Budimo realni, nešto o nogometu moramo napisati. Pogotovo sada u međuprostoru između dvije tekme Vatrenih. O nogometnom biznisu i njegovoj poveznici s glazbenom industrijom probali smo govoriti, no čini mi se kako sam u tom tekstu udario u svijet dvaju istoznačnica drugog lica. Sport i glazba su, ogoljeni od svojih matičnih establišmenta, dvije dijametralno suprotne filozofije hedonizma ili pak mazohizma. S jedne strane, glazba, sredstvo unifikacije glazbenika i ljudi, a s druge sport, sredstvo šizme i instrument stvaranja rivalstva. U sportu se natječemo, a u glazbi se, barem mi se čini, ne mjeri ništa između dvaju subjekata. Možda bi bilo interesantno istražiti koliko su rap glazba i sportsko nadmetanje komplementarni. No o tome neki drugi put.

Slaven Bilić – fan Machine Heada i Toola

Nogomet sa sobom privlači veliki broj predrasuda, a jedna od najpoznatijih je da su nogometaši glupi jer cijele dane trče za loptom, a s tom loptom počinje i završava njihov spektar interesa. Kao mali nisam previše mario za to kolektivno mnijenje već sam, tada još polu-zainteresirano pratio zbivanja na terenu i navijao da “moji” uguraju loptu u mrežu. Ipak, 2004. godine, kao osnovnoškolac upravo sam na ovom portalu naletio na članak, točnije izvještaj s koncerta metal skupine Machine Head u Tvornici Kulture u kojem je pisalo kako je gig pohodio nitko drugi već Slaven Bilić.

Stipe Juras i Slaven Bilić (2004. Machine Head u Tvornici)

Sve u svemu, fascinantno. Ekipa koja ganja loptu ima neke interese, i to kakve. Glazbu i nogomet sam do tada poistovjećivao jedino na naljepnicama instrumenata Iron Maidena koji su oduvijek drukali za West Ham ili pak u onim pričama kako Gallagher mrzi Manchester United. Nekoliko mjeseci kasnije, pred veliko nogometno natjecanje, eto opet Slavena Bilića u reklami za jedno pivo. Ovog puta Nane fura majicu od Toola. Tada se javio moj prvi poriv da istražim malo što točno nogometaši slušaju ako uopće slušaju, i eto, trebalo mi je nemalih 10 godina da napišem članak o tome baziran na pričama, osobnim iskustvima i ostalim sredstvima prenošenja informacija. Lista nogometaša uz puko nabrajanje bendova bi bila suhoparna i neinovativna obrada, stoga zagrebimo malo u priču.

Strani nogometaši i njihova glazba

Muziku podržava

Moramo krenuti od kolijevke nogometa i dobre glazbe – engleske. Jeste li znali da Wayne Rooney obožava Stereophonicse i čak ponosno nosi tetovažu “Just Enough Education to Perform” što je i naslov njihova studijska albuma iz 2011. godine. Tu priča ne staje, po svlačionici se priča kako Rooney voli raspaliti Gazdu ili pak Arctic Monkeyse, a kada se opušta tu je Yussuf Islam, aka Cat Stevens. Rooney nikada nije pario kao takav lik, no suprotno prvom dojmu, čini se kako mu glazba nešto znači u životu. Tu je i Terry Butcher. Sjećate se onog proto-memea psiho-Britanca krvave glave i dresa? Jako dobar frend Stevea Harrisa i očekivano fan Iron Maidena. Od novije garde, trenutna mlada nada Gordon Albiona Daniel Sturridge obožava Drakea, a pošto je poznato da se Drake voli naslikavati s razno raznim dresovima, nije za čuditi da mu je Sturridge odlučio vratiti reklamu nazad.

