Padale su tako ideje za Wacken, Hellfest, pa čak Rock in Rio i ostale gigantske festivale ovog tipa. U velikim dilemama misleći kako se sve to još stigne odabrati u zadnji tren, vrijeme je samo curilo, a festivali se počeli rasprodavati. Kad smo shvatili da je odnio vrag šalu, morali smo odabrati najbolje što se nudi u skladu s trenutnim mogućnostima. Shvativši da dobar dio uigrane ekipe već ima karte za Brutal Assault, te bacivši pogled na listu izvođača, sve dileme su prestale. Pa o čemu mi uopće razmišljamo? Uz dosta truda jedva smo ugrabili karte za rasprodani festival i krenuli na dobri stari BA po najveću ovogodišnju injekciju metala! Naravno da nismo pogriješili. Dobili smo što smo htjeli. Pa i više od toga.
Izvođači
Iako je u globalu ovo primarno metal festival, o paleti podžanrova i raznolikosti bendova koje smo čuli dala bi se napisati knjiga. Možda ne bi ni bilo fer isticati pojedine bendove jer su svi do zadnjeg odradili svoje nastupe kao da nema sutra.
Tako da ocjena pojedinog benda na kraju ostaje na oku promatrača, odnosno uhu slušatelja. Svaki od bendova imao je svoju publiku u različitim ulogama. Fanove, znatiželjne promatrače i ljude željne dobre zabave. I sami smo se našli u svakoj od uloga, pa smo osim guštanja u nastupima nama dobro znanih junaka otkrili hrpu novih zanimljivih izvođača koji su ostavili odličan dojam. Teško da je drugačije i moglo biti. Uz ovakvu produkciju, ozvučenje, scenografiju, light show, bendove koji pred tolikom količinom ljudi žele ostaviti svaki atom sebe na pozornici i nas željne svega toga, te općenitu vibru festivala, apsolutno svaki bend je, koliko god različit i nepoznat do tad bio, ostavio odličan dojam na svoj način. Ok, za neke se ipak može reći da su i pomeli sve pred sobom i ostavili nas u čudu.
Prvog dana, u srijedu, pogledali smo Ensiferum, Soilwork, Jinjer, Batushka, Therion, Prong, Coven, Cult Of Luna, Hypocrisy i Frog Leap. Vjerojatno najviše zbog znatiželje istaknuli su se Jinjer. Vrlo usvirani, sve je na svom mjestu, moderan metal pravac i zanimljiva Tatiana koja ne samo da plijeni pjevačkim mogućnostima nego i karizmom i izgledom. Biti će zanimljivo pratiti što će Jinjer donjeti kroz nadolazeće godine. Mistični Coven vratio nas je tamo negdje u sedamdeste, neobičan, ali zanimljiv put. Večer su zaključili Frog Leap, skupivši par tisuća ljudi pred pozornicom negdje oko 1:30h, što bi bio izazov i za puno iskusnije izvođače. Pružili su nevjerojatno zabavnu mješavinu hitova osamdesetih i devedesetih godina obojanu metalom, od Cranberriesa, Backstreet Boysa, i naravno nezaobilazne Totove Afrike. Za kraj su nas počastili obradom Pantere.
Četvrtak nam je donio Decapitated, Sodom, Sick Of It All, Testament, Meshuggah, Anthrax, Discharge i Carpenter Brut, što smo između svega ponuđenog uspjeli vidjeti. Vrlo jaka imena i sve u jednom danu, jedan za drugim, što se pokazalo vrlo zabavno ali i zahtjevno. Istaknuo se kao iznenađenje Carpenter Brut. Prezarazna elektronika na tragu osamdesetih pokrenula je publiku na ples i smijeh, uspjevši zadržati par tisuća ljudi rasplesanih do iza 2h u noći. Samo još jedan pokazatelj glazbene otvorenosti metal publike.
U petak smo uspjeli vidjeti Destruction, Get The Shot, Anathema, Agnostic Front, Heillung, Emperor, Electric Wizard, Primordial i Hellhammer. Istaknuo se Emperor kao jedan od najiščekivanijih ovogodišnjih izvođača. Za meet & greet sa Emperorom čekalo se u redu sat i pol vremena.
U subotu su na red došli Vltimas, Animals As Leaders, Raised Fist, Combichrist, Rotting Christ, Tankard, Napalm Death, Carcass, Midnight i Shape Of Despair. Zanimljivost je bio intervju sa Mark Barney Grennwayom (Napalm Death) u Bastionu 10X. Vrlo ugodno iznenađenje večini je bio Midnight sa svojim odličnim sirovim energičnim nastupom sa tragovima Motorheada, punka i black metala. Apsolutno za preporuku.
Festival i sadržaji
Festival je podijeljen u nekoliko zona s ukupno 5 pozornica od kojih su 3 uvijek aktivne u razdoblju od 10h do 2h ujutro. Main stage sastoji se od 2 pozornice koje su naizmjenično aktivne bez pauze. Dok na jednoj traje svirka, druga se priprema. Osim toga u pogonu su uvijek i Octagon te Obscure stage-vi koji su za sporedne pozornice izgledali iznenađujuće moćno u svakom pogledu. Vrlo bogat i šarolik sadržaj zanimljivih i kvalitetnih bendova, uz opet iznenađujući odaziv količine ljudi i općenitu atmosferu s obzirom da se radi o nekoj vrsti sporednog sadržaja.
Od dodatnih sadržaja, ove godine našao se tu i neslužbeni Jameson Black Barrel Bar sa jam stageom. Random ekipa koja (ne)zna nešto svirati bi se tako naizmjenično penjala na stage i izmjenjivala instrumente, što je znalo biti zabavno. Naravno, bilo je tu i uigrane ekipe, pa čak i cijelih bendova koji su odlučili pokazati što znaju, te zabaviti sebe i sve ostale.
