Otkad je izašao njihov singl “Ti“, koji nas je sve u najmanju ruku oduševio, o nijednom se bendu nije toliko šuškalo po riječkim kafićima. Zanimalo nas je tko su, što su, odakle su, i kad ćemo čuti još malo te super muzike koju su nam donijeli Boris Štok, Filip Frank, Livio Hubička i Nevio Rugaš. Diljem Lijepe naše ljudi su se složili da bolje pjesme nisu čuli godinama, a neki su išli toliko daleko da te godine čak i obilježe brojem 15.
Iako su nedavno nastupali u Opatiji, ova se subotnja večer dugo čekala. Album je izašao, lokacija je odlična Stereo dvorana, i konačno ćemo čuti Quasarr uživo. Moram napomenuti da su pojavom Stereo dvorane koncerti u Rijeci dobili novu razinu i potreban dignitet.
Polivalentna dvorana je uređena je jednostavno, ali efektno, pogotovo zato što je sva pažnja usmjerena na velike i teške zastore u kraljevski crvenoj boji koji su uvijek centar pažnje i čine odličnu scenografiju bilo kojem izvođaču. Još jedna odlika Stereo dvorane jest da svi koncerti počinju točno na vrijeme, barem je tako bilo do ove subote.
Quasarr je kasnio točno sat vremena. Na scenu su se popeli bubnjar, klavijaturist, gitarist i basist. Uvod u koncert počeo je s, na sveopće čuđenje, dvije plesačice koje su oskudno odjevene izvele svoju točku. Nekako nisam zamišljala da je to Quasarrov stil, no kasnije sam shvatila da smo svi što se tog istog stila tiče, malo previše pretpostavljali. Iako točka nije bila neukusna (ali niti daleko od toga), a cure su bile komadi, ipak bi bolje išle uz recimo, Coloniju. Posebno je bilo smiješno vidjeti članove benda kako očima gutaju te iste cure, kao da ih nikad prije nisu vidjeli.
Kada je dance show završio, na scenu stupiše dva back vokala (članice Riversica, čini mi se) i The Voice, gosp. Boris Štok glavom i bradom.
Koncert su započeli aktualnim singlom “Arpeggio“, a u live verziji nije bilo akustične gitare koja je praktički uz Borisov glas nosi prvu pjesmu na albumu, što je malo čudno budući da je to ipak bila promocija albuma. Slijedila je “Groove“, zatim “Ideje” podcrtana dobrom bas linijom, “Lili“, i odlična “Neki drugi svijet” puna teških harmonija. I došao je red na pjesmu koju smo, iskreno, svi čekali.
Slušajući “Ti” u mp3 formatu bezbroj sam se puta zapitala kakav samo mora biti feeling kad čuješ pjesmu uživo. Nažalost, ništa posebno. Boris Štok, od kojeg se tu večer najviše i očekivalo, nije oduševio. Bend ga je dobrano nadglasao, pri čemu se gubi smisao ove prekrasne pjesme, a sam Štok nije ostavio dojam moćnog vokala kakvim smo ga smatrali. Klasični instrumenti nisu uopće bili prisutni u izvedbi, čak ni u obliku samplea, pa kad to sve zbrojite zajedno, rezultat je ispao dosta razočaravajući.
Bend je svoj dio posla odradio vrlo dobro, no vokalno koncert nije bio na razini koju smo svi očekivali. Moguće da je Štoka prala gadna trema, no nije nam se predstavio kao karizmatični, osjećajni vokal širokog raspona, kakvog imamo doma na CD-u. Ovo je bio netko drugi.
Za bis su izveli “Laž“, u kojoj se ponovila ista priča s prethodne pjesme. Iskreno, i nažalost, koncert na mene nije ostavio nikakv poseban dojam. Dok smo pred neko vrijeme uživali u prekrasnoj “Ti” na radiju i televiziji, u isto vrijeme smo postavljali jako, jako visoke kriterije za ovaj bend.
Da li ćemo se razočarati, ili će nas ubrzo ugodno iznenaditi, samo će vrijeme pokazati. Iskreno se nadam da će to biti ovo potonje.
Izvještava: Dea Baretinčić
