Kako stvari stoje, Depeche Mode ćemo u Zagrebu gledati tek iduće godine, no jedna od nepromijenjenih postaja njihove ”Tour of the Universe” u utorak je bila Budimpešta, grad u kojem imaju veliku bazu fanova i u koji se redovito vraćaju još od 1985. 36.000 okupljenih na Puskás Ferenc stadionu (bivši Népstadion) nije omela niti jaka kiša, a na vlastite oči smo se uvjerili kako je Dave živ, zdrav i još uvijek dobroga glasa i zavidnoga stasa.
Prvi koncert u Budimpešti Depeche Mode održali su još 1985. (“Some Great Reward Tour”), a još dobro pamtim koncert u sklopu “Exciter Toura” iz 2001. održan na obližnjem Kisstadionu, čiji su kapacitet od 15.000 ljudi u međuvremenu prerasli.
Jedna od dobrih stvari otkazivanja zagrebačkog koncerta jest ta što se iskreno nadam da ćemo dobiti neku prikladniju predgrupu od američko/francuskog tehno dua Motor, koji je, blago rečeno, užasan. Manji broj ljudi pogledao je i drugu predgrupu, mađarski elektro prog-rock bend Žagar, zanimljiv utoliko što im se pjesme pojavljuju u popularnim serijalima “CSI: Miami” i “CSI: New York”.
No, sve je to bio tek uvod u Depeche Mode, čiji su se članovi, potpomognuti pratećim glazbenicima, na stageu pojavili točno u 21 h. U prvoj polovici koncerta prevladavale su pjesme s novog albuma, dok su u drugom dijelu na red došli najveći hitovi benda koji su neizostavni dio svake turneje u posljednjih desetak godina.
Set lista bila je identična onoj na prethodnim koncertima u Bratislavi, Milanu i Rimu, odnosno onoj koju izvode od povratka na turneju nakon pauze uzrokovane hospitalizacijom Davea Gahana. Alterniraju samo “Little Soul”/”Jezebel” i “Home”/”A Question Of Lust” za koje je ‘zadužen’ Martin Gore i koje pružaju Daveu priliku da uzme kratki predah.
No, možda najzanimljiviji podatak jest da se na set listu vratila “Strangelove” koju nisu uživo izvodili još od 1990., a da tako genijalna pjesma ne ostane neprimijećena pobrinula se i pozadinska projekcija koja ju prati (sjećate li se videospota? E pa ovo je negdje u tom rangu). Anton Corbijn (koji je režirao i spot) opet je napravio odličan posao, budući da je provokativna vizualizacija – zbog sasvim benignog lizanja stopala – u nekim zemljama čak i – cenzurirana!
Iako je dan u Budimpešti, usprkos lošim prognozama, bio neočekivano lijep, nebo ipak nije izdržalo i negdje na polovici koncerta počela je kiša koja je padala sve do duboko u noć, ali ono što je važno jest da nikog nije otjerala, pa je čak i Dave izrazio zahvalnost sa stagea što ne odustajemo. Srećom, cijeli travnjak je bio prekriven plastičnom podlogom, tako da barem nije bilo blata, a plastične kabanice ovoga su puta bile traženiji artikl od majica i CD-a benda.
Već dobro poznata stage-pista ukrašena s dva manja i jednim velikim LED ekranom u pozadini, na kojima su se tijekom pjesama izmjenjivale projekcije, djelo je a koga drugoga doli Antona Corbijna. Od antiratnih poruka za vrijeme posljednjeg singla “Peace“, futurističkih astronauta, papira po kojem pisaća mašina ispisuje tekst te projekcija u stilu Warholovih pop-art printeva, vizualni dio ove turneje zaista je spektakularan i uživo djeluje još impresivnije nego što to dočaravaju YouTube isječci.
Kada već spominjem Corbijna, u Ludwig muzeju u tijeku je izložba njegovih radova pa ako se kojim slučajem zateknete u Budimpešti, svakako ju posjetite (otvorena je do 5. srpnja). Možda će vam dobra preporuka biti i podatak da su prije koncerta izložbu, u društvu sâmog Corbijna, razgledali i Martin Gore i Andy Fletcher, zasigurno zadovoljni činjenicom da je njihovom bendu posvećena cijela jedna soba.
Dave Gahan nije bio s njima, on je vjerojatno još uvijek na poštedi što je sasvim razumljivo, ipak je prošlo tek nekoliko tjedana od operacije, a to je zasigurno i jedan od razloga što nisu uopće davali intervjue. No, po onome kako je pjevao i kretao (čitaj: vrtio se) po stageu, nikada ne biste rekli da je još prije nepunih mjesec dana ležao na operacijskom stolu sa ne baš ugodnom dijagnozom.
Kao najbolji dio koncerta izdvojit ću blok od četiri pjesme izvedene u prvom dijelu – “Walking In My Shoes“, fenomenalna “It’s No Good“, “A Question Of Time” na koju je cijeli stadion naprosto ‘proključao’ te “Precious“, jedina odsvirana stvar s prethodnog albuma “Playing The Angel“.
Ne mogu ne primijetiti da naspram ovih klasika pjesme sa “Sounds Of The Universe” zvuče kao loš synth pop ’80-ih. proizašao iz Commodorea 64. U tom duhu prearanžirana je bila i “Enjoy The Silence” koja je tako potrajala preko 6 minuta, a nažalost problemi s mikrofonom uništili su izvedbu “Master And Servant“, no Dave je to uspio okrenuti na šalu te je mikrofon uperio prema publici koja je tako umjesto njega otpjevala prve dvije strofe.
Dvosatni koncert okrunjen je neizbježnom “Personal Jesus“, a bis je zaključila smirujuća “Waiting For The Night“, uz ovacije kojima je cijeli stadion ispratio bend sa stagea.
Dokaz popularnosti koju Depeche Mode ovdje uživa jest i činjenica kako je Budimpešta zasad jedini grad koji će osim ljetnog imati i svoj ‘zimski’ koncert i to u siječnju 2010. u László Papp Areni. Kiša tada zasigurno neće smetati, a s obzirom na 12.000 mjesta kojima dvorana raspolaže ne treba ni sumnjati da će i taj koncert biti rasprodan.
Set lista:
In Chains
Wrong
Hole To Feed
Walking In My Shoes
It’s No Good
A Question Of Time
Precious
Fly On The Windscreen
Jezebel
A Question Of Lust
Come Back
Peace
In Your Room
I Feel You
Policy Of Truth
Enjoy The Silence
Never Let Me Down Again
Stripped
Master And Servant
Strangelove
Personal Jesus
Waiting For The Night
