Horde darkera slijevale su se jučer sa svih strana prema Staroj klaonici gdje su se, šesnaest godina nakon prvog zagrebačkog koncerta u Domu sportova, ukazali The Sisters Of Mercy, nekadašnje perjanice gothic rocka i obavezna lektira svakog iole aktivnijeg posjetitelja Jabuke, čiji frontmen danas oštro zabranjuje vezanje tog pojma uz ime svog benda, a jednako tako revno niječe i svoju pripadnost dotičnoj subkulturi.
Nisam gledala Sisterse onda kada je trebalo pa je moj odlazak na ovaj koncert bio prije svega nadoknađivanje propuštenog i prilika da se barem na kratko vratim u svoje darkerske srednjoškolske dane, kada mi se činilo da bih dala ne znam što da vidim uživo makar jedan ispuh Eldritchevog dima.
Htjela sam pogledati i Grad pa sam se tako prilično rano pojavila u Klaonici u kojoj skoro pa nitko nije bio zainteresiran za ‘neku tamo predgrupu’. Riječku šestorku upoznala sam preko kultne kompilacije “Rijeka-Pariz-Texas” na kojoj su bili zastupljeni sa dvije stvari, od kojih je “Ima li nešto” bila i ostala jedna od njihovih najboljih pjesama, s neizbježnim referencama na EKV. 
Jučerašnji nastup činio mi se dobar, iako su se oni stalno ispričavali jer su kao bili bolesni, i bilo mi je drago prisjetiti se njihovih pjesama, ali umjesto da uredno nastupaju kao predgrupa Sistersima i Missionu mogli bi održati i koji samostalan koncert, a tada bi sigurno i zanimanje publike bilo veće.
A nakon otprilike polusatnog uštimavanja aktivirana je dim mašina, jedan od zaštitnih znakova Sistersa, jednako kao i Eldritcheve sunčane naočale bez kojih ga nitko nikada nije vidio na stageu. No, ono što je izronilo iz oblaka dima nikako nije ličilo na onog Eldritcha čije sam slike iz Brava svojevremeno lijepila po bilježnicama.
Na zaprepaštenje svih prisutnih Andrew se jučer pojavio u nekakvom hokejaškom dresu, a umjesto nekadašnje crne kose, odlučio je puštati svoju prirodnu plavu boju. Vizualni šok ipak nije bio toliko strašan, budući da sam ga u takvom izdanju već vidjela na fotkama koje kruže Internetom (na nekima je čak i skroz obrijane glave!), no puno veći šok uslijedio je kada su počeli svirati.
‘Ajde dobro, “Crash And Burn” i “Ribbons“, s kojima su otvorili koncert, još su i mogle proći, a budući da mi je ova potonja jedna od najdražih stvari, taman sam se poveselila kako je lijepo krenulo. No, “Dr. Jeep” su unakazili do neprepoznatljivosti, a još su je nakon onog “I like Ike and his itty-bitty A-bomb” dijela spojili s “Detonation Boulevard” od koje smo onda čuli ravno minutu i dvadeset sekundi!? A da ne spominjem kako su upravo ove dvije stvari očajnički vapile za ženskim back vokalima (ako su već bubanj i bas bili na matricu mogli su komotno nasnimiti i back vokale) bez kojih to jednostavno nije to.
Jedina donekle svjetla točka nastupa (uz lightshow koji je bio odličan) bila je “Dominion/Mother Russia” pa je i publika napokon živnula. Ne mogu kriviti publiku za nepoznavanje svih onih stvari koje se ne nalaze na službenim izdanjima, ali tom nepoznavanju je zacijelo pridonijela i činjenica da su prearanžirali doslovce svaku pjesmu zbog čega su zvučali kao nekakav cover bend koji svira loše obrade Sistersa.
A što se samog benda tiče, imala sam osjećaj kao da su Chris May (onaj sa zulufima i naočalama, s Eldritcheve lijeve, a naše desne strane, kako je Andrew meni to lijepo objasnio u intervjuu) i Ben Christo (frčkavi s naše lijeve strane) samo pomoćna radna snaga kojoj je dozvoljeno kretati se isključivo unutar svog strogo ograničenog prostora i ne smije primjerice niti zapaliti cigaretu bez dopuštenja. Svojih pet minuta dobili su tek na drugom bisu kada su odsvirali instrumental “Top Nite Out” zamijenivši pritom mjesta stajanja.
Kap koja je definitivno prelila čašu bila je bezobrazno kraćenje udarnih stvari “Lucretia My Reflection” i “Temple Of Love” pomno tempiranih za bis, koje u originalu traju preko 15 minuta, a koliko jučer nisu trajala niti oba bisa zajedno. Ofra Haza sigurno se prevrće u grobu, a moj nekadašnji idol iz djetinjstva zaslužio je da poderem sve njegove slike. Sva sreća pa je postojao i after u Jabuci.
foto: joso mrša
Fotografije s koncerta objavljene su u našoj foto galeriji.
