Preksinoć su nad prekrasnim zagrebačkim morem odjekivali zvuci truba svima nam već poznatih, a Zagrepčanima posebno omiljenih, Fanfara Ciocarlia. Kao i na svom prošlom gostovanju (prije nešto manje od godinu dana), ponovo su napunili svaki kutak kluba Aquarius i još jednom opravdali titulu ‘kraljeva trube’ i najbržih trubača na svijetu.
Jedanaest članova ovog puhačkog sastava doista se s razlogom hvali svojom bogatim repertoarom te onime po čemu su najpoznatiji – enormnom brzinom izvođenja i gotovo nevjerojatnim smislom za ritmiku. Garancija za urnebesan gipsy dernek njihova je virtuoznost i usklađenost čak i pri nevjerojatno brzom tempu.
Već na prve taktove, koje smo mogli čuti nešto iza 22 sata, sva je publika euforično zavrištala, skačući na ono malo mjesta za koje se pojedinac jedva izborio u onolikoj gužvi. Utjecaj različitih kulturnih i glazbenih elemenata na romsku glazbu odrazio se i na različitost obožavatelja u publici. 
Bilo je zaista fascinantno vidjeti ljude različite životne dobi i stila na okupu. Temperamentno su plesale i punkerice i gospoda u zrelim godinama. Ovakav prizor, ovakva jedinstvena atmosfera ono je što možete doživjeti samo na koncertima ovoga benda, na kojima se na trenutke doista osjećate kao da ste dio neke romske svadbe tamo negdje u Rumunjskoj.
U takvom okruženju svi prisutni su se u potpunosti uživjeli u svoje uloge ‘svatova’ i plesali do iznemoglosti. Nakon cca. sat i pol tako lude fešte puhači su odlučili otići, no nezasitna publika Fanfare nije htjela tako lako pustiti, već ih je skandiranjem natjerala da se sa zadovoljstvom vrate i to upravo među njih!
Tada su zasvirali “Đurđevdan“, koji je obilježio vrhunac večeri i izazvao potpuni trans publike – posjetitelji su pomahnitalo vadili fotoaparate, pokušavali dodirnuti svirače kao pop-idole i podmićivali ih sitnim i krupnim novčanicama priželjkujući glazbenu želju, što je podsjećalo na pravu romsku proslavu!
Nakon što su izvukli maksimum i iz sebe i iz nas, nastup ‘kraljeva trube‘ ubrzo je priveden kraju, a njihova dobra reputacija ovim je koncertom još jednom potvrđena.
Poslije tog dvosatnog ludila atmosferu je do kraja večeri održavao DJ Mario Kovač puštajući glazbu pogodnu za rasplesanu škvadru koja je još uvijek bila pod dojmom Fanfara. A kako i ne bi?
Nadajmo se da će nam se Fanfare u Zagreb vratiti čim prije, a tada bi, sudeći po sve većem odazivu publike, sigurno mogli napuniti i stadion.
Izvještavaju: Vlatka Blakšić i Ivona Vuletić
