Fanfare Ciocarlia u Vintageu: Kad se tlo topi pod nogama

    349

    Fanfare Ciocarlia – Motovun Film Festival 2019 Launch Party

    110Kn – 140Kn
    Datum i vrijeme: Utorak, 11.6.2019. @ 0:00
    Mjesto održavanja: Vintage Industrial Bar Zagreb , Savska ulica 160

    Kad bih pokušala svesti Fanfare Ciocarlia na standardan koncertni report, vjerujem da bih ‘fulala ceo fudbal’, pa ću koncertu pristupiti nekim drugim putevima. Za početak, skiciranjem ugođaja dana.

    fanfare ciocarlia

    Vruće i ljepljivo popodne, slično drugima u nizu ovog ljepljivog juna, počelo je kavom na terasi Retra, a zatim se neplanski pretvorilo u zagrijavanje za koncert. Neplanski, kažem, jer su prijatelji samo pristizali na kavu ili pivu, runde su se redale, a razgovor se lagano selio prema romskoj atrakciji večeri. Uskoro smo došli do zaključka da svi idemo na koncert te da se popodne već počelo pretvarati u večer, pa nema smisla ići kući kako bismo se sredili za večer. Rezultat naše mudre odluke je izgledao ovako: četiri osobe stižu u Vintage s pretrpanim ruksacima, a dotična izvjestiteljica u outfitu ‘za na plažu’: Adilete šlapama, laganoj ljetnoj majici i kratkim hlačama u kategoriji vrućih.

    Muziku podržava

    Vrućinu gradskog asfalta zamijenili smo asfaltnim tangom u sparnom industrijskom baru gdje je nekoliko stotina duša plesalo u ritmu, a limeni orkestar ubrzavao tempo do krajnjih granica. Službeno, ovo je bilo zagrijavanje za Motovun film festival, ali je preraslo u nešto veće. Klupska atmosfera uistinu, samo s puhačima. Zvali to tulumom ili dernekom, jasno je da je ovom gradu trebao dobar plesnjak u utorak navečer.

    Sastav od deset(ak) – oprostit ćete, nisam ih uspjela točno pobrojati – dobro raspoloženih i karizmatičnih Rumunja nekako se rasporedio na pozornici i priuštio nam poprilično dobru feštu za početak tjedna. Trube i tube, saksofoni i klarineti, bubnjevi i perkusije, Vintageova pozornica nikad nije izgledala punije. Karaktera im nije falilo, a publici su se obraćali kao starim prijateljima koje vide nakon sedam godina, koliko je prošlo od njihovog prošlog koncerta u Zagrebu. Ugođaj je podsjećao na jugoslavenske filmove osamdesetih, i ne kažem to samo zbog repertoara ‘kusturičanskih’ pjesama na koje smo razdragano đuskali.

    Dobro znamo da cigani vole pjesmu, a njihova glazba ima dar da u svakom pojedincu takne neku žicu – jednima je to osjećaj za ritam, drugima probuđena srčanost. U svakom slučaju, kroz glazbu ćemo se najviše približiti romskoj kulturi koja će uvijek ostati strana, a s vrlim Fanfarama smo došli do zajedništva i na trenutak zaboravili na fašističke napade usmjerene na istu etničku skupinu koji se događaju stotinjak kilometara dalje.

    Zato se u Vintageu još jednom potvrdila moć glazbe koja prelazi sve granice, gdje publika i bend raširenih ruku samo što ne padnu jedni drugima u zagrljaj. Sinergija nas je nosila kroz “Bubamare”, “Nesanicu” i “Asfalt tango” do najbolje obrade “Born To Be Wild” koju sam čula u životu. Momci sviraju žestoko i brzo, toliko brzo da bih se štucajući hvatala za ostatke stihova onih pjesama koje sam znala, a zatim skužila da je pjesma već završila. Ali, takav je i život valjda.

    Iako je vrućina bila nesnosna, nije se činilo da ikome to smeta. Za kraj koncerta su nam predstavili bend i oprostili se s publikom, a na bis su se vratili kako i doliči – spustivši se s instrumentima među publiku, gdje su i sami postali dio mase, a masa i posljednji put pala u afan na “Đurđevdan”. Novčanici su se ispraznili, utrobe napunile rakijom i pivom, a srca mnoštvom, ma, morem dobre energije.

    Muziku podržava