Francuski bend Joke gosti su ovogodišnje Brucošijadi FER-a, a neki od vas već su ih imali prilike pogledati ovo ljeto kada su u sklopu balkanske turneje posjetili i neke hrvatske gradove. Uoči dolaska u Zagreb e-mailom smo kontaktirali gitaristu Simona koji je iscrpno odgovorio na naša pitanja.
Pozdrav i predstavi molim te ukratko bend našim čitateljima! Koliko vas ima, kakvu vrstu muzike svirate, odakle dolazite?
Ima nas osmero: gitara, bas, bubnjevi, saksofon, truba, trombon, pjevač i DJ. Svi dolazimo iz Pariza odnosno njegovih predgrađa. Originalan bend postoji više od 10 godina, upoznali smo se u školi, a s vremenom su nam se pridružili i novi članovi. Teško je reći kakvu muziku sviramo; pokušavamo razviti naš vlastiti stil. Ne volimo kad nas se svrstava negdje. Dođite i pogledajte nas uživo pa ćete vidjeti!
U Hrvatskoj ste već svirali ovo ljeto u sklopu turneje po Balkanu. Kako ste došli u kontakt sa hrvatskim organizatorima i kako se zapravo cijela turneja dogodila? Čula sam da su vam dosta pomogli vaši prijatelji iz Antenata?
Zahvaljujući AOLF-u, nezavisnoj organizaciji iz Pariza, bili smo na turneji po Balkanu u kolovozu 2005. Tada smo upoznali Dragana, koncertnog organizatora iz OKC Abrašević u Mostaru. Zatim su u travnju 2006. Antenat i slovenski Red Point Five Star, također preko AOLF-a, došli na turneju u Francusku pa smo upoznali i njih.
Zahvaljujući tim ljudima uspjeli smo ovo ljeto organizirati našu vlastitu turneju po Sloveniji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Najveći dio turneje bukirao nam je Dragan, a Antenat nam je našao neke koncerte u Hrvatskoj (primjerice Zadar) gdje smo svirali zajedno s njima, što je bilo sjajno za muzičku razmjenu i naravno zbog zabave! 
Je li vam neki koncert s te turneje ostao u posebnom sjećanju i zašto? Čula sam da ste negdje čak strgali stage?
Hehe da, strgali smo stage u Banja Luci, sorry dečki! To je bio zadnji koncert turneje pa smo dali svu energiju koju smo još imali i strgali prokleti stage! U svakom slučaju, teško je reći koji je koncert bio najbolji… svaki je bio različit, ali su svi bili vrlo uzbudljivi. Imamo samo odlične uspomene.
U Zadru ste spontano otišli u centar grada i svirali po ulicama što se ljudima jako svidjelo i pratili su vas cijelim putem. Planirate li učiniti tako nešto i u Zagrebu?
Ako ćemo imati dovoljno vremena zašto ne… sviranje na ulici je potpuno drugačije od nastupanja na koncertu i pridajemo veliku važnost sviranju na ulici i upoznavanju ljudi. Komunikacija je puno lakša na ulici nego za vrijeme koncerta zato što smo na ulici u direktnom kontaktu s publikom, na istoj razini, a ne gore na stageu. Tako da možemo puno lakše pričati i komunicirati. To nam je također prilika da sviramo pjesme različite od onih na koncertima. Napravit ćemo to i u Zagrebu ukoliko se organizatori slože.
Zajedno sa još nekoliko francuskih bendova bili ste uključeni u tzv. ‘projekt Kosovo’. O čemu se tu zapravo radilo, možeš li nam dati neku informaciju? Je li taj projekt bio humanitarnog kataktera?
Taj projekt je ustvari bila turneja pet francuskih bendova održana u ljeto 2005. Svirali smo u Francuskoj, Italiji, Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i na Kosovu. Sljedeći korak bio je onda turneja bendova tih zemalja po Francuskoj. Tako smo i upoznali naše prijatelje iz Antenata. Ovo ljeto smo u Hrvatskoj prodali puno CD-a i DVD-a vezanih uz tu turneju. Tako da ako ste nas vidjeli ovo ljeto i ako imate CD pod nazivom ‘Jus d’ananas’, to je to! CD i DVD povezani s ovim drugim dijelom razmjene trebali bi izaći uskoro. Budite u kontaktu s Antenatom ukoliko ih želite nabaviti.
AOLF, organizacija koja nam je organizirala turneju, u biti se ne bavi humanitarnim radom. Njima je važna multilateralna razmjena i ljudska razmjena iskustava. Žele dati priliku mladim, ali dobrim bendovima da ‘izvezu’ svoju umjetnost i podijele svoje znanje i svoju strast sa drugima. Cilj je premostiti kulturne i jezične barijere i upoznati druge kulture i druge načine života. Udruga se bavi razvijanjem dijaloga između različitih kultura i nastoji inicirati neformalnu mrežu kulturnih razmjena u Europi.
