Istraživanje prof. Garya Housleya i kolega raskrinkava mit da privremeni gubitak sluha nakon npr. glasnog rock koncerta ukazuje na trajno oštećenje sluha.
Privremen gubitak sluha nakon izlaganja glasnoj muzici ili buci strojeva je adaptivan proces unutarnjeg uha kojim se ono privremeno štiti.
Znanstvenici, čije je otkriće objavljeno u cijenjenom američkom časopisu Proceedings of National Academy of Sciences (PNAS), kažu da do privremenog gubitka sluha izazvanog bukom dolazi zbog molekularnog signalnog puta u pužnici koji je posredovan tzv. ATPom (adenozin trifosfat).
Ukoliko taj signalni put ne postoji (nedostatak određenih gena), ne postoji ni adaptivni mehanizam uha, te je uho mnogo osjetljivije na dugoročno izlaganje buci što vodi ka većoj mogućnosti stalnog gubitka sluha (starošću ili dugotrajnim izlaganjem buci).
“Ovaj rad je bitan jer ukazuje na prirodnu adaptabilnost uha, koje se prilagođava glasnoj okolini kao što se zjenice oka prilagođavaju svjetlu i tami.”
“Naše istraživanje pokazuje da se uho može prilagoditi visokim razinama buke i nastaviti s normalnim radom. No, tu je kvaka – zbog prilagodbe uha na glasnoću zvuka, čini nam se da je zvuk manjeg volumena nego što zapravo je, i vrlo lako možemo premašiti kapacitet uha.”
“Zakon za sigurnost na radu određuje za rad u bučnim uvjetima gornju granicu buke od 85 decibela za osam sati dnevno i 97 decibela za 30 minuta dnevno. Tipična glasnoća zvuka u noćnim klubovima se kreće od 95 do 105 decibela” kaže prof. Housley.
No, osim glasnih koncerata i noćnih klubova stalnu prijetnju predstavljaju i glazbeni uređaji poput iPoda, koji ljude svakodnevno koriste i čija glasnoća često doseže onu iz klubova, te prelazi 100 decibela.
“Ako prijeđemo sigurnosnu dozu buke naš sluh se može svejedno permanentno oštetiti bez obzira na njegov zaštitni mehanizam.” Dakle u osnovi glasna glazba je ok, ali u umjerenim količinama” dodaje prof. Thorne, jedan od znanstvenika s navedenog rada.
Dakle pouka je … Slušajte muziku glasno! (samo ne prečesto ni predugo)
Tekst: Tina Šilović
