Laka: “Hvala Hrvatskoj za dvanaestku!”

1985

Laka, ovogodišnji predstavnik BiH na Eurosongu, postaje sve veća zvijezda na prostorima bivše Jugoslavije, pa tako i kod nas. Njegova sva češća pojavljivanja u medijima, najviše se osjete na njegovom pojavljivanju u raznim TV-showovima gdje je svojom pojavom uvijek dragi gost.

Koncertno također sve više i više svira kod nas, a uskoro mu predstoji i najveći zagrebački solo koncert koji će se dogodili 23. listopada u Tvornici kulture.

S njim smo razgovarali ranije ove godine, kada se tek počeo pripremati za ‘europski festival lakih nota’, koji se ove godine održavao u Beogradu gdje je zabljesnuo zanimljivom indie pop pjesmom “Pokušaj”. Budući da se mnogo toga promijenilo u njegovom životu, bio je odličan trenutak da opet popričamo s njim.

Ovog puta intervju je bio fokusiran na period nakon prošlog razgovora s njime, a teme su uglavnom oko Eurovizije, koncerata, novim pjesmama, već o spomenutom velikom predstavljanju debi albuma “Zec” zagrebačkoj publici, nominaciji za MTV-evu nagradu, a i naknadnom trijumfu za istu nagradu.

Vidno umoran od puta i raznih obaveza, Laka nije toliko ‘odmotao jezik’ kao prošli put, ali i u takvom izdanju, vrlo je zanimljiv sugovornik…

Od našeg prošlog intervjua koji je odvijao na Valentinovo, prošlo je skoro osam mjeseci, a u međuvremenu se mnogo toga izdogađalo u tvojem životu… Eurovizija je većinom bila glavni krivac za sve. Jesi li se dobro zabavio u Beogradu?
Nisam, bilo je prenaporno, prepeglajuće, ali se isplatilo jer mi je kasnije to mnogo toga donijelo, Eurovizija me bacila debelo u sponzorske vode pa mi je tako omogućeno da sada sviram po cijelom prostoru bivše države gdje se govori ovaj jezik tako da se možemo razumijeti.

Koji su bili tvoji favoriti tamo?
Meni su dobri bili Kraljevi ulice, baš su bili prava raja, ali Francuza Sébastiena Telliera bih istaknuo, on je bio prava alternativa.

Muziku podržava

Kako si zadovoljan s rezultatom? Prošli put si rekao da ne želiš samo sudjelovati…
Prvo sam rekao da ne želim niti sudjelovati… Kad se počelo peglati, onda mi je bilo dosta i rekao sam da mi je što prije povratak kući, ali tad me nešto ponijelo i mislio si kako bi bilo dobro da pobjedim. S rezultatom sam zadovoljan, prezadovoljan…

U tom patetičnom showu zauzeti deseto mjesto je izvrsno. Volio bih da sam pobijedio, tko ne bi?!

Kako su kod kuće zadovoljni? Jesi si i zadnje skeptike stavio na svoju stranu?
Bilo je razno raznih pitanja, slali su mi i pisma kako sam ja najgori, kako ništa ne valjam. Ipak, kada se jedna pjesma često vrti na televiziji i radiju, ona brzo uđe u glavu, pa su se postepeno okretali na moju stranu. Svima je bilo drago kad se vidjelo da se toliko priča o nama, da smo neki favoriti i slično…

Da li je to bio tvoj prvi i zadnji nastup na Euroviziji ili ti se svidjelo pa ćeš pokušati još koji put?
Ne znam. Zar nije pravilo da se može samo jednom ići?! Nisam to znao. Ako budem imao pjesmu, živaca, interesa… Ako do tada zaradim brdo para, više nikad neću ići.

Susjedne zemlje su te nagradile s maksimalnim brojem bodova… Jesi li to očekivao?
Uvidjevši da se politički glasa, da svaki daje svojima, a odakle smo mi sad ‘svoji’, nemam pojma. Izgleda da sam im se sviđao, pa da su me uzeli kao da sam njihov predstavnik. Možda im se i toliko svidjela pjesma ili se politički glasa… Stvarno ne znam. Ipak im se prvo morala svidjeti pjesma jer inače ne bi tako glasali.

Što se dogodilo s kokoši iz tvog nastupa? Nije je bilo u Beogradu…
Ma imaju ta pravila, ne daju životinje na nastup. Također može biti samo šest ljudi na sceni… Tako da smo morali odmah izmijeniti nastup jer su rekli da ne možemo tako.

Kad smo već kod toga, od kud crpiš ideje za scenski nastup?
Ne znam. Posjedujem talenat kojeg ne mogu kontrolirati pa iz tog dolazi sve. Ne znam ni sam kako je to sve dosad dolazilo, vjerojatno iz talenta.

