Žica-Teklina ‘Tako je govorio Burbur’. Tu sam naišla na opise svakodnevnog života na veljotskom jeziku iz usta posljednjeg govornika Tuone Udaina, koje su, uz rječnik dalmatskog jezika, bile ključna inspiracija za stvaranje tekstova/ libretta.

Čini mi se da veljotski jezik (koliko god krnji) uz razne čakavske inačice te elemente španjolskog, talijanskog i grčkog jezika uistinu na jezičnom planu oživljava dinamiku i atmosferu jadranskog dijela Mediterana te upućuje na multikulturalnu i multijezičnu situaciju koja karakterizira povijest tog područja.”

I inače se u svom radu bavite vrlo neuobičajenim temama za ove prostore, poput prapovijesnih migracija ili života na Marsu. Što vas vuče upravo takvim temama?

Prapovijesne migracije na albumu “From Scratch to Structure” i tema naseljavanja Marsa na albumima “A Place Glowing a Brilliant Red” (MIMIKA ORCHESTRA) i “Antarctica and other destinations” (JAZZ ORKESTAR HRVATSKE RADIOTELEVIZIJE) su teme koje istražuju šire društvo, ali kao i drugi albumi i dalje istražuju njihov odnos s društvom.

Kao što je nekakvo moje internacionalno iskustvo donijelo pitanja o porijeklu, o identitetu, o sadašnjosti ili pak o promjenama koje vrijeme i sociopolitički ideali donose, tako sam odgovore uvijek tražio u pisanju glazbe, istraživanjem za tu glazbu i naposlijetku u odnosu s publikom koja ju sluša, komentira, zaniječe ili pak objeručke prihvaća.

Bend je osnovan u Londonu, 2010. i od onda stvara i nastupa i kod nas i vani, kakva je razlika u prihvaćanju, u publici?

Mislim da kao globalna ili barem euroatlantska vrsta hominida, ova i ona publika nisu različite. Dapače, stav nas i onih smatram problematičnim jer s jedne strane egzoticira ili čak diže u nebesa one a s druge strane iz njihove perspektive nas ili njihove one često stavlja u negativniju kategoriju shvaćanja, civilizacijskog razvitka i slično. Publika vani, isto ima uši i oči, mislim da je veća razlika u prihvaćanju u odnosu na medijske strukture nego same publike. Kako bilo, mi stvaramo neku vrstu spiritualnog (iako bez religijskih konotacija) momenta, nekakvu ceremonijicu, za koju ipak smatram da ima univerzalni karakter, a pogotovo danas sa sličnim iskustvima i pitanjima. Neovisno o jeziku, kako teksta tako i glazbe.

mimika orchestra

Vaše nastupe karakteriziraju kostimi i izvedbe koje naglašavaju konceptualnost orkestra i glazbe koju stvarate. Ovaj petak u Petom Kupeu predstavljate “Altur Mur”. Je li za petak u pripremi nešto posebno što se toga tiče?

Tako je, za ovaj nastup imamo nove konceptualne kostime Mirne Mihoković, skrojene u kontekstu nekakvog viđenja mističnog, a opet realnog mora, gdje tradicijski karakter ostaje vidljiv, ali njegovi ukrasi nestaju. Boje nestaju, kao što su i boje raznih antičkih kipova isprane. U ovom novom ruhu naglašavamo da i sama glazba, ni sam tekst nisu doista od tamo gdje se prezentiraju da jesu, da je i sam svijet koji stvaramo jedan sanjivi maskenbal. Svakako će tu doprinjeti i pokret, kako vokala i ansambla tako i naše gošće Lucije Romanova koja će donijeti još jedno posebno svjetlo priči.

Uz kompletan orkestar i gošću plesačicu Luciju Romanovu, s vama nastupaju i gostujući izvođači s albuma?

Uz dvadeseteročlani orkestar sačinjen od vokala, truba, trombona, tube, flauti, oboe, saksofona, ritam sekcije i klavijatura dolaze i neki od gostiju s albuma. Detaljnije na koncertu!

0 Shares
Muziku podržava