U posljednjih par godina u Hrvatskoj je mnoštvo mladih bendova došlo do svojih ugovora s diskografima pa se dogodio svojevrsni bum, kao što se u svijetu to počelo događati prije desetak godina. Svaki bend je donio nešto novo i drugačije na našoj pomalo učmaloj rock sceni, a jedan od njih je i zagrebački bend Gretta.
Nakon višegodišnjeg boravka na demosceni, na kojoj su bili često nagrađivani na raznim glazbenim takmičenjima, Gretta je prije par mjeseci konačno objavila i svoj prvijenac “Fanatik” na kojem su se mogli isčitati mnogi uzori s naših prostora.
Taman pred njihovu pravu zagrebačku promociju albuma za Martinje u KSET-u, odlučili smo da je pravi trenutak da popričamo s njima, da nam kažu što se promijenilo u odnosu na vrijeme prije albuma, kako su zadovoljni s “Fanatikom“, kakvi su im planovi…
Kao glasnogovornika, dečki su postavili gitarista Hrvoja koji je odgovarao na većinu pitanja, dok su vokal Tomislav i bubnjar Robert često dodavali svoje misli. Dečki su se pokazali kao vrlo skromni i realni glazbenici (i ljudi), a nakon samog intervjua nastavili smo pričati u neformalnom razgovoru uz mnogo šale.
Za početak… Što ima novog kod vas? Što se radi?
Hrvoje: Pa evo, najnovije je to što se pripremamo za promociju našeg albuma prvijenca koja će se održati u KSET-u 11. studenog, na Martinje, bit će to prava proslava Martinja uz pivo…
Sve naše snage i kapacitete smo usmjerili k tome, da to što bolje organiziramo, da to što bolje ispadne, da napravimo naš najbolji koncert u našoj kratkoj karijeri. To nam je najvažnije. Osim same promocije albuma, bit će i promocija našeg novog spota “Gdje je ovdje ljubav” u produkciji Tvornice svjetlosti i režiji Vladimira Kanića.
Prije par mjeseci izdali ste spomenuti prvijenac “Fanatik“. Kako ste zadovoljni s njime, odnosno kako ste zadovoljni s reakcijom na njega?
Hrvoje: Rekao bih da su osjećaji dvojaki. Mi smo prezadovoljni s tim albumom, sretni smo što smo uspjeli naše pjesme skupiti i izdati za jednu renomiranu izdavačku kuću. S te strane smo zadovoljni, ali s druge nismo bili, jer smo bili uvjetovani s nizom kompromisa na koje smo morali pristati, na slabiji studio, na četiri remiksiranja, masteringa, i tako dalje i tako dalje…
To se najvjerojatnije dalo i osjetiti na samoj kvaliteti zvuka kojeg smo htjeli postići, ali u principu, to je to, to je ono što smo mi i htjeli.
Htjeli smo da nam prvi album bude više onako, kako bih rekao, indie, da se vidi da nije sniman u nekom skupom studiju, što i nije jer smo ga snimali kod prijatelja praktički za badava, a to se vjerojatno i malo osjeti na albumu. Mi to uopće ne skrivamo i drago nam je radi toga.
Koliko dugo ste radili na njemu?
Hrvoje: Na njemu smo radili jako dugo, zapravo jaaakooo dugo jer u trenutku kad smo mi odlučili snimiti album, nismo imali izdavača, niti smo mislili da će se netko zainteresirati za nas. Bili smo jedan bend koji je djelovao zajedno godinu dana s par uspjeha na demofestivalima…
Tomislav: Album smo išli raditi jer smo smatrali da je to slijedeći korak koji moramo napraviti. Nismo imali izdavača, s nikim nismo pregovarali, jednostavno smo shvatili da imamo pjesme za jedan album, svirali jesmo, pa smo vidjeli da je sljedeći logičan potez album, da snimimo pa da tada vidimo što će biti.
