Postoje bendovi koje je hrvatska publika imala priliku vidjeti već nekoliko puta, a na čijim nastupima svaki put iznova pokazuje iznimnu podršku, te štoviše, čini se da oni svaki put privlače sve veći broj poklonika. Jedan od takvih bendova su, može se reći bez pretjerivanja, i britanski grinderi Napalm Death.
U utorak, 3. veljače u zagrebačkom KSET-u održali i više nego fenomenalan koncert, koji je otvorio ekstremnu metal sezonu u Hrvatskoj i već na početku možda prerastao njen vrhunac.
Dakako, metal institucija kakva je Napalm Death nužno zahtijeva odgovarajuće predgrupe, a ruku na srce, za većinu bendova ta je uloga poprilično nezahvalna, jer tek su joj malobrojni dorasli. 
Ipak, ove su večeri dva domaća benda, koja već godinama uživaju status ponajboljih metal bendova u Hrvata, više nego uspješno dokazala da se kvalitetom svoga zvuka itekako mogu uhvatiti u koštac s ‘očevima’ grindcorea.
Prvi od njih, zagrebački Excuse For Pain, svoj je nastup započeo nešto prije 20:30. U otprilike pola sata, ovi su odlično uigrani dečki, čiji se zvuk može opisati kao grindcore s primjesama death metala, pokazali manjem broju okupljenih poznavatelja njihovog rada da i u Hrvatskoj ima nemali broj bendova koji bi zbog svoje predanosti glazbi koju sviraju i žive mogli konkurirati i svjetski poznatijim kolegama. 
Na listu od osam izvedenih pjesama, Excuse For Pain je uvrstio čak šest novih, objavljenih na njihovom posljednjem uratku “Delivering Brutality”. Naziv tog demoa, kojega je bend promovirao na najbolji mogući način, termin je koji najbolje oslikava njihov zvuk.
Svoj su dio večeri započeli pjesmom “Son Of Sam” s prošlog, ništa manje dobrog demoa “Designed For Grinding“, da bi je nastavili s novom, “Hate Beyond Hate“, pjesmom s izrazito naglašenim gitarističkim riffovima i upečatljivim refrenom. Nešto kasnije uslijedile su i pjesme poput “One Final Cut” i “Those About To Die“.
“Human Anomalies“, jedna od najpoznatijih pjesama benda koja je uz to, po mojoj prosudbi, njihovo najdojmljivije ostvarenje, ove je večeri bila jedna od dvije starije stvari. U izvedbi ove pjesme najveća pohvala svakako ide vokalu koji je uz malu, ali važnu pomoć gitariste Tomislava kao back vokala, otpjevao jedan od nezaboravnih refrena hrvatske scene.
Nakon uspješnog nastupa Excuse For Pain, nešto poslije 21 h svojih pola sata slave dobio je još jedan zagrebački bend, jednako cijenjen i perspektivan. Riječ je o Machine Insufficiency, bendu koji svira iznimno zanimljiv glazbeni spoj koji sadrži death metal, post-thrash, metalcore, a sigurno bi se dalo pronaći još utjecaja.
Iako je njihov stil pomalo teško odrediti, vrlo vjerojatno nema metalca koji prati domaću scenu, a ne poštuje ovaj bend. Osobno sam ih do sada nažalost gledala samo jedanput, a iako su me i tada ostavili bez riječi, na ovom je nastupu bio itekako uočljiv njihov napredak u tehničkom pogledu.
Machine Insufficiency izveli su šest žestokih pjesama, počevši sa “Surface Collapses” i “Sour Silence“. Međutim, očito zbog tehničkih problema u drugom dijelu njihovog, inače izvanrednog nastupa, vokal se, barem u prvom redu, gotovo uopće nije čuo. No sumnjam da je taj propust ikome umanjio doživljaj ovoga benda i zanimanje za njegov rad.
Unatoč ovome, izvedba pjesme “Chains Of Society” pokazala se kao jedna od ponajboljih te večeri. Štoviše, usudila bih se reći kako se u zvuku ovoga benda, ali i scenskom nastupu, počesto mogu pronaći elementi zbog kojih na izvjestan način podsjećaju na velikane iz benda Meshuggah. Drugim riječima, riječ je o bendu koji je već mnogo učinio, a pred kojim je nedvojbeno sjajna budućnost.
Na početak nastupa zvijezda večeri, Napalm Death, poduže se čekalo. Mjesto u prvome redu moralo se, dakako, zauzeti mnogo ranije, budući da je prilično mali KSET bio dupkom pun, ako ne i prepun.
Negdje poslije 22 h, na stage, na kojemu su se već duže vrijeme ‘uštimavali’ gitarist Mitch Harris i bubnjar Danny Herrera, utrčao je najprije basist Shane Embury, a potom i legendarni pjevač Mark ‘Barney’ Greenway, što je izazvalo val oduševljenja kakav se dugo nije mogao čuti i vidjeti u Zagrebu.