Prije si rekao da ako ti Hrvatska da 12 bodova, da ćeš napraviti veliku turneju ‘Hvala za 12 bodova’. Djelomično si i održao obećanje sa sve češćim pojavljivanjem kod nas…
Bio sam toliko oduševljen kada sam vidio da sam od Hrvatske dobio 12 bodova, tako da mi je odmah pala ideja da uz tu turneju svima dajem i 12 čevapa. Ne znam… Sad je bila ova jedna mala mini turneja, ne znam da li još možemo organizirati toliko veliku turneju. Ali evo, možemo ovaj sljedeći koncert u Tvornici nazvati ‘Hvala za dvanaestku’.

Da li se osjeća razlika u prijemu kod fanova na koncertima prije i poslije Eurovizije?
Isti je intezitet topline koja izlazi iz publike, osim u Sloveniji gdje mi je bilo onako malo hladnije. Svugdje drugdje je isto, kao da smo u Sarajevu, svi su odlični i lijepo se zabavimo.

Čak su me i u Skoplju odlično primili, pa sam ih pitao kako se kod njih prevode neki refreni mojih pjesama što sam tako i otpjevao, tako je ‘ti si piškila’ postala ‘ti si se pomočkala’, a ‘volim te k’o međed’ sam preradio u ‘te sakam kako mečka’. Te makedonske refrene su odlično primili, kao nikad do tad. (smijeh)

U poslijednje vrijeme si dijelio pozornicu s mnogim poznatim bendovima iz ex-Yu… S kim si se najviše skompao? Tko ti je najdraži u glazbenom smislu?
Da, sad sam u posljednje vrijeme dijelio s Pipsima, Jinxima, Psihomodo popom… Svašta čuješ kad ljudi pričaju o njima, ali nakon što ih upoznaš vidiš da to nije tako, da se oni ne ponašaju ništa drugčije. Nekako smo srodni svi mi i svi mi se sviđaju. Svirao sam i s Letu štuke… Svi smo mi negdje na istom, ista nam publika dolazi.

Za tjedan-dva, točnije 23. listopada nastupaš ponovno u Zagrebu, ali ovaj put samostalno. Da li će biti kakvih iznenađenja? Što općenito možemo očekivati od koncerta?
Ne znam ni ja kako će sve to točno izgledati. Vjerojatno ćemo odsvirati ovu novu pjesmu, a bilo bi super da završim još barem jednu koju sam započeo, da bi se malo produžio koncert, da ne bi netko rekao da nismo svirali barem sat i pol. Da se nitko ne bi bunio… Možda ću duže pjevati refrene samo da se oduži… (smijeh)

Mora se reći da lagano postaješ prava zvijezda, neprestano te se može vidjeti u različitim TV showovima? Kako se osjećaš pod svjetlima reflektora?
Pa već sam navikao, već odavno se time bavim. Dobro mi je kad je neki show, kad sve ide na playback, pa se možeš dodatno opustiti, dok je ostalo borba s monitoringom, na koncertima i svugdje. Što se tiče showova, tamo idem da se zezam.

A što kažeš na ovu konstataciju da postaješ sve veća i veća zvijezda?
Po novcu nije točno, ali po prisutnosti u medijima je točno, medijski jesam sve prisutniji.

Rekao si da bi bilo dobro da iskoristiš svu medijsku pompu oko sebe pa da brzo izbaciš neki novi album… Da li se promijenilo što u tom planu, budući da tada još nisi imao gotovu ni jednu novu pjesmu?
Nemam ti ništa po tom pitanju reći jer ne znam od kud to dolaze te pjesme. Vježba mi je nula, a talenat sto posto. Sad se talenat negdje sakrio, nema ga, ne mogu ništa izmišljati…

Nešto sam skicirao, ali slabo. Ne znam kad bi mogao biti novi album. Ne bih htio da ga ubrzam, pa da bude patetičan.

Baš sam mislio nadodati pitanje… Ne bi li brzanje s novim albumom možda bilo pogubno za karijeru, ako bi on bio napravljen tek toliko da se nešto novo izda? Da li osjećaš pritisak?

Pa bi, možda bi… Ne znam što će biti… Osim ovog atmosferskog pritiska, osjećam i pritisak od koncerata, raznih obaveza i od benda… Mislio sam da je ovo lakše raditi.

Kako tvoja sestra uspijeva održavati svoj posao s tvojim nastupima?
Ona radi u menađerskoj agenciji koja nas je preuzela, preuzela je posao PR, tako da radi, a sad kad imamo nešto novca, možemo ga podijeliti.

