Neposredno prije zagrebačkog koncerta kalifornijskih metalaca Machine Head u Tvornici, porazgovarali smo s vrlo susretljivim bubnjarom benda Dave McClainom. Saznajte koja se želja nikad neće više moći ostvariti Daveu, kako on i Robb Flynn krate vrijeme na turneji, te još neke pojedinosti vezane za MH.
Kako napreduje turneja?
Dobro je čovječe, ovo je zadnji tjedan. Skupili smo materijale za DVD, ali već osjećamo veliki pritisak. Još nam je ostalo za odraditi par koncerata i onda idemo doma.
Imate li neku zanimljivu priču, s obzirom na to da ste već tako dugo na turneji?
Priče…hm…pa ne mogu se sjetiti ničega vrijednog spomena što se dogodilo na ovoj turneji, samo puno glupih pijanih noći. Kad Rob i ja počnemo piti, bus se pretvara u hrvački ring. Nakon koncerta u Nizozemskoj pili smo u nekom baru do 4 ujutro, onda smo se vratili u bus i počeli se tući, bacali smo se po cijelom busu i jedan po drugome. Ja sam nastavio piti s ekipom do jedno 8 ujutro, dok nismo došli u Franckusku. Drugi dan sam se probudio i sve me živo boljelo, imao sam šljivu na oku, čeljust me boljela. Rob je isto bio sav ukomiran.
Trebali bi se prestati hrvati?! (smijeh)
U Švedskoj smo se jednom počeli hrvati u taksiju, taksist nas je pokušavao smiriti, valjda je 3 puta zaustavio taksi. Cijelo vrijeme je urlao da prestanemo, na kraju je čak zaustavio taksi i izbacio nas van, tako da smo morali loviti drugi taksi.
Od kuda vam toliko energije za sve koncerte? Svirate skoro svaki dan.
To se i ja pitam kada se vratim doma. Obično kada se vratimo doma s turneje moje tijelo zna da sam doma i jednostavno se isključi pa spavam dva dana. Od samog tog nastupanja i zvuka ljudi koji na koncertima viču: “Machine Head” dobijete nalet adrenalina. Postanete jako uzbuđeni zbog toga i to vas jednostavno tjera da idete dalje svaki dan. Postoje i dosadni dani kada ništa ne radite i samo sjedite i čekate nastup.
Da li vam je draže nastupati u manjim klubovima ili na velikim festivalima tipa Ozzfest?
To sve ovisi o publici. U manjim je dvoranama rulja obično luda, ali znali smo svirati i na manjim mjestima gdje ljudi samo stoje i ne rade ništa. To sve jako ovisi o publici. Svirali smo i na velikim festivalima gdje stojite dosta daleko od publike, ali rulja je skroz luda i skaču na sve strane.
Misliš li da je publika bolja u Americi ili ovdje u Europi?
Definitivno ovdje, ovdje ljudi žive za metal. Ne znam zašto je to tako, možda zato što su SAD komercijalne i sluša se ono što je popularno i vrti se na MTV-u ili na radiju. Tamo puštaju hrpu sranja, ne dozvoljavaju da se dobre stvari probiju jer su mediji preagresivni. Kada bi barem znao u čemu je stvar, stavio bi to u piće i prodavao u Americi. Odlično je doći ovdje.
Kako se slažete sa pratećim bendovima?
Ma oni su hrpa seronja, (smijeh). God Forbid smo uzeli za prvu turneju za novi album i oni su jednostavno jedan od onih bendova s kojima se odmah u početku super složite. Imate zajedničkih stvari, kao opijanje! Oni su skroz super tipovi i još smo im onda rekli da planiramo turneju po Europi i da ih želimo voditi sa sobom. Caliban je na Roadrunneru, nikad nismo ni čuli za njih, a ljudi iz Roadrunnera su htjeli da odu s nama na turneju pa su nam dali njihov CD da ga poslušamo. Mislili smo da su OK, pa smo završili s njima.
Budući da ste na turneji s njima, možemo li očekivati neku glazbenu suradnju?
Ne, ne. Mi samo radimo Machine Head!
Postoji li neki bend s kojim biste htjeli svirati, ali vam se za to još nikada nije pružila prilika?
Svirali smo sa puno super metal bendova. Htio bih napraviti turneju s Judas Priestom ili Kissom. Ja sam veliki Kissov fan. Ili s Rushom. Kiss i Rush nisu baš metal bendovi, ali bilo bi super svirati s njima. Bilo bi dobro da se Pantera ponovo okupi, pa da možemo svirati s njima.
Oni su vam ujedno i glazbeni uzori?
Da, to su definitivno neki od mojih najdražih bendova svih vremena.
Jesi li zadovoljan s time kako su kritičari i fanovi prihvatili novi album?
Da, to je uvijek super kada ljudi cijene to što radite. Jer imali smo i iskustava kada su ljudi prigovarali da to baš i nije nešto. Ovo je definitivno dobar osjećaj, super je što smo se na neki način ponovno vratili jer je zdravo za bend kada se ponovno možete tako osjećati. Već se dugo bavimo time i taj osjećaj kao da smo opet na početku je odličan. Sada imamo totalnu kontrolu nad svime što radimo.
Imate li planove za išta novo ili ćete se samo odmarati kada se vratite doma?
Još ćemo napraviti turneju po SAD-u. Razmišljamo o tome da odemo u Japan i Australiju. A što se tiče novih pjesama, pa svi imamo neke nove rifove, ali nemamo kompletne pjesme, ali o tome ćemo se brinuti u travnju ili svibnju. Prvo ćemo se vratiti doma i mjesec dana se odmarati od svojih instrumenata, pa ćemo tek onda krenuti s nečim novim.
Koja vam se stvar najviše svidjela ovdje u Hrtvaskoj?
Najbolja stvar? Pa to je vjerojatno bio McDonald’s, (smijeh). Nismo imali vremena da išta vidimo jer smo se od Londona do ovdje vozili 32 sata. Ne znam da li si ikada zaglibio na busu 30 sati, ali kada napokon stanete samo želite spavati…
Što možemo očekivati od današnjeg koncerta?
Pa, mi se kao bend nadamo da ćemo dobiti super publiku, jer to nam je najvažnije, stvarno luda publika koja će poluditi, pjevati skupa s nama i dobro se zabavljati, jer to je ono što nas tjera da se bavimo ovime čime se bavimo. Ljudi se stalno vraćaju na naše koncerte jer kada se popnemo na stage, dajemo sve od sebe. Riječi su ozbiljne i sve, ali kada se popnemo gore, glavna nam je misao da se svi dobro zabavimo. Biti će krcato unutra i ne znamo što možemo očekivati. Očekujemo ludilo! To će biti novo iskustvo za nas!
Nadam se da ćete se vratiti?!
Siguran sam da hoćemo. Ako ne bude koma, (smijeh).
Ma, siguran sam da neće!