Svi oni željni predaha, utočište su mogli potražiti u šatorima ili hladnim katakombama u kojima se na pojedinim mjestima na tv-ima ili platnima uživo prenosio nastup s glavne pozornice, a za potpuni odmor moguće je posjetiti chill-out zamračene prostorije s laganom ambijentalnom muzičkom podlogom ili horor kino. Isti taj chill-out prostor bi se nakon 2h u jutro pretvorio u after party zonu. Kako opisati hrpu metalaca na bolesnom electro partiju u morbidnom prostoru i atmosferi? Brutalno!
Popodnevnom šetnjom po festivalu i istražujući katakombe naletjeli smo i na Junk Town, Mad Max kutak sa zanimljivom igranom predstavom, bolesnu slikarsku izložbu i borbe u blatu. Gdje god smo zavirili, uvijek nešto novo i zanimljivo. Tu i tamo bi u nekoj mračnoj prostoriji sreli službene maskote festivala s bakljama ili mačetama kojima su nas napadali. Časnih i medicinskih sestara, vikinga, svećenika, bogova i vragova, klasično nije nedostajalo. Naravno, odradili smo i neizostavan tradicionalni posjet Lemmy-ju u njegovom hramu.
Pored Octagona ove godine postavljena je izložba sa radovima Christopha Szpajdela, legendarnog dizajnera sa početka devedesetih koji se proslavio logo-tipovima imena black metal izvođača. Zanimljivo je da mu se za izradu loga javila i Rihanna, što je također prisutno na izložbi uz niz drugih radova i ideja. U sklopu su izloženi i radovi drugih umjetnika na naslovnicama albuma metal izvođača, od kojih su neki i na prodaju. U Bastionu X također su puštane video projekcije, postavljena je izložba čeških umjetnika i otvorena izložba medicinske opreme.
Organizacija i dojam
Ono po čemu bi se ovaj festival trebao istaknuti u odnosu na druge je definitivno pristupačnost i financijska isplativost. Zasigurno nigdje ne postoji ovakav omjer uloženog i dobivenog. Cijena ulaznice od 100 eura za 5 dana festivala i 130 bendova. Prosječna cijena piva je 12 kn, a za 20-30 kn može se pojesti pristojan obrok. Cijene u gradu izvan festivala su i do duplo jeftinije. U posebno odvojenim ulicama za klopu, cugu, te službeni i neslužbeni merch, izbor je gotovo nepregledan. Jedan je ovo od rijetkih festivala na kojemu se bez straha mogu okretati runde za ekipu, priuštiti kokteli za razbijanje monotonije, jesti egzotičnu i kvalitetnu hranu, pa na kraju shvatiš da ti je na kartici ostalo za cd, majicu ili ostale rekvizite za uspomenu.
S obzirom da je na festivalu nemoguće pogledati sve što želiš, a pogotovo ono što nisi planirao ali je svakako privuklo pažnju, ove godine se od noviteta pojavila i službena mobilna aplikacija koja nam je bila od prilične koristi. Osim što nudi pregled bendova razvrstan po abecedi, danima i pozornicama s prikazom osnovnih informacija o izvođaču i mogućim preslušavanjem, moguće je bendove staviti u favorite na osnovu čega će aplikacija složiti vaš osobni raspored i pravovremeno obavijestiti da se bend priprema na određenoj lokaciji. Također smo u svakom trenutku mogli znati gdje se što događa, koliko još traje i što je sljedeće na redu. U par slučajeva kiše tako smo putem aplikacije bili obaviješteni da za 20 minuta pripremimo kabanice. Izvrsna aplikacija koja se može učiniti još i boljom za sljedeću godinu.
Dvadesetčetvrto izdanje BA po dosta faktora stvorilo je pogled na ovaj festival u nekoj sasvim drugoj dimenziji. Bez obzira na povoljne cijene daleko je to od dojma niskobudžetnog festivala s bendovima B razreda, s usporedbom na glasovite festivale ovog tipa. Ovakva organizacija, produkcija, scenografija, ulaganje u autentičnu atmosferu i dodatne sadržaje, odlični nastupi odličnih bendova, te općenita vibra festivala ostavljaju zaista moćan dojam.
Nekima je u organizaciji možda malo zasmetao ovogodišnji nadprosječan broj ljudi na rasprodanom festivalu. Tako se u šatorima i katakombama na momente nije moglo naći slobodno mjesto za odmoriti. Pozornicama se nije moglo prići. Pokušavali smo na sporedne. Ista priča. Vip lože su bile pune. Smještaj je u svim okolnim mjestima bio popunjen pola godine unaprijed, a šator se na nulti dan nije imao gdje postaviti. Unatoč svemu, redovi za klopu, cugu i wc su relativno dobro funkcionirali i nije bilo problema s obzirom na takve mase. Možda ovo samo ide u prilog ozbiljnosti i veličini ovakvog festivala koji je konstantno u usponu. Ono što iz ovoga možemo naučiti je da za sljedeću godinu karte i smještaj pripremimo na vrijeme, jer znamo što nas čeka, a za organizatore daje izazov kako učiniti festival još boljim, počevši od mogućeg osiguravanja više smještaja u Jaromeru, do poboljšanja ostalih detalja na temelju dosadašnjih iskustava.
Bez ikakve dileme možemo reći da je ovo bio pun pogodak. Dobili smo sasvim dovoljnu dozu zabave koju smo htjeli i vraćamo se opet. Jer ovo je bilo brutalno dobro! Sasvim opravdan naziv festivala.
Tekst i fotografija: Davor Polonijo i Silvije Novosel
