Ferina i Miholjević (Svadbas): “… onda smo mi disko”

Nakon sedam godina od zadnjeg albuma “La La” grupa Svadbas izbacila je novi album pod nazivom “Još“.

Album su pratili najavni singlovi “Tvoja”, “Daj” i pjesma koja je niti singl niti spot “Gubimo”. U Malom pogonu Tvornice Kulture publici su predstavili dio materijala s novog albuma, a novi album u cijelosti će predstaviti u dva koncertna dana u KSET-u 12. i 13. svibnja.

Album “Još” dosljedan je radu Svadbasa, iako se neke produkcijske stvari možda čuju više nego na drugim albumima. U povodu izbacivanja novog albuma i svega što se krije na “Još“, popričao sam s kreativnim dvojcem Svadbasa Jurom Ferinom i Pavlom Miholjevićem.Koliko se toga promijenilo u sedam godina od “La La” do “Još”?
Jura: Osijedjeli smo. Ustvari ništa mnogo. Još razmišljamo o cijeni električne energije za veljaču (smijeh).

Teško vas je smjestiti u bilo koju ladicu po pitanju žanra. Mnogi vam lijepe epitete poput arty, indie, pop, progresivni, na momente, alternativni. Kako biste se sami definirali?
Jura: Sad je riječ indie popularna. Ne bismo se svrstavali nigdje. Ja osobno u 21. stoljeću ne vjerujem u žanrove. Ovo arty i indie mislim da malo šteti, ali ljudi to rade jer im je to posao, svrstavati nekoga nekud. Ja sam stao kod tog dok su žanrovi bili rock, punk, metal i disko.
Pavle: I klasika.
Jura: Onda smo mi disko.

Radili ste glazbu za filmove sa mnogim eminentnim imenima u filmskim i kazališnim krugovima. Koristite li takvu muziku kao temelj za izgradnju albuma ili pjesama?
Pavle: Ako te zanima muzika u širem smislu onda je fora raditi sve što ti padne na pamet. Jura i ja smo to počeli raditi i nastavili smo to raditi jer nas je muzika zanimala u širem smislu. To ima veze sa zvukom benda pa se to možda može nadovezati na prošlo pitanje što se tiče onog arty.

Imate li trenutno koju suradnju za filmsku glazbu?
Pavle: Slijede dvije suradnje. Radit ćemo glazbu za film Lukasa Nole.
Jura: Zove se “Šuti”.
Pavle: I Zvonimir Jurić radit će film sljedeće godine, pa nas to sad čeka.Vaši spotovi sadrže u sebi razne kadrove koji vuku na filmsku tehniku snimanja. Jeste li razmišljali da kao u slučaju DJ/VJ glazbenika napravite nekakav VJ show koji bi pratio vaše pjesme za vrijeme live izvođenja?
Jura: Imali smo u ZKM-u nešto takvo kad smo snimali live DVD i nekoliko puta prije. Sad kad gledam te koncerte to mi ide na živce. Svi nose neki show i ne znam jesam li na koncertu ili u Cinestaru. Možda ćemo ga imati ako bude trebalo, da ne budemo predosadni.
Pavle: Meni je to super ako je s mjerom i ukusom.Vaš album “Još” dosljedan je vašem radu. Možda bi se moglo reći da je produkcijski kićen raznim elektronskim efektima što malo i odskače od vašeg stila…
Pavle: Taj zvuk albuma nastajao je predugo da bi postojao jednostavan odgovor na to. Ako imaš nas dvojicu, ja sam bio netko tko svira gitare, a Jura synthove ili ritam mašine, uvijek možeš čuti taj zvuk. I prije su bile ritam mašine ali smo ih znali zakrpati u zvuku i da ne budu nositelji zvuka. Bilo je svačeg. Pjesme su u nekim fazama nastale na ritam mašini i synthovima, ili recimo bubnjevi na gitarama, basu i orguljama. To je oduvijek naša spika. Ako se čini da je to izletjelo na ovom albumu više nego prije, to je meni zanimljivo.

Dosta solidnih gitarskih dionica na momente je ostalo zagušeno elektronikom. Mislite li da bi neke pjesme bez efekata u ogoljenom zvuku zvučale dinamičnije?
Jura: Trebamo nešto raščistiti. Ja cijenim da je to sve zagušeno elektronikom. To je iz nekih recenzija pobjeglo i shvaćam da to ljudi čuju. Naše stvari isto tako zvuče uživo. Ispalo je da je ovo jako produciran album, ali prvi put uživo zvučimo slično kao na CD-u. Ne možemo suvislo odgovoriti na to.
Pavle: Ne slažem se s tim, baš to što govori Jura. To je zvuk benda kakav je sad. Koliko god to zvučalo da je ploča produkcijski zagušena, ali to je zvuk benda. To nije sistem da smo smislili pjesmu koja je jako lijepa na akustičnoj gitari pa što bismo mogli nakalemiti da bi zvuk zagušili elektronikom. To je potpuno drugačiji pristup. Ploča dobro diše, ima mnogo mjesta i nije zvučno prenatrpana.

Dakle vi ste u potpunosti zadovoljni zvukom albuma?
Jura: Da.

U knjižici albuma stoji da ste potpisnici tekstova vas dvojica i Ljubica. Ono što je zanimljivo jest da se na pjesmi “Još” kao koautor navodi Ante Perković. Kako je došlo do te suradnje?
Jura: Ante Perković ima neke svoje albume koje izdaje i na jednom od njih bila je pjesma “Postoji plan”, pjesma koju mi jako volimo. Ja sam napisao tekst za “Još” do pred kraj i trebalo ga je još malo dovršiti, nije djelovalo kao završena priča jer je bilo prepatetično. Shvatili smo da ako se njegova pjesma “Postoji plan” prepjeva super funkcionira kao kraj stvari. Pjesma “Još” napravljena je od dvije pjesme. Jedan dio je naš, a onaj žestoki kraj je njegov tekst i to je suradnja.

Vaši tekstovi na novom albumu progovaraju o odnosima. Nisu li više takvi tekstovi klišej domaćih, ali i ne samo domaćih alternativnih bendova?
Jura: Klišej je sigurno. U popularnoj muzici je većina toga klišej. Pišeš o čemu imaš za pisati jer ne možeš pisati o pingvinima. Nekako je to i generacijski. Treba probati imati tekstove o tome što ti je aktualno i što misliš u životu. Ovi tekstovi imaju neki touch o odnosima čovjeka i svijeta.
Pavle: Kad se dugo baviš tim shvatiš da se ne isplati bježati od klišeja.

Pjesma “Glas u ušima” predstavlja jedan zreliji i potpuniji zvuk, jer kad se slušaju stariji albumi dobra je poveznica s njima. Može li ona biti vodilja za zvuk novog materijala ili bi to mogla biti neka druga pjesma s albuma?
Jura: Radimo toliko sporo i bez koncepta što se tiče pjesama.
Pavle: To je Ljubičina pjesma koju je ona napisala i donijela na akustičnoj gitari. Znam da smo Jura i ja proveli dva bolna mjeseca radeći na toj pjesmi. Drago mi je čuti da ti je dobra jer smo imali puno dvojbi oko toga kako izvesti te kompleksne dijelove. Kada bih morao odgovoriti na to pitanje onda bih odabrao “Dolje” i “Molim te”. Svatko od nas bi ti odgovorio drugačije.

Možete li ovim albumom privući širi spektar publike?
Pavle: Ne. Opasno je uopće razmišljati o tome dok radiš ploču. Klonimo se toga da radimo i razmišljamo kako bi se ljudima sviđalo. Odgovor na to pitanje pojavljuje se kad ploča izađe van.
Jura: Voljeli bismo imati više ljudi koji nas vole. Ali ne na tu foru o kojoj Pavle priča. Da radimo muziku u kojoj bismo razmišljali o drugim ljudima, a ne o nama patili bismo i radili bismo lošije. Ne isplati se to.

Produkciju albuma “Ima li budnih” grupe Vatra potpisujete vas dvojica. Kakvom zvuku težite dok producirate? Jeste li pobornici nekakvog trendovskog modernog pristupa produciranju ili ste više skloni eksperimentiranju u produkciji?
Jura: Treba pronaći što tom bendu odgovara u tom trenu. Iz mog iskustva kad bendovi dođu do toga da snime album oni imaju svoj zvuk. Nije sve u produkciji. Vatra je sa zadnjim albumom zvučala slično onome što slušaš na albumu, ali svi sastojci bili su tu.
Pavle: Bendovi s kojima smo radili mogu odgovoriti na to pitanje. Zanima me cijeli proces kako se od nečega stvara nešto od početka do kraja i kako ćeš ti u tom procesu raditi, što opet ovisi o bendu i inspiraciji i iskustvu koje si skupio s godinama. Moj bi pristup uvijek prije bio eksperimentalan nego ziheraški. Ako pričamo o Vatri, mislim da smo ih na zadnje dvije ploče okrenuli u smjer koji oni s nekim drugim ne bi slijedili. To govori o dozi eksperimentalnosti ali i ziheraštva, da to sve zvuči radiofonično i dobro. Moraš misliti na bend, bend je uvijek prvi.