Hrvoje: Da, to je to. Budući da nismo imali nekog izdavača, nismo niti imali nikakav rok da to snimimo. Snimali smo kod prijatelja Hrvoja Prskala iz Tranzistora koji je imao mali studio koji je sada, nakon tri godine, puno bolji, i tako smo si dali vremena i uz zezanciju i pivu smo snimali i snimali. Tada smo prvi demo odnijeli u Dancing Bear koji se potom odmah zainteresirao za nas, došli su na jedan naš koncert i priča je malo po malo krenula.
Na njemu se daju iščitati mnogi Hr i ex-Yu uzori (Boa, Laufer i Kojoti)… Pa koji su to bendovi najviše utjecali na vas kao bend?
Hrvoje: Baš ti koje si spomenuo (smijeh). Ima puno bendova koji su još utjecali na nas. Ako krenemo od ex-Yu, tu je svakako EKV koji je meni posebno dragi. Tu sad govorim u svoje ime jer svaki član benda ima svoje uzore, ali uz EKV, Laufer, Kojote koji su mi također posebno dragi, oni su možda najpodcjenjeniji bend po meni u Hrvatskoj…
To je to što se tiče hrvatskih uzora, ali mislim da smo mi ipak više slušali stranu glazbu. Naš cijeli bend je nekako nastao na principu ove nove glazbe koja se trenutno u svijetu sluša i koju mi definitivno volimo i slušamo.
Tu bih svakako spomenuo ove trenutno najjače bendove poput The Killers, Muse, Kaiser Chiefs, Arctic Monkeys, nešto ranije i Jet koji se pojavio, The Strokesi definitivno…
Većina albuma je u dosta mračnim tonovima, a najbolje pjesme, barem meni, su one živahne? Kako bi prokomentirao ovu situaciju?
Hrvoje: Pa to je nekako logična stvar. Kada neki demo bend izlazi, očekuje se da on bude malo veseliji, pozitivan, a ne tmuran. Mislim da mi imamo nekako ujednačenu situaciju, par depresivnih (smijeh), par živahnih… Prvo te malo rasveselimo, a onda te bacimo u komu (smijeh).
Kako teče sama promocija albuma?
Hrvoje: Osim ovog ljeta kojeg smo proveli svirajući po moru i Sloveniji, najesen smo krenuli s organizacijom ove promocije koju smatramo prvom fazom prema novom, drugom albumu kojeg želimo izdati čim prije jer imamo gomilu materijala koji nam se nakupio, koji jedva čeka da izađe, tako da bih ovu promociju nazvao početak rada na novom albumu.
Osim tog koncerta, uspjeli smo ugovoriti još nekoliko koncerata po drugim gradovima pa bi to mogla ispasti kao neka turneja, makar se to tako i ne može zvati.
Kako zvuče nove pjesme? Jesu li bliske ovima s “Fanatika” ili se otišlo korak naprijed?
Hrvoje: Ja mislim da je korak dalje. Neke pjesme ćemo već predstaviti na koncertu u KSET-u jer ovaj repertoar s prvog albuma sviramo gotovo od osnutka benda, znači nekih tri-četiri godine, a kako će biti dosta ljudi koji stalno posjećuju naše koncerte, tako ćemo se potruditi da im priuštimo nešto novo. Oni koji ne znaju pjesme, neće uopće znati da li su one nove ili ne (smijeh)…
Da li osjećate pritisak za novi album?
Hrvoje: Zapravo, čini mi se da ne osjećam pritisak jer nismo mi neki bend zbog kojeg će se rušiti svijetovi, da ćemo biti na svim televizijama ili da ćemo imati neku veliku medijsku promociju.
Naš prvi album je prošao medijski vrlo slabo, tako da mi nemamo neka velika očekivanja oko toga.
Koja je razlika u odnosu kada ste bili demobend i sada kada ste napravili prvijenac?
Hrvoje: Meni iskreno je bilo bolje u demo vodama. U demo vodama se čovjek nekako bolje i slobodnije osjeća, manje je izložen kritici, sve što napravi je simpatičnije, a dok izađe album, očekivanja odmah porastu.
Naša očekivanja su dosta velika, obožavamo svirati, tako da se ne bojimo kritika, prošlo nas je vrijeme kada su nas one boljele. Prva nas je boljela jako, druga manje i tako dalje… Ali to je i s dobrim i s lošim kritikama, koliko te boljela loša, toliko si se veselio onoj dobroj.
