Toni Starešinić, Vojkan Jocić, Konrad Lovrenčić i Ivan Levačić dobro je poznata četvorka pod hrvatskim glazbenim nebom. Svi oni čine Chui, bend koji posljednjih godina samo raste i realizira izvrsne projekte.

Nakon rasprodanog Velikog pogona Tvornice kulture s Jazz orkestrom HRT-a, u genijalnost Chuija ponovno ćemo se uvjeriti na skorašnjem nastupu u zagrebačkom Vintageu, 26. travnja. Svemu u prilog ide i podatak kako će posebna gošća biti Josipa Lisac s kojom je Chui oduševio kroz suradnju na pjesmi “Tebi putujem”.

Nadolazeći koncert i čitav niz velikih uspjeha dovoljni su razlog da o svemu malo prodiskutiramo s Tonijem koji nam je još prije tri godine detaljno predstavio Chui.

Da krenemo s aktualnostima: Porin za jazz izvedbu, jazz album godine i vokalnu izvedbu Josipe Lisac na vašoj pjesmi samo su neki od slatkih uspjeha. Koliko su vam zapravo važna i koliko vam uistinu pomažu ovakva priznanja i glazbene nagrade?
Muziku podržava

Mislim da su važna jer su priznanje jedne šire glazbene zajednice koja, evo sad već 25 godina, kroz Porin reagira na događanja na domaćoj sceni. Pogotovo ako imamo u vidu da se bavimo glazbom koja je zapravo underground, ali sad je već malo čudno govoriti o Chuiju kao underground bendu kad su nam se desile mnoge stvari karakteristične za maistream glazbu, od posjećenosti koncerata do pojavljivanja u mainstream medijima. A s obzirom da živim samo od glazbe, sigurno će mi pomoći u stjecanju statusa slobodnog umjetnika što bi trebalo malo olakšati život.

Nanizali ste još mnogo drugih uspjeha, “Chui ovu glazbu” je nominiran i za IMPALU, a u nekom od narednih tjedana bio je i najprodavaniji album kod nas, što također nije mala stvar…

Svi znamo koliko je teško izaći iz okvira regije i zasvirati vani pogotovo na zapadu tako da nam nominacija IMPALE svakako puno znači da netko i vani čuje za nas i pozove nas na koncert. Nedavno smo svirali u Francuskoj, a taj poziv smo dobili na račun nastupa na MENT showcaseu u Ljubljani gdje se među publikom zatekao i umjetnički direktor kluba L’aeronef iz Lillea. Taj nastup je na kraju prošao odlično, cijeli put je bio odlično iskustvo i rado bi ga ponovili.

Oko prodaje albuma u nas moramo biti svjesni da su to i dalje mizerne brojke, ali veseli me svakako da ima još ljudi koji vole kupiti CD ili ploču. Potrudili smo se i da s Esadovim omotom upravo kupnji originala dodamo još više na vrijednosti.

Kad smo kod novih materijala, poznato mi je da je nova pjesma “Punch” bila pod utjecajem glazbe Milesa Davisa, a uzevši u obzir naziv pjesme i činjenice da je Miles volio boks, stvari su mi nekako jasnije. Što “Punch” zapravo za vas predstavlja? Jeste li i sami pretrpili neke teže udarce tijekom karijere?

Pa bilo je situacija u kojima sam morao počinjati ispočetka, pa opet i opet, i to te iscrpi, dođeš do ruba da odustaneš od svega, ali nekako se krene dalje pa dođe neki bolji period. Sama skladba “Punch” je baš bila zamišljena kao boksački meč, sporog ritma, teških udaraca, umornih nogu, padanja, ošamućenosti, dizanja i nastavljanja dok sudac ne kaže da je dosta. U novom aranžmanu koji sviramo sad već neko vrijeme ima malo poletniji dub ritam, mogu si vizualizirati kretanja Muhammada Alija u ringu koja često asociraju na ples, bio je poznat po tom laganom poletnom koraku.

Premijerno ste zasvirali i u Francuskoj. Kakvo vam je iskustvo s inozemnom publikom i svime što inozemni nastupi sa sobom donose?

Obožavamo nastupati van regije, bili smo prije i u Nizozemskoj, Litvi i Mađarskoj. Nadamo se da će toga biti skoro i više. Publika vani odlično reagira na našu glazbu, a posebno se veselimo kad dođemo na mjesta sa savršenim uvjetima za svirku. Ovakav klub u Francuskoj gdje smo sad bili, Hrvatska nažalost vjerojatno nikad neće dobiti. Šteta.

