Francuska ljubav prema Balkanu dala dobru berbu

U svijetu postoji sve više glazbenih bandi koji spajaju sve i svašta u eksplozivnu glazbu koja eruptira live svirkama. “En vente dans ce monde de merde” je upravo takav album.

Joke postoje već duži niz godina, a “En vente dans ce monde de merde” im je sedmi album u karijeri. Na mnogim turnejama stekli su mnoštvo glazbenih prijatelja koje su ovom zgodom pozvali da im obogate album, pa se na albumu nalazi i mnoštvo naših glazbenika.

Na prvu, Joke bi se mogao opisati kao francusko-balkanska verzija bendova poput Mano Negra, Asian Dub Foundation ili Dubioza kolektiv, a nekih asocijacija imaju čak i s Rage Agaist The Machine. Ima tu još mnogih dodirnih točaka i s drugim izvođačima, ali svojevrsni glazbeni kaos (u pozitivnom smislu) se najviše ističe u usporedbama s navedenima.

Zanimljive glazbene podloge su većinom začinjene mnogobrojnim trubačima i punk-ska atmosferom koja često bukti do isijanja, ponegdje se navuku i na dub, pa se većinom repajući vokali izvrsno nadopunjuju s glazbom. Naravno, ima tu i odskakanja od standardnog štiva, ali kao cjelina, sve teče kao po špagici.

Kao što sam ranije rekao, na albumu gostuju mnogi glazbenici, a neki su iz naših krajeva… U prvom redu tu su Yuri iz ST!lnessa i Nenad iz Antenata, regiju još zastupaju Chakka iz Zion Crewa, Uroš iz Red Five Point Stara i Vuneny, a glazbena gostovanja se time nisu zaokružila jer ima još podosta gostiju od kojih se najviše ističu Afrikanci.

Svatko od gostiju je unio dašak svojeg u pjesme, ponajprije repanje na materinjem jeziku, pa smo već time dobili zanimljiv ‘jezični rat’ koji pospješuje ratobornost pjesama.

Sve pjesme su politički angažirane što se može pretpostaviti iz samog omota albuma na kojem je gola trudnica s gas maskom na glavi. Moglo bi se reći da je svijet otišao k vragu parafrazirajući naslov ‘Na prodaju u ovom usranom svijetu’, ali s ovakvom kemijom možda je moguće vjerovati da postoji još glazbenika revolucionara koji mogu promijeniti nešto, barem u malom dijelu svijesti slušatelja.

Nekako najupečatljivije skladbe s albuma su uvodna “Crie Ton Nom” koja zvuči kao da rani Peppersi sviraju Gogol Bordello, najavni singl “Reflexes Identitaires” nalikuje na Rage Agaist The Machine, te punkersko-cabaretska “Cocktail“. Ostatak tek malo kaska za njima.

Glazba koju proizvodi Joke definitivno je za live svirku, iako ne zvuči loše i ovako na tvrdom disku. Ponegdje album malo zaškripi, ali velika količina energije ih ponese, pa se brzo zaboravljaju malo naporniji momenti.

“En vente dans ce monde de merde” je zanimljiv izbor međunarodne suradnje gdje je svaki gost imao nešto za reći, te dokaz da imamo i mi na vlastitom terenu materijala za izvoz, jer nije slučajno da je regija zastupljena s toliko glazbenika. Možda bi trebali više štovati svoje nego tuđe, jer imamo barem nekoliko bendova koji bez brige mogu stati rame uz rame Jokeu, a da pri tome nema jezične barijere.