Sinoć (2.3.) je skupina Svadbas, po drugi puta ove zime, nastupila u Splitu. U predbožićno doba mjesto radnje bio je klub Kocka, dok je to u ovo doba bio klub O’Hara. Na prvospomenutom koncertu nisam bila (iz vama nepoznatih razloga, he he) ali puno ljudi mi je reklo kako je bilo ful, zakon i ludilo! Nadovezala bi se na to i rekla kako je sinoć bilo polupuno, solidno i dobro.
Osim što sam potrošila 35 kuna na upad, udostojit ću se i potrošit još malo struje, vremena i impulsa da vam prenesem bar dio sinoćnje koncertne atmosfere. Premda moram odmah uputiti zamjerku na trajanje koncerta – (samo) sat i 15 minuta! No dobro…
Penju se na stage negdje oko ponoći, i prvi komentar moje prijateljice bio je: “Pa kakav im je ovo scenski look, ja ovako obučena na tjelesni idem!”. Istina… ja također. Ali koncert se ne sudi po odjeći, već po zvuku. Jednostavnost oko izbora odjeće samo nam može ukazati na pohvalnu činjenicu kako se članovi benda (unatoč svojoj trenutnoj mega-popularnosti) nisu poveli za većinom naših estradnjaka kojima je moda na prvom mjestu, a glazba tek tamo na nekom petom-šestom.
Kad sam se sad napokon uspjela dotaknuti glazbenog dijela, valjalo bi spomenuti bar koju odsviranu pjesmu, repertoar pretežno sa zadnja dva albuma: “Glavom kroz zid“, “Nek te uvijek vodi put do mene“, “Treblebass“, “Amerika“, “Jug“, “Pričaj mi o ljubavi“, “Ospice“, “Umorne usne“, “Crveno” (zadnja pred bis). Pretpostavljate kako je na “Treblebass” publika doživjela ekstazu, i iako ta pjesma uživo ne zvuči tako močno kao kad je čujete sa CD playera, na nekom tulumu, ili na radiju dok se vozite autom… svejedno je odlično odsvirana, otpjevana i uopće koncetno realizirana!
Nakon regularnog dijela koncerta slijedi bis, i ja sam tad već krenula kući tužna što najdražu pjesmu “Povezi me” nisam čula. Tako da ću za kraj (uz nade da mi svaki četvrtak bude upola dobar kao i ovaj, te u isčekivanju nadolazećeg vikenda) malo ‘zapjevati’ tu istu pjesmicu: “… nedjeljom ja sam lijepa, nedjeljom ne ustajem u 5, nedjeljom na sve sam spremna, mogu pobjeći gdje želim, samo da poželim…daj, povezi me bar jednom, da osjetim bar jednom, vjetar u kosi…”
