39. Brucošijada FER-a
Hodnici se zagrebačkog Fakulteta elektrotehnike i računarstva sad već tradicionalno u predzadnjem mjesecu godine pretvaraju u koncertni prostor. Otkad je u listopadu objavljen finalni lineup, koji je sadržavao neka od najjačih imena glazbene regionalne glazbene scene, karte su planule brzinom svjetlosti. Brucošijada nad brucošijadama, kako je neki nazivaju, ove se godine smjestila na trinaesti dan studenoga, a održana je pod posebnim uvjetima. Počela je već u 16 sati jer nam trenutne mjere nalažu da se okupljanja mogu zbivati samo do ponoći, bilo je potrebno nositi masku cijelo vrijeme (što se, dakako, nije ostvarilo) te je ulazak bio moguć samo uz važeće COVID potvrde.
Večer započela Repetitorom
Glazbeni je program brucošijade krenuo u 17 sati, a za mene su hodnici FER-a oživjeli oko 18 sati. Večer sam otvorila Repetitorom, alternativnim srpskim rock bendom, koji je moju pažnju skrenuo kad je prošle godine objavio album “Prazan prostor među nama koji može i da ne postoji”. Kritika je pozitivno reagirala na izdanje, a nastupom su uživo dokazali da radi o kvalitetnom bendu i izvan studija. Glavnom je pozornicom, na kojoj je nastupao Repetitor, zavladala mračna, ali izrazito senzualna atmosfera, a srpski je bend definitivno potvrdio da čvrsto stoji iza svog prošlogodišnjeg djela. Istaknula se njihova bubnjarka, Milena Milutinović, žena koja je slomila stejdž snagom svoga bubnja. Pokretima su tijela, posebno onima basistice, Ane-Marije Cupin, začinili nastup i dali mu točku na i. Vokalist i gitarist benda Boris Vlastelica uspješno je dijelio svoj nastup s publikom, a posljednja je scena Repetitora upisana u moj um Vlastelica koju svom snagom nogom udara u svoju gitaru.
S Repetitorom se djelomično preklapao regionalni trap punk izvođač Ružno Pače koji je nastupao na drugom stageu. Samim ulaskom u prostor trap koncerta, bilo je očita razlika između ljudi koji se tamo nalaze. S dugih kosa i kožnjaka na Repetitoru, stigla sam na edgy trapere koji su nestrpljivo čekali jednu od najvećih nada domaće scene. Nasreću, na Ružno Pače sam došla relativno rano, stoga sam se uspjela progurati do prvog reda. Nastup Pačeta krenuo je nekoliko minuta nakon predviđenog termina pozdravom “svim skejterima i stonerima i smorenim tinejdžerima, i punkerima, hip-hoperima i Justin Bieber hejterima, odmetnicima, trifterima i pičkama koje nose Gucci”. Uvod u njegov nastup bio je doista savršen za glazbenika koji dolazi na pozornicu.
Ružno Pače na pozornicu je došao uz Lil Sjenu s kojim ima pjesmu “Bebo, daj odjebi”, a upravo su nju prvu izveli. Već u prvim sekundama nastupa, dalo se primijetiti da glas Ružnog Pačeta zvuči gotovo neprepoznatljivo u odnosu na ono što se čuje na studijskim verzijama. Prvotno iznenađenje tom činjenicom, sleglo se nakon nekoliko pjesama, a “prirodniji” zvuk Pačeta nije naročito lošiji. Iako je publika kroz cijeli nastup bila poprilično nabrijana, najenergičniji su bili na nastupu “Ispod Mosta” koji je, kao i u originalu, otpjevao s Gocom iz Kuku$a. Ubrzo nakon toga, svjedočili smo mirnijoj verziji pjesme “Volim tebe mrzim sebe”, a ta je izvedba otkrila emocionalnu stranu Pačeta kod kojeg to ne vidimo često. Ranjivost i emocija nije dugo odzvanjala drugim stageom jer se vrlo brzo vratio na trap punk put istom pjesmom, ali izvedbom u originalu. Pred sam kraj nastupa, Pače je zamolio ljude da slože wall of death što je ispalo poprilično neprimjereno nakon tragedije na koncertu Travisa Scotta. Njegov je nastup završio, a na glavnoj je pozornici već nastupao Buč Kesidi.
