Toni Starešinić (Chui): “U komercijalnom kontekstu stvari su se jako suzile, a na nekomercijalnom polju glazba buja”

Leonora Bedić
1580

Zagrebački instrumentalni trio Chui značajan je po drugačijem pristupu prema jazz glazbi…

Chui je oformilo društvo iz benda Mangroove, točnije trojka Toni Starešinić, Đuro Dobranić i Andrej Jakuš.

Kasnije je došlo do promjene u postavi, tako da danas uz Tonija na klavijaturama, ostatak benda čini saksofonist Vojkan Jocić i bubnjar Janko Novoselić.Kao bend, ne opterećuju se žanrovskim odrednicima jer se kod njih može pronaći svega, od elektronike, jazza i rocka, preko moderne plesne glazbe i funka, do post rocka i ambijentalne glazbe.Prvi, istoimeni album izdali su na ljeto 2012. godine, drugi “The Second Arrival” su izbacili 2013., a upravo su objavili “Third Sun From The Stone“.Kroz razgovor s Tonijem predstavljamo vam Chui i njihovo eksperimentiranje sa zvukom kroz tri objavljena albuma izdana za Dancing Bear, s naglaskom na aktualno