Glazba, osim što nam svrbi uši na bezbroj različitih načina, bilo da se radi o pozadinskom šumu ili pak paleti “boja” koje se iscrtavaju preko naših “čunjeva“, pokreće i mijenja svijet. Neki zbog glazbe mijenjaju sebe, neki promijene druge, a oni treći iz nje crpe nepresušnu inspiraciju i snagu za život. Danas govorimo o njima. Okupljeni u subkulture, ili pak izolirani kao vukovi samotnjaci, od glazbe traže puno, ali joj zato višestruko vraćaju nazad.
Sjećam se prije nekoliko godina kako je jedan od aktera dokumentarca “Metal: A Headbanger’s Journey“ govorio kako njegova glazba “mora biti snažna“. Ja sam tada, još kao zeleni sedamnaestogodišnjak u crnoj majici sastava Amon Amarth ili Behemoth razmišljao na isti način. Metal je tada bio snaga. Bio je snaga za moj pubertetski otpor, bio je ispušni ventil za moje frustracije te ono najbitnije, bio je melem za moje uši. Naravno, nisam bio jedini, a nisam niti bio dio te subkulture u smislu riječi da sam se skupljao s istomišljenicima na popularnim punktovima. Bio sam samo djelić te jedne tihe vojske, vojske koja možda uopće ne odaje izgledom što točno trešti iza njenih zatvorenih slušalica u gradskom prijevozu.
Neki od dotičnih metal iskonski nose cijeli svoj život, a među tim nekima je i čitav niz poznatih ličnosti koje uz primarni, hrane i svoj sekundarni “metalni identitet“. Izabrali smo one najznačajnije i malo istražili što točno slušaju.
1Jim Carrey
Sjećate se Ace Venture? Negdje pri početku prvog nastavka filma o detektivu za životinje, legendarni komičar ulijeće u šutku na metal koncertu, a na bini su ni manje ni više već Cannibal Corpse. Carrey je na raznim TV gostovanjima ponavljao kako mu je to najdraži bend, a u jednom od intervjua se čak (usudio bi se reći bez ironije) referira na Napalm Death. Teško je govoriti koliko mu Barney i ekipa zbilja znače u životu, no Carrey je devedesetih suptilno ispromovirao tada frišku death metal scenu na najbolji mogući način.
2Michael Fassbender
Možda nema film u kojem odvaljuje na metal, ali je ponosni fan teškaša poput Slayera, Metallice i Megadetha. Čak se i htio baviti glazbom, ali nije imao šanse pokraj nekoliko frendova koji su svirali gitaru “ko veliki” već u pubertetu. Vjerojatno je odlučio ispravno, a Fassbender se baš savršeno uklapa u profil neočekivanog metalca.
3Nicolas Cage
Prva glava Hollywooda. Realno, izuzetno atipičan i pomalo čudan lik. Za razliku od gore navedenih glumačkih kolega, Cage ne samo da sluša metal, već ima i jednog metalca kod kuće. Njegov sin Weston svirao je u sastavu Eyes of a Noctum, a da sve bude još bolje, Nicolas naravno sluša njihovu glazbu, a Wes se oblači u corpse paint. Žanr je naravno black metal, Nicolas, ako je vjerovati njegovom sinu obožava Darkthrone i Satyricon. Fini komadić već i prije bizarnog mozaika jedne od ikona Hollywooda.
4Christopher Lee
Preminuli glumac također je fan metal glazbe, no njegova priča ide kudikamo dublje od regularnih fanova žanra. Osim što je sam stvarao glazbu, Lee je u jednom trenutku rekao Sabbathovom Tommyju Iommiju kako je “bog metala”. Tu nije sve, surađivao je i s Rhapsody of Fire na njihovom “The Magic of the Wizard’s Dream”, a možete ga čuti i na Manowarovom ponovno nasnimljenom prvijencu “Battle Hymns”. Zbog doprinosa metal glazbi, čime je obogatio njen sadržaj s jedne i zasigurno skinuo puno stereotipa o metalcima s druge strane, nagrađen je i titulom “Spirit of Metal” na Metal Hammer Golden Gods ceremoniji 2010. godine.
5Prince Harry
Dosadašnji odabir padao je na osobe iz svijeta glume, stoga bi bio red da pokoju crticu posvetimo i onima koji za svoj kruh zarađuju na drugačije načine. Oke, Princ Harry je princ i nije da radi nešto puno u životu, ali i on svoj apstraktni Weltschmerz hrani metal glazbom. Iako se informacije o Kraljevskoj obitelji, barem o njihovim privatnim životima teško mogu uzeti zdravo za gotovo, možemo vjerovati kako Harry gaji ljubav prema thrash metalu. Glumac Dominic West, najpoznatiji po ulozi policajca McNultyja iz fantastične serije “Žica”, išao je na antarktičku ekspediciju upravo s Harryjem. Kasnije je za medije izjavio kako Harry sluša groznu glazbu. Slayer, Megadeth, Metallica, Anthrax. Velika četvorka!
Moram se opet vratiti na onaj interesantni dokumentarac s početka teksta. Nije metal terapija za zapadnjake. Metala ima i u Indiji, Pakistanu, Bangladešu i Kini. Bez obzira na možebitne represije ili nerazumijevanje, metal glazba pronalazi put do ušiju slušatelja, a oni, opijeni njenom snagom, poruku šalju dalje. Neki otvaraju blogove, neki i sami sviraju, a neki su eto odlučili napraviti i dokumentarac o njima samima. Poznate ličnosti, između ostaloga i oni o kojima smo gore sami pisali najbolji su ambasadori glazbe koju mnogi ne razumiju. Na kraju krajeva, možda je tako i najbolje. Metal glazba nije za svakoga dok si taj svatko ne dopusti dati šansu zvukovima koji na neki čudan način izvlače ono pozitivno iz nas. Sjetite se metal gigova i probajte se sjetiti jeste li ikada nabasali na kakav incident na tim koncertima. Metalci su jedna velika i vjerna obitelj, obitelj koja u redu čeka otvaranje dvorane da zauzmu prve redove. Neki će se naljutiti, ali mislim da su oni posljednji bastion istinskog glazbenog fanatizma. Tako će i ostati.