Sad se više ne buni kad je počela dobivati novce, a počela je raditi i sve bolje frizure. Prije joj je bilo mrsko raditi frizuru. Novac nam je, koliko kod to zvučalo patetično i materijalno, mnogo važan.

Nego, mnogo si toga u životu prošao pa da li ima boljeg zanimanja od ovog kojeg trenutno imaš?
Mislim da su nekretnine najbolje zanimanje, mnogo bolje od glazbenika. Da imam mnogo nekretnina, onda bih mogao birati gdje ću svirati, s kojim glazbenicima, te bih radio pjesme kakve hoću. Sad sam malo ograničen. Da sam pun nekretnina, vjerojatno se ne bih bavio ovim poslom.

Ne možeš biti umjetnik, ako si bogat, umjetnost mora doći iz sirotinje. Izgleda da je sad bolje da je ovako, da se ne pokvarim.

Nominiran si i za MTV-evu nagradu, zajedno s Jinxima, T.B.F.-om, Marčelom i Leeloojamaisima… Što očekuješ? Opaka konkurencija…
Dobro stojim, nisam niti jednom glasao za sebe (smijeh). Volio bih dobiti tu nagradu, baš bi mi bila čast jer je stvarno opaka konkurencija.

Ovaj tip glasanja gdje možeš kliktati koliko želiš za nekog izvođača mi je malo čudna, pa mi se čini da je već sve ranije određeno tko će dobiti nagradu. Najlakše bi bilo uzeti nekoga da 20 dana samo sjedi uz komp i klikće na tvoje ime da dobiješ… To stvarno ne bi bilo fer!

Sretno s time… Za kraj, što još možemo očekivati od Lake? Kakvi su planovi?

Za sad nam je glavni plan ovaj koncert u Tvornici. Poslije ćemo vjerojatno nešto napraviti i u Sarajevu.

Polovicom prosinca, imat ću i prvi samostalni koncert u Beogradu u Sava centru. Menadžeri su mi rekli da je to veliki događaj da se debitira u tako velikom prostoru, budući da će očekuje oko 3500 ljudi. Vidjet ćemo kako će sve to ispasti. Inače, izmišljam nove pjesme, samo ne znam dokad će to trajati…

Budući da je intervju rađen prije same objave dobitnika MTV-eve nagrade ‘Best Adria Act‘, samo za vas smo telefonski nazvali dobitnika nagrade, Laku, da nam kaže svoje prve dojmove i komentare.

Rekao da ti je malo čudan način glasanja za MTV nagrade, da misliš da se pobjednik zna od ranije. Pa kako ti godi da si baš ti dobio nagradu?
Ma da, mislim da je to tako bilo ranije odlučeno od strane MTV-a jer je netko stvarno mogao cijeli dan i noć glasati za sebe što mi nema smisla. Ja za sebe nisam klikao, možda su stvarno obožavatelji, ne znam…

Ali, čisto matematički gledano, mislim da sam zahvaljujući Euroviziji u ovoj regiji nekako bio najglasniji, najviše me je svigdje bilo. Rekao sam da me je strah konkurencije, jer su to svi odlični izvođači, ali ipak sam ja pobijedio, da li od strane glasača ili MTV-a, stvarno ne znam, ali mi je drago.

Koliko te to imponira?
Pa vrlo mi je drago jer sam ipak pobijedio u cijeloj regiji, to mi mnogo znači. Nešto slično se dogodilo i na Euroviziji kada me pohvalio Jean Paul Gaultier. To su mi stvarno velike nagrade.

Da se vratimo malo još na konkurenciju… Tko ti je najdraži od njih?
Jinxe volim od njihovog početka, T.B.F. i Marčela jako malo znam, dok ove Slovence uopće ne znam.

Što misliš, hoće li ti ova nagrada dodatno povećati popularnost u regiji?
Mislim da ljudi funkcioniraju tako, kada čuju da je netko dobio nešto, tada ga bolje poprate. Posebno ovdje kod nas, tek ti krene kada dobiješ nešto takvo.

Kako su nagradu primili tvoji u BiH? Nešto kao Tanovićevog Oscara…
(smijeh) Ma, odmah su krenule razne priče i negodovanja, kako imam jaku mašineriju iza sebe koji me guraju, kako ja uopće ne znam pjevati i slično. Tako je bilo i pred Euroviziju, svi su se primi za glavu i rekli u stilu ‘što ćemo njega slati?’, ali kad su čuli pjesmu, tada su postepeno počeli mijenjati mišljenje. Mislim, nije to sad bilo u velikom broju, ali to je takav naš balkanski mentalitet.

Najbolji si tek kad se dogodi nešto loše.

Muziku podržava