Ubrzo se začuo uznemirujući gitaristički intro pjesme “Passive Tense” s novog albuma “Time Waits For No Slave“, koji se pretvorio u karakteristično bijesno pjevanje. Energični, vidno raspoloženi Barney, od prve do zadnje sekunde koncerta ostvarivao je odličan kontakt s publikom, čije se ponašanje odmah pretvorilo u ponašanje euforične, ‘zaluđene’, mase koja je više nego složno podržavala bend.
Slijedila je još jedna nova pjesma, još žešća “Strong-arm“, zanimljiva zbog Harrisovih clean vokala, nakon čega je uslijedila “Instinct Of Survival“, s poznatim tekstom usmjerenim protiv multinacionalnih kompanija, s prvog, ‘classic’ albuma “Scum” iz 1987.
Napalm Death na zagrebačkom je koncertu odsvirao fascinantnu listu od dvadeset i šest pjesama, s upravo savršenim omjerom starih klasika u vidu grindcorea i novih pjesama s više utjecaja death metala. Jedini i nemali nedostatak njihove set liste je kronični izostanak pjesama s odličnog albuma “Inside The Torn Apart” (1996.), no to nije nešto preko čega se ne može prijeći.
Najveće divljanje nastalo je, očekivano, tijekom izvedbe jedne od najpoznatijih pjesama benda, “Suffer The Children“, kada je, čini mi se, započeo stage-diving i crowd-surfing, koji su se sve do kraja koncerta ponavljali baš svake sekunde, većinom od strane očito onih najpredanijih fanova, kakvih je bio zavidan broj. Za sve njih, trenutak kada su skočili na stage i eventualno zagrlili Barneya; tih nekoliko sekundi tijekom kojih su dijelili stage s jednim od najvećih bendova ikada, nesumnjivo je trenutak koji će pamtiti cijeloga života.
Bez obzira na to što se novi materijal na europskom tržištu pojavio prije otprilike tjedan dana, domaći su metalci očito odlično upoznati s njime, jer zanos nije nimalo jenjavao ni tijekom izvedbe novih stvari, poput naslovne “Time Waits For No Slave“, te beskompromisnih “Diktat” i “On The Brink Of Extinction“. Ipak, budimo realni, veliki razlog tome je i činjenica kako je album ‘procurio’ na Internet već u prosincu prošle godine.
Atmosfera je bila jednaka i tijekom pjesama s prethodna dva albuma, koje karakterizira Barneyev vokal, budući da je njima uspio pronaći točku u kojoj je zadržao svoj prepoznatljivi growl vokal, a svejedno riječi učinio razumljivijima, što je na dotadašnjim albumima, odnosno do “The Code Is Red… Long Live The Code” (2005.), bila rijetkost. Bila je to naslovna pjesma “The Code Is Red…“, zatim “Silence Is Deafening“, “Persona Non Grata” i “Smear Campaign“.
Oduševljenje koje je nastalo tijekom klasika “Suffer The Children” može se mjeriti s onim za vrijeme “You Suffer“, pjesme koja je, kako s tekstualne, tako i s instrumentalne strane, savršen primjer minimalizma i jednostavnosti na kojima Napalm Death gradi čitavu svoju pozamašnu karijeru, i pogotovo, glasovite obrade Dead Kennedysa, “Nazi Punks Fuck Off“. Ovu je pjesmu Barney najavio u svom tipičnom stilu, gotovo pravim političkim govorom u malom, a nakon nje još je jednom glasno i jasno uzviknuo “Nazis fuck off!“.
Naravno, čuti kako Barney govori da bendu ostaju još četiri ili tri pjesme za odsvirati baš svakome od nazočnih bilo je posve nestvarno. Ipak, svemu lijepome jednom mora doći kraj, te je tako i još jedno zagrebačko druženje s Napalm Deathom završilo s četiri starija klasika, zaključno sa “Siege Of Power“.
Tako je oko ponoći završila večer nabijena emocijama fanova i ekstremno pozitivnim političkim stajalištima benda. Bio je to koncert koji se pamti, ako ne zauvijek, a onda barem do sljedećeg druženja do kojega će, ako je vjerovati Barneyevim željama koje mi je došapnuo nakon koncerta, a kojima u potpunosti vjerujem, doći već na sljedećoj turneji benda.
Do tada, vjerujem kako će mnogobrojni hrvatski fanovi potegnuti na Wacken Open Air i ostale ljetne nastupe ovih velikana, jer Napalm Death je bend kojega možete pogledati sto puta, a svaki od njih bit će posve poseban i nezaboravan.
Napalm Death set lista:
Passive Tense
Strong-arm
Instinct Of Survival
Unchallenged Hate
Suffer The Children
Silence Is Deafening
Continuing War On Stupidity
Necessary Evil
Diktat
On The Brink Of Extinction
It’s A Mans World
From Enslavement To Obliteration
The Code Is Red… Long Live The Code
Time Waits For No Slave
When All Is Said And Done
Scum
Life?
The Kill
Deceiver
You Suffer
Persona Non Grata
Smear Campaign
Unfit Earth
Mass Appeal Madness
Nazi Punks Fuck Off
Siege Of Power