Kakve su bile reakcije fanova u Tvornici na prvom predstavljaju novog materijala?
Pavle: Reakcije su bile iznenađujuće dobre.
Jura: Bilo je dobro, a mi smo bili utremirani i šokirani. Bila je gužva i ljudi su se veselili, a slušali su nove pjesme što je bilo odlično.

Pašu li vam više manji koncertni prostori ili biste voljeli ponoviti na nekom od idućih koncerata atmosferu poput one u ZKM-u?
Jura: U ZKM-u je bila grozna atmosfera (smijeh). Ljudi su sjedili i sve je bilo sterilno, kao da ideš na cijepljenje.
Pavle: Što manje to bolje za nas.
Jura: Prostori od 300 do 400 ljudi su lijepi prostori.
Pavle: To je ono čega sad fali.

Je li KSET idealan prostor za takvo što s obzirom da tamo slijedi dvodnevna promocija albuma?
Pavle: Kad razmišljaš o prostorima u Zagrebu, a da nisi u kazalištu gdje smo se poskliznuli iako je tamo dobra akustika i svjetlo, birali smo KSET. Tamo smo svirali milijun puta i učinilo se pametnije dvije večeri svirati tamo ili jednu večer Tvornicu. Volimo manji prostor.

Mislite li da će biti dobar odaziv u KSET-u?
Pavle: Ja se iskreno nadam da hoće. Vrlo skoro ćemo to vidjeti.
Jura: Uvijek možemo otkazati jedan dan.

Kakav će biti omjer pjesama u KSET-u, hoće li novi album diktirati set-listu ili ćete svirati i stariji materijal uz to?
Jura: Svirat ćemo sve. Sviramo dosta “Juga”, dosta novog albuma i nešto “La La”.
Pavle: Kako su dvije večeri, svaku večer bit će drugačiji set. U te dvije večeri moramo svirati cijeli novi album. Obožavamo svirati taj “Jug” i povući ćemo neke stvari s njega koje jako dugo nismo svirali, ali ćemo svirati i pjesme s “La La” koje nam je gušt svirati.

Pjesma “Treblebass” može se nazvati pjesmom svih generacija i uzrasta jer ste publici najviše poznati po toj pjesmi. Mislite li da bi neka pjesma s ovog albuma mogla postati takav hit?
Pavle: Moguće. Kako se dogodila i ta pjesma, tako bi se mogla dogoditi i neka nova. Jako je važno da nije dovoljno da se pjesma dogodi nego postoji mnogo faktora koji su doveli do toga da ona postane tako popularna. Da se sad pojavila ne bi se dogodila silna frka oko nje kao 2006. Budući da je ona bila neplanirana, može se ponoviti.

Dosad ste izbacili tri singla s novog albuma. Koliko ih još planirate izbaciti?
Jura: Pa vjerojatno još dva.
Pavle: Ja bih dva, ja bih i tri singla, ali to ovisi kako će album proći. Album je izašao prije dva mjeseca, a to je premalo vremena da vidimo kako će se stvari kretati.

S obzirom da je vaše zadnje spotove režirao Gonzo, planirate li opet napraviti neku suradnju oko spotova s Daliborom Matanićem?
Jura: Nemamo sad planove, ali budemo. Teško je napraviti spot s njim jer imaš živce na tregerima, znaš da će spot kasniti tri mjeseca jer on radi mnogo drugih stvari i ima mnogo obaveza. S Gonzom smo prvo radili “A/V” i s njim je ugodno raditi, zna posao i nema razloga da prekinemo rad s njim.

Jeste li razmišljali ‘krenuti’ van granica Hrvatske?
Jura: Na području bivše Jugoslavije jesmo. Svirali smo i vani u New Yorku, Pragu i Amsterdamu. To je zgodno za medije kod nas da pišu da smo u New Yorku, ali to ne znači da ćemo ići opet. Trebaš biti mlađi i blesaviji za sve to skupa, što mi nismo. Voljeli bismo odsvirati ovaj album što više po Srbiji, Sloveniji i Bosni.

Gdje vas se može čuti u bliskoj budućnosti osim u Zagrebu?
Jura: Sviramo u Karlovcu, Čakovcu, neke festivale ali ne znamo još točno kad će što biti. Svirat ćemo po Hrvatskoj kad nas zovu. Nadam se da ćemo do kraja godine svirati u svim mjestima u kojima ima klubova i dovoljno ljudi da nas dovedu tamo.

Razgovarao: Matej Devčić