Ipak, sada nam je nekako naš sud najvažniji, znači kako se mi osjećamo oko te glazbe koju radimo. I s prijašnjim bendovima sam dosta bio po toj demosceni i moram reći da mi uopće nije bilo loše. Zapravo, bilo mi je odlično (smijeh)…
Bili ste jedna od glavnih atrakcija ‘Velike rock eksplozije‘. Koliko vam je ona pomogla u karijeri?
Hrvoje: To je bilo odlično. Pomogla nam je puno. Taj naziv ‘Rock eksplozija’ je nastao iz tog razloga što smo se puno družili i još se družimo s Gatuzom i Dosh Leeem, pa smo odlučili napraviti neki zajednički koncert, a dali smo mu to ime.
Taj naš prvi zajednički koncert u Purgeraju prošao je stvarno super, bilo je sve krcato što nas je iznenadilo te se već tada moglo vidjeti da ćemo Gatuzo i mi pronaći izdavača. To je jedan vrlo dragi trenutak iz tih demo vremena kada se pojavi takav entuzijazam među bendovima, to je super. Ta ‘Rock eksplozija’ nam je svakako jako pomogla, kako za nas, tako vjerujem i za druge bendove da im je mnogo značila.
Kada ste svirali u zagrebačkom Boogaloou, nekako se čini da je pjesma koja je bila singl “Sami” najbolje prihvaćena od strane publike, kao da je postala pravi hit…
Hrvoje: Ja sam previše u ovoj pjesmi, pa neka Ćubi nešto kaže o tome…
Tomislav: Ja nisam bio dojma da je ta pjesma najbolje prošla tamo, ne bih rekao da je neka prošla bolje od neke druge. Zapravo, nemam baš i dojam da je neki hit (smijeh)…
Možda je to bio dojam jer publika tada još nije znala sve pjesme, pa je to bio nešto živahniji moment pa je nešto bolje reagirala na njega. Te veselije pjesme su im pomogle da se malo rasplešu, razvesele.
Što se same pjesme “Sami” tiče, smatram da ona nije jedna od najjačih s albuma, ali mi je već par ljudi reklo da im je to najdraža stvar, pa možda tako i je.
Kako uopće birate koja će pjesma postati singl?
Hrvoje: Dogovorom u bendu. Nekako imamo ‘filing’ u bendu da primjetimo na koje pjesme publika najbolje reagira i onda se dogovorimo. Oko toga je često znalo biti svađa i prepirki, pa ako se desi da dva člana u bendu imaju isti prijedlog, to je već veliko postignuće, pa tada najčešće ta pjesma i postane singl. Isti takav slučaj je i s pjesmom kojom ćemo otvoriti koncert…
Ja sam svjestan da je ljudima apsolutno svejedno, ali ne kužim zašto je nama toliko to važno, ubijemo se oko toga.
Da se još malo vratimo na ovu temu mladih i demobendova… Kako gledaš na ovu situaciju kod nas, sve je više mladih rock bendova, kao da su se počeli pratiti svjetski trendovi?
Hrvoje: Ja mislim da je to stvarno odlična stvar. Stvarno sam sretan što je ove godine izašlo nekoliko jakih albuma mladih bendova, npr. OZ, Zinedin Zidan, Morso, Gatuzo… Uskoro će i A zar je to važno.
Mislim da je to odlična stvar i da se ne mora bojati neke hiperprodukcije jer svaki ima svoju publiku, tko će biti dobar će opstati, tko neće neće… Makar i to nije važno jer se neki dobri bendovi ugase iz čisto banalnih razloga, a od glazbe u Hrvatskoj mogu živjeti svega tri-četiri benda koji su na vrhu, pa je mladim bendovima jako teško. Moraju usput raditi, moraju od nečeg živjeti.
Kojeg bi najviše istaknuo? Bez obzira da li je demo ili je već izdao album…
Hrvoje: Da, naravno da su mi Gatuzo i Dosh Lee najdraži, tu su i subjektivni razlozi, pa su mi zato pod broj 1 i jedni i drugi, a od drugim, meni se Morso jako sviđa, s demo scene su mi dobri S3ngsi i The Dodgersi.
