U Zagrebu je u utorak 15. srpnja nastupila Joan Baez, žena koju se može zvati i najznačajnijom američkom folk pjevačicom proteklih 50 godina, ali i jednom i najupornijih boraca za sve oblike ljudskih prava.
U Tvornici kulture nastupila je s jednostavnim tročlanim bendom, koji je pružio sažetu i diskretnu, no toplu i besprijekornu svirku koja je savršeno legla kao potpora glasu i akustičnoj gitari Joan Baez.
Joanin glas više nije onako anđeoski bistar, dobio je nijansu promuklosti, što uopće nije loše zvučalo uz repertoar koji je predstavila u Tvornici, sastavljen uglavnom od američkih folk standarda i autora senzibilitetom sličnih Baez poput Stevea Earla, Robbiea Robertsona, Toma Waitsa, Johnnya Casha i, naravno, Boba Dylana, čije su pjesme proslavile Joan Baez, ali i koje je i ona uvelike pomogla proslaviti.
Publika koja je bila i na Dylanovu nastupu na Radaru i tamo ostala razočarana izostankom njegove komunikacije s publikom, od Joan Baez je dobila sve što od Dylana nije.
Izvrsno raspoložena Joan je cijelo vrijeme komunicirala s njima, ispunjavala želje koje bi netko doviknuo, te bi često prije nego što otpjeva neki stih izgovorila isti kako bi ga publika mogla otpjevati s njom.
Također je često prije izvođenja pjesama objašnjavala njihovo značenje ili poruku, pa je tako objasnila da “Joe Hill” govori o organizaciji, te ju je posvetila Baracku Obami. Tijekom izvođenja “Love Is Just A Four Letter Word” nasmijala je publiku odlično imitirajući Dylanov glas i način izgovora.
Svojim komentarima i pjesmama poput Earlove “Christmas In Washington” u kojoj se zaziva Woody Guthrie ili Waitsove “Day After Tommorow” nekoliko se puta osvrnula na situaciju u kojoj se danas nalazi američko i svjetsko društvo, no bez obzira na ukazivanje na mnoge negativne činjenica svojim riječima je pokazala da je još uvijek drži optimizam i vjera u društvenu promjenu na bolje.
Da još uvijek ima odličan glas i da se u zlatnoj izvođačkoj dobi na pozornici osjeća bolje nego ikad Baez je posebno pokazala tijekom uvjerljive a cappella izvedbe “Swing Low Sweet Chariot“.
S “Diamonds And Rust” je oduševila publiku, a lagani odmak od repertoara je došao u obliku ljupke “(What A) Wonderful Wold” Sama Cookea i “Imagine” Johna Lennona.
Na drugom bisu je zamolila publiku da joj pomogne oko stihova pjesme koju ‘nije svirala preko deset godina’, a pokazalo se naravno da je riječ o “Blowin’ In The Wind“. Nakon nje je uslijedila svojevrsna himna svih folk trubadura “We Shall Overcome“.
A da je koncert u Tvornici predstavljao nešto posebno i za Joan Baez i za publiku među kojima je bilo uistinu svih generacija, pokazalo se kad su je uspjeli dozvati i na treći bis na kojem su svi skupa bez muzike otpjevali “Amazing Grace“.
foto: Anastazija Vržina