T(rap), rock i synthwave
Selidbe su između glavnih i sporednih pozornica sad već postale ozbiljne i duge migracije jer su hodnici FERa postali krcati ljudima. Na glavnom stageu nije bilo ništa manje ljudi, a nedolazak na koncert na vrijeme plaćala sam nemogućnosti ulaska u redove bliže pozornici. Buč Kesidi u svoju me priču ubacio laganim gitarskim dionicama emotivne ljubavne pjesme na koju je publika reagirala zajedničkim njihanjem. Da Buč Kesidi nije “meki” bend, pokazali su već idućom pjesmom koja je bila podosta drugačija od prethodne. Iako se nisam uspjela ubaciti među prve redove, bila sam dio vesele mase na tom koncertu, i sjećanje mi jasno govori da se nikad nisam osjećala bolje između znojavih ljudi nego na Buč Kesidija na Brucošijadi FERa. Radosna i rasplesana masa definitivno je uhvatila ritam Buč Kesidija!
Buč Kesidi potpuno je neočekivano na svoj nastup uveo, kako su ga oni predstavili Zvonimira, koji nam je svima dobro poznat kao z++. z++ izazvao je potpunu ludnicu među publikom, a za nas je izveo svoj hit “Ljeto već je gotovo” u izvedbi s instrumentima. Najavio je svoj koncert u Tvornici kulture, dodatno nas podigao na noge i prepustio Buč Kesidiju da nastavi svoju izvedbu.
U vrijeme koncerta Buč Kesidija bio je i Grše, reper, koji je zauzeo drugu pozornicu. Zabava je na Gršetovom nastupu zagarantirana i u slučaju da niste upoznati s njegovim pjesmama što vam mogu potvrditi iz osobnog iskustva. U prolazu sam čula komentar: “ne znam zašto Grše nije na glavnom stejdžu”, i to sam si pitanje sama postavila. No ipak, iako je bio na drugom stageu, nije skupio ništa manje obožavatelja koji su s njim u glas pjevali pjesme.
Hodnicima FERa u tom je razdoblju odisala mladost, a sretna su lica bila na svakom uglu. Mase su se slijevale prema glavnom stejdžu jer će uskoro na njemu početi stvoritelje trap scene u Hrvata, KUKU$. Okrenula sam se u drugom smjeru i prije KUKU$a odlučila dati pažnje manje poznatom bendu, srpskom sastavu Vizelju. Na pozornicu je stao tročlani bend u košuljama, a u odnosu je na ludnicu koja se u tom trenutku zbivala samo nekoliko metara dalje, Vizelj je bio pravo osvježenje. Iz Beograda su sa sobom donijeli alternativni rock, a osim toga, tijekom nastupa bacili fake novčanice srpskog dinara s elementima benda.
Sa suvenirom u ruci, uživanje u glazbi Vizelja nažalost je bilo ograničeno mnogo većim imenom, KUKU$om. Članove je KUKU$a čekala poprilično nabrijana ekipa koja je već i prije njihovog izlaska na stejdž vikala “KUUKUUUS”. Svoj su glazbeni set otvorili velikim “Medaljama”, kultnom trap pjesmom, a atmosfera koja je tad vladala FERom gotovo je neopisiva. S “Medalja” smo prošli noviji KUKU$ pjesmom “Sve ili ništa” na koju su ljudi jednako pozitivno reagirali. Tijekom su koncerta izmjenjivali najjače pjesme s različitih izdanja.
Glasovi publike se još uvijek nisu pregrijali, što su dokazali pjesmom “Oće kurac” kad je bilo nemoguće čuti Hiljsona ili Gocu. Na pozornici su im ubrzo pridružili i dečki iz Buntai, da bi izveli “Roxtar” pjesmu koja je 2019. bila najslušanija na hrvatskom Deezeru. Svoj su nešto više od sat vremena dugi nastup zaokružili pjesmom “Kmico, pusti me na miru” i “Nema pravila”. Cijeli je nastup jasno otkrivao KUKU$ove tranzicije i doista, osvrćući se na pjesme, “bili su dream team, sad je gotovo s tim”.
U međuvremenu je i na drugoj pozornici svoj nastup imala Pocket Palma, hrvatski synthwave duo. Pocket palma ispisivala je drugu stranu knjige sjećanja na Brucošijadu. Mirnija i intimnija atmosfera privukla je obožavatelje koji su se zbilja činili kao da maksimalno uživaju u glazbi ovog dvojca.
Skriveni dragulj Brucošijade – Electrostage
Dvije su pozornice bile pod posebnim povećalom, a iza njih se krila još jedna i upravo je ona bio pravi mali dragulj Brucošijade. Na Electrostageu, kako i sam naziv nalaže, svirala je elektronička glazba, i bio je jedini stage koji nije bio krcat ljudima. Ljudi je bilo u prihvatljivim količinama, svatko je na svoj način uživao u ritmovima elektroničke glazbe. Ta je prostorija isijavala dobre vibracije, i bila pravo osvježenje nakon guranja između mase ljudi.
Krankšvester – posljednji na glavnoj pozornici i Đutko i Plodovi zemlje
Kisik je na Mikroblink stageu, ilitiga na glavnoj pozornici, sad već stvarno bio dostupan u ograničenim količinama. Nakon što je KUKU$ uzrokovao kapljice znoja koje su se slijevale niz lica mladosti, vremena za predah nije bilo jer odmah iza njih na pozornicu stiže Krankšvester. Krankšvester je, kao što je bilo očekivano, izazvao valove energije i sreće među publikom. Za razliku od Pačeta, Krankšvester je, vidjevši da je publika poprilično divlja, upozorio svoje obožavatelje da ako kraj sebe vide nekog tko je pao u nesvijest, pazimo i pomognemo toj osobi. Uz poslanu su poruku upozorenja, nastavili svoj nastup, i natjerali cijeli FER da s njima otpjeva stih “Ideš za Dubai?”. Nažalost, na nastupu je Krankšvestera bilo problema sa zvukom, pa se tako, oko 25 metara od pozornice, gotovo i nije čulo što hip hoperi izgovaraju i do nas je dopirao samo zvuk jednoličnih beatova. Krankšvester je za mene završio desetak minuta ranije nego za ostale, a to je vrijeme bilo upotpunjeno manjim stejdžom na kojem je nastupao Đutko i plodovi zemlje.
Đutko i Plodovi zemlje nije krenuo prema rasporedu u 22:55, već petnaestak minuta kasnije. Uvod u nastup izazvao je zbunjene poglede među publikom jer su svoju izvedbu započeli kratkom radijskom emisijom “nastalom” u prošlosti naše zemlje. Dalo se pretpostaviti da su Đutko i Plodovi zemlje odlični showmeni već na početku nastupa, a to su samo potvrdili svojim outifitima za pozornicu. Frontmen je došao u kostimu bake, dok ostatak benda nije zaostajao za njim. Show su napravili nekoliko puta – aukcijom, skidanjem odjeće frontmena (posljednje što sam vidjela je da se skinuo do potkošulje 🙂 ) nakon što je to publika zatražila, do uvođenja novog člana benda odjevenog u časnu sestru, preko crowdsurfanja. Đutko s glazbene strane nije fascinantan bend, ali su show programom digli nastup na novu razinu. Đutko je iz svih nas izvlačio posljednje atome snage jer je već lagano otkucavala ponoć.
Sumirane misli
Brucošijada FERa s pravom se naziva brucošijadom nad brucošijadama. Atmosferu stvorenu između zidova fakulteta vrlo je teško prenijeti preko riječi, ali ona je zbilja posebna. Odavala je dojam da je koronavirus i pandemija samo loš san i ponovo nam dokazala da će se sve vratiti u normalu našom odgovornošću. Iako bi Brucošijada FERa doista trebala smanjiti broj ljudi koji mogu ući u koncertni prostor, vidjeti masu ljudi na jednom mjestu bilo je posebno divno iskustvo nakon pandemijskoga razdoblja. Za mene je ona završila razmazanim tušem za oči koji nije bio pokazatelj loše kvalitete tuša, već dobrog provoda. Uz lijepa sjećanja na prošlu večer, sa sigurnošću tvrdim da brucoši FERa imaju najbolji doček na fakultetu.