Koliko ste zadovoljni po pitanju zarade koju dobivate od svirki? Može li se živjeti od ovakve glazbe u Hrvatskoj?

Zadovoljni smo honorarima po koncertu, pogotovo jer su u uzlaznoj putanji. Naravno da samo od toga ne možemo živjeti, ja npr. sviram u pet bendova da bih zaradio za egzistenciju, uključujući i bend Ede Maajke i Josipe Lisac.

Kako stojite s ostalim bendovima, projektima i suradnjama? Između ostalog, zapazila sam primjerice i novi singl i spot za Mangroove…

S Mangrooveom radimo novi album koji bi trebao izaći na jesen. Nedavno smo objavili i peti singl i spot s tog budućeg albuma, a upravo završavam i novi singl. Prošle godine nam se dogodila i velika promjena, prešli smo iz Dancing Beara u Aquarius Records koji je puno bliži našoj glazbi nego Dancing Bear koji je više orijentiran na rock i alternativu. A od nedavno s nama je u bendu i multitalentirani glazbenik Leo Beslać kojeg ste imali prilike slušati u bendovima Mimika orkestar, Živa voda, Peglica i Komandos i On. Leo svira flautu, klavijature i bas gitaru pa je sastav postao pravi mali raj za klavijaturiste s obzirom da ih ja sviram tri komada, Leo jednu i Željka theremini synt. Tu je još i maestro groovea Silvio Bočić na bubnjevima koji inače svira i s Rundekom, a svi skupa smo jedna psihodelično gruverska, vokalno instrumentalna grupa ljudi koja se voli igrati s glazbom i raznim stilovima. S jedne strane stalno nastojimo singlovima proširiti radijske dosta sužene okvire, s druge strane u živo volimo svirati i dopuštamo si da nas glazba odnese.

A moram reći i da spremamo prvi Željkin samostalni album i dovršavamo prve pjesme koje smo snimili pa se nadam da ćete uskoro i to čuti. S Tomislavom Golubanom sam pak završio jedan zanimljiv album na kojem se susreću akustični blues i elektronika i to bi trebalo uskoro izaći. A i s Edom Maajkom privodimo album kraju, album je cijeli snimljen bendovski i jedva čekam da se završi smiksa i masterira pa da čujete i to.

Oko tisuću ljudi se našlo na vašoj nedavnoj promociji albuma u Tvornici, a jazz klubovi u Zagrebu samo se rađaju. Prolazi li hrvatska jazz scena svojevrsni preporod i ima li kod nas dovoljno dugoročnih interesenata za jazz ili bi to moglo biti samo nešto kratkotrajno?

Da, jazz scena je trenutno nikad bolja, mislim da nije toliko ključan broj klubova u kojima se svira koliko to da imamo mnogo mladih odličnih jazz glazbenika željnih sviranja, snimanja i dokazivanja sebe na sceni plus što se i publika navikla na plaćanje upada za koncerte. To su ključni faktori da klubovi uopće mogu i raditi, moraju imati kvalitetan program da stalno privlače publiku i naravno publiku koja je spremna platiti ulaznicu za taj program.

S obzirom da ste poznati po spajanju jazza, rocka, elektronike i klupske glazbe, jeste li na hrvatskoj ili regionalnoj sceni primjetili neka također originalna i svježa imena? Koga biste smjestili u taj novi krug mladih glazbenika?

U nekom širem spektru uz Chui bih mogao staviti i Mimika orkestar, Kozmodrum, Sudar percussion, Šumovi protiv valova, No! Mozzart, Japanski premijeri, Paralele, Zmaj, On, Živa voda, ABOP, Bilk, Fogsellers ili bliži jazzu Zvezdan Ružić sextet, Veselino jazz projekt, Balkan zoo, obnovljena Borna Šercars Jazziana Croatica, Human Buldožer, bendovi s Krunom Levačićem… ima tog još.

U Vintageu vrlo skoro nastupate s Josipom Lisac. Kako ste koncipirali ovu večer, što nas čeka?

Jaooo to ću znati nakon generalke u utorak, ali definitivno sviramo “Tebi putujem” s Josipom Lisac. To će biti premijerno uživo na našem samostalnom koncertu. A ostalo nek bude iznenađenje.

 

150 Shares
Muziku podržava