Što je najbolje kod zanimanja rock glazbenik?
Hrvoje: Najbolja stvar je zapravo druženje. Cuga (smijeh)…
Tomislav: Svirka je zapravo u drugom planu (smijeh)…
Hrvoje: Najbolje je što se baviš onim što voliš, ne znaš što ti donosi novi dan, stalno su neke borbe unutar benda, borbe s izdavačkom kućom, menađerima, medijima… Ali onda se desi neki dobar koncert pa sve sjedne na svoje mjesto.
Nas četvorica stvarno u tome uživamo, mi to stvarno volimo, ništa ne zarađujemo od toga, već dajemo svoje privatne resurse da se time možemo baviti, da možemo uživati u glazbi.
Kako vidite Grettu za deset godina?
Hrvoje: Kao Prljavo kazalište (smijeh)… Šalim se… Bila je to gruba šala, ali nadam se da ćemo opstati. Baš ovo što si pitao za drugi album, nadam se da napredujemo, mislim da je to jako važno za jedan bend, da se kroz albume zvukovno razvijamo, da istražujemo neke, da ne kažem nedirnute, prostore, nego ono što je za nas novo, neke zvukove ili uključivanje novih instrumenata, ritmova…
Samo da ne upadnemo u neku kolotečinu, to nam je najbitnije. To bi bilo najgore. Ako upadnemo u kolotečinu, brzo ćemo se razići.
Jedno vjerojatno najčešće pitanje… Kako ste uopće izabrali ime benda? Zbog čega dva ‘t’ u imenu?
Hrvoje: Da… To je sve ispalo sasvim slučajno. Postojala je jedna pjesma na samim našim počecima koja se zvala “Greta”, a imala je samo jednu riječ gdje bi ja uzviknuo ‘Greta’. Pjesma nije bila ništa posebno, brzo smo je izbacili, ali nam se nekako zvučno činilo pa sam predložio da se tako zovemo, a Ćubi je rekao da može, ali neka bude dva ‘t’.
Zašto ime albuma “Fanatik“?
Hrvoje: Mislim da time najbolje pokazujemo koliko je teško baviti se glazbom u Hrvatskoj. Stvarno smo nakon toliko godina sviranja kroz razne bendove dokazali sami sebi da smo fanatici jer osim što imaš to neko unutarnje zadovoljstvo, od glazbe nemaš nikakve druge koristi, satisfakcije.
I za kraj, da li smo nešto važno propustili tijekom intervjua, a vrijedno je spomenuti?
Hrvoje: Sve smo u principu rekli, ali bih htio nadodati da smatram da bi mediji, posebno pisani i elektronski, budući da internetski dosta dobro prati, mogli malo bolje popratiti taj, neću reći ‘novi novi val’ jer mi je taj izraz grozan, nego trend koji vuče prema stranoj sceni, trebali bi ga malo više podržati. Nekako se drže previše po strani. Zašto je to tako stvarno ne znam.
Ja sam nabrojao nekoliko novih albuma koje sam se sjetio, a sigurno ih ima još, a niti jedan od njih nije nešto posebno popraćen u novinama, televiziji, radiju…
Svi mi mladi bendovi rijetko izađemo na nekoj top-listi… Ne znam u čemu je stvar tu… Internet mediji su stvarno iznimka, vrlo su ažurni i brzi, a to je dobro jer se danas svi koristimo Internetom.
Znači, skroz podržavate Internet?
Hrvoje: Da, svi ga redovito koristimo, gotovo da smo i Internet-manijaci.
Jednog dana kad postanete veliki bend, hoćete li i vi tužiti svoje fanove za krađu kao Metallica?
Hrvoje: (smijeh) Bože sačuvaj, naravno da ne… (smijeh)… Mislim da će industrija morati naći neke nove sisteme jer ovaj današnji način sa CD-ima neće još dugo potrajati, već je potrošen.
U svijetu još nekako gdje su naklade mnogo veće, ali tu kod nas je CD praktički promo materijal koji je podijeli kritičarima i medijima.