Nemam srca zatvoriti englesko poglavlje u komercijalnom tonu jer Leighton Baines, kada nije temelj obrane Evertona, stigne biti i hipster. Lik je slušao Tame Impalu prije “Currents”, a navodno je i predvidio uspon The xx i Lane Del Rey. Održavao je i blog koji nažalost više ne postoji. Priča se kako je Baines prije nekoliko godina pričao o tome da je Dan Auerbach vrhunski producent te da Jack White gradi impresivni glazbeni katalog. Čovjek je u jeseni karijere, nemojte se čuditi ako krene pisati kolumne za Uncut ili NME.

Selimo malo i do Španjolske. Alfa i Omega ove sekcije, a slobodno bi se usudio reći i članka je veliki Baskijac Xabi Alonso. Nogomet je igrao u San Sebastianu, Liverpoolu, Madridu i Münchenu. Xabi je oduvijek bio cool lik, dao je jednom gol s vlastite polovice igrališta te općenito zrači stilom. Malo smo mu prošnjofali glazbene preferencije i ostali paf. Plemeniti veznjak praši Dinosaur Jr., Velvet Underground i Wilco. Čak sam pronašao (doduše na Spotify playlisti koja nosi njegovo ime) da voli Swanse. Suludo. Kada smo kod glasne glazbe, David De Gea, prvi repić španjolske repke, sluša metal! U intervjuu na službenim stranicama Manchester Uniteda je izjavio kako obožava Metallicu i Avenged Sevenfold, što ne prolazi baš najbolje u svlačionici gdje se najviše sluša hip-hop. Španjolski tris ćemo zatvoriti s velikim Andrésom Iniestom. Donedavni Barcin veznjak je radio čuda po terenu, a po onome što sam pronašao na internetu… i van njega. Čovjek obožava Kasabian do te mjere da je na temelju ljubavi prema trakama poput “Club Foot” odlučio pozvati dečke na Camp Nou da gledaju tekmu i poslije malo bace dolje 3 na 3 “na male branke”. Oke ovo sam sada izmislio, ali navodno jesu napucavali loptu po terenu.

Xabi Alonso

Prije nego što se vratimo na domaće terene, moram još spomenuti i Petra Čecha. Glazbeno, ovaj golman pliva u relativno sigurnim vodama srednjostrujaške popularne glazbe poput Rihanne, Coldplaya ili pak U2, no ono što ga izdvaja od ostalih je što Petr svira bubnjeve. Otvorio je i YouTube kanal, a njegov cover Rihannine “Cheers” možete poslušati ispod.

Što se nas tiče, krenuli smo s Bilićem, pa ćemo s njim i završiti. Mogli bismo malo i proširiti priču na neslavne epizode poput one “Kitić, Kitić, Rakitić” ili pak “Trio Fontana” no nećemo danas o narodnjacima. Nane je rocker i to treba cijeniti. Njegova navijačka pjesma “Vatreno Ludilo” prije Eura u Austriji i Švicarskoj 2008. godine nije bila nešto, no to ne umanjuje njegov pedigre glazbenog znalca. U spas domaćoj glazbenoj repki u zadnji je čas uskočio Ivan Jurić. Jedan od starijih nogometnih reprezentativaca koji je svoje jedine minute u dresu odradio upravo pod Bilićevom palicom viđen je na rubovima šutke nedavnog koncerta rap hardkoraša Body Count.

Na kraju krajeva, svakodnevno gledamo ovih dana snimke nogometaša kako izlaze iz buseva s golemim Beats slušalicama na ušima. Glazba kao univerzalni jezik je i univerzalno slušana stoga nas ovakav pregled ne bi smio pretjerano čuditi. Za apsolutnu je pohvalu da igrači, na čija su lica i noge uprte sve kamere svijeta, gaje interese prema glazbi i sastavima koji bi mogli dobiti na popularnosti na temelju njihove promocije istoga. Zamislite samo scenu finala Mundijala, fiktivno Xabi Alonso i dalje igra za repku. zabija gol za pobjedu u produžetku, skida dres, a ispod dresa majica na Dinosaur Jr. Kakav bi to spektakl bio.

0 Shares
Muziku podržava