Tako da nije riječ o nekoj vrsti pomoći ljudima u nevolji ili slično. Oni samo nastoje pomoći umjetnicima iz različitih zemalja da se povežu kako bi jedni s drugima razvijali svoje kulturne aktivnosti. U biti, točno je da mnogo ljudi misli da je to neka vrsta humanitarne udruge zato što se AOLF bavi zemljama koje su manje razvijene od Francuske, ali ja mislim da bi njihov odgovor bio ‘jebeš te glupe ekonomske i političke kategorije!’. Više informacija može se dobiti na web stranici organizacije www.aolf.fr.
Pjevate na francuskom, misliš li da je to teži način da bi postao priznat na međunarodnoj sceni nego da pjevate na engleskom?
Pjevamo na francuskom zato što je to naš materinji jezik, a i najčešće sviramo po Francuskoj. Trudimo se biti razumljivi budući da su naši tekstovi socijalne tematike. Nije isto kada sviramo van Francuske. Naša muzika rađena je za zabavu i borbu. U Francuskoj se borimo zato što znamo kontekst. Drugačije je kada sviramo u inozemstvu. Recimo da je muzika međunarodni jezik i stvaranje međunarodnih zabava ili koncerata je već samo po sebi politička akcija odnosno akcija protiv moći. Ne nastojimo posebno biti priznati na međunarodnoj razini, čak niti na nacionalnoj; stvaramo našu muziku onako kako mi to volimo.
Jeste li čuli kad za švicarski bend Sens Unik? Sličnog su žanra kao vi i također pjevaju na francuskom i podsjetili ste me upravo na njih kada sam prvi put čula vaše pjesme. Koji su bili vaši glazbeni utjecaji kada ste se počeli baviti muzikom?
Da, čuli smo za njih, ali ne toliko puno. Muzički gledano oni su više hip-hop nego mi, ali shvaćamo da zbog francuskog jezika i načina na koji pjevaju možeš vidjeti vezu između nas i njih.
Od samog početka imamo puno muzičkih utjecaja. Svi slušamo različitu vrstu glazbe i svatko od nas preferira određeni tip glazbe i onda daje drugima da to poslušaju. Svejedno nam je sviramo li ovaj ili onaj stil sve dok se svi slažu s tim. Možda je zajednička točka naših pjesama način na koji sviramo te naš zvuk.
Također izdajete i fanzin koji besplatno distribuirate na vašim koncertima. Kakav je njegov sadržaj i kakve stavove promovirate u njemu?
Kao što sam rekao, pokušavamo se boriti i zabaviti kroz našu glazbu. Ovaj fanzin Joke a dit (što znači ‘Joke je rekao’ i to je igra riječima sa imenom ulične igre za djecu) pripada borbenom dijelu. Obuhvaća sve vrste informacija koje nećeš naći u velikim medijima: štrajkovi, antifašističke novosti, međunarodne borbe, analiza francuske politike, itd…). To je kritičko gledište, a namjera mu je također da pokaže kako bend može raditi i nešto drugo osim muzike kada dođe pred publiku. Zato fanzin i jest besplatan.
Čak i ako smo politički angažirani mi smo potpuno neovisni od političkih stranaka ili sindikata. Jebe nam se za njih! Kada sviramo izvan Francuske pokušavamo ponijeti prijevod fanzina sa sobom tako da ljudi mogu razumijeti kakvi smo i za što se borimo! Fanzin možete naći na web stranici http://jokeadit.free.fr, dva su i na engleskom.
Nakon što ste proveli neko vrijeme u Hrvatskoj vjerujem da ćete moći odgovoriti na sljedeće pitanje: koja je najveća razlika između francuske i hrvatske nezavisne muzičke scene (mislim dakle prvenstveno na manje, underground bendove)?
Mislimo da se underground bendovi i u Hrvatskoj i u Francuskoj ponašaju na isti način tj. na ‘do it yourself’ način a isto vrijedi i za nezavisne etikete. To su ljudi koji žele ozbiljno raditi, ali na nezavisan način kako bi sačuvali svoj identitet i činili vlastite izbore. Osim toga, uvjeti za svirke i općenit razvoj benda su gotovo isti.
Možda francuski bendovi manje pokušavaju svirati u drugim zemljama zato što misle da je Francuska dovoljna. Vjerojatno u Francuskoj ima više mjesta za svirke ali je teže privući publiku zbog previše koncerata u istome danu. I posljednje, ali ne i najmanje važno, u Francuskoj ne možeš naći burek i rakiju.
Koncert na kojem ćete nastupiti u Zagrebu u sklopu je Brucošijade koje se ovdje svake godine organiziraju kao neka vrsta dobrodošlice novim studentima. Imate li Brucošijade u Francuskoj?
Zaista ne znamo za francuske studentske zabave (neke od njih su bile zabranjene prije nekoliko godina jer su bile previše nasilne). Mislim da nemamo nešto takvo kao što je Brucošijada u Zagrebu, ali imamo manje zabave na svakom fakultetu odnosno školi. Ali znamo kako se napiti na takvim zabavama!
