Laka&Čudnoređe
U nekoj paralelnoj dimenziji Laka je car (ok, car je i u ovoj) i najveća zvijezda Balkana. Nakon uspješnog nastupa na Euroviziji i ispunjene Tvornice, sljedeće nastupe u Zagrebu je održao pred još više i više publike, da bi se jučerašnji održavao u Areni za koju se tražila karta više.
U toj dimenziji, Laka je nastavio zakucavati jednostavne pop hitove koje obožavaju svi, bilo mladi ili stari, a albumi su mu se prodavali u tiražama kakve je svojedobno imao Mišo Kovač. Odjednom su svi zaboravili na cajke i masovno su počeli vježbati lude pokrete da budu u jednakom điru s carem na pozornici.
Da, tu je i sestra Mirela koja je postala modna ikona. Ljudi su zaboravili na celebrity zvijezde i zvjezdice kojima je najvažnije izbaciti guzice i sise u prvi plan pa su se počeli malo ekscentričnije oblačiti i stvarati frizure kakvih se još nije sjetila Josipa Lisac.
Generalno, u tom paralelnom svijetu nam je ljepše jer se sve lepršavije, zarazno i hitoidno s dječje blesavim tekstovima i melodijama koje zapravo otkrivaju svu draž bosanskog humora. Zaboravljamo sve probleme oko sebe i s radošću pjevamo ‘krava daje med, pčela daje mlijeko, majmuni se bude i pretvaraju u ljude’. Međutim, na kraju sve ispada kao finalni stihovi skladbe “Đemper” koja nas vraća u realu ‘pčela daje med, a krava daje mlijeko, većeg majmuna od tebe ja ne vidjeh’. Stvarno smo majmuni kad i dalje radimo to što radimo umjesto da uživamo u tome što radi Laka.
Zašto takav uvod? Zato jer je naša realnost nešto sasvim drugo. Svu sumornost koja nas okružuje ne nadoknađujemo zabavom, već nekim drugim stvarima. Ne mogu shvatiti da je Laka relativno nedavno s lakoćom napunio Tvornicu, a jučer se u Sax!u okupilo stotinjak ljudi koji su podjednako uživali kao tisuću i pol ljudi u vrijeme Eurovizije.
Tad je Laka bio medijski jako interesantan, imao je odličnu pop pjesmu koja je napravila svoje, svi su željeli vidjeti tog lika i vjerujem da je tadašnja publika u Tvornici uživala u simpatičnom Laki, Mireli i bendu jer je to bio show nalik onakvima kakve rade i švedski čudaci iz I’m from Barcelona. To je glazba koja u svakom svojem momentu pruža ljubav, ljubav i samo ljubav. Ljubav je ujedno i njegovo političko opredjeljenje.
Istina, dio krivice leži i u samom Laki, ali budimo realni, inspiracija ponekad teško dolazi. U njegovom slučaju, nakon kraćeg odmora od eurovizijske slave, Laka je isporučio generalno jednu pjesmu godišnje, a treći album čekamo i dalje. Da je bio malo produktivniji u tom periodu, vjerujem da se ne bi dogodio toliki pad u interesu publike za koncerte u Zagrebu, jer je i dalje jednako simpatičan s mnogo više zabavnih pjesama koje navode na skakanje, ples i pjevanje urnebesnih stihova.
Jučerašnji koncert je ispao kao tulum za najbliže, kao da smo došli proslaviti Mirelin 18. rođendan, a pri tome je ona spojila slavlje s još nekoliko svojih prijateljica. Tako smo u jednom trenutku imali sve njih na bini i zajedno su pjevale “Vješticu” koju je plavokosa žena rasturila iz svega glasa. To je taj đir koji se ne može fejkati, to je taj odnos s fanovima koji bi većini izvođača i preporučio, posebno ako dođe manje ljudi od očekivanog, jer u tom slučaju dođu oni pravi sljedbenici s kojima se može pjevati svaki stih. Tako je to jučer izgledalo, jedno zajedništvo u kojemu se ne zna tko je više pjevao i plesao, Laka i Mirela ili publika.
Bilo bi suludo reći da je spomenuta eurovizijska “Pokušaj” bila vrhunac koncerta, jer to nije bilo tako. Vrhunac je bilo svih 90 i nešto minuta jer sinergija je bila ono što je nosilo jučerašnji nastup. Počevši od početne “Proteze” do završne “Moro” nakon koje je simpatično Laka rekao ‘to bi bilo to, ak’ želite još, plješčite’, on i Mirela su pokazali kako se radi pravi rođendanski party. Bis je trajao kratko, samo jednu pjesmu u kojoj su/smo otplesali i linđo, a to je sve bila naznaka za njegovu prvu ikad snimljenu pjesmu “Razočarao”. Nakon svega toga, malotko je mogao biti razočaran.
Predgrupa je, prema mojem mišljenju, bila malo čudno odabrana jer je to bilo ČudNoReĐe. Ognjen i njegova ekipa dijele neke poveznice s Lakom, a to je prije svega humoreskni pogled na okolinu koja nas okružuje. Zbog malog nesporazuma, došao sam tek na drugu polovicu njegovog nastupa gdje je izvodio ‘ljetne’ hitove – “Ferragosto”, “Zaboravit ću da sam u kurcu” i “Avetinjo de la Punta Kristo (obećo je)” što je bilo dovoljno da vidim da je solidno zagrijao publiku, iako mi ne bi bio prvi, a niti deseti izbor za otvaranje Lakinog koncerta.
Za kraj samo želim poručiti da bih htio živjeti u onoj paralelnoj dimenziji s početka reporta jer ovo oko mene mi se baš i ne sviđa. Nije da sam depresivan ili pesimist, ali doza kojom Laka hrani je ono što nam treba u ovakvom sumornom vremenu (iako je baš danas sunčani jesenji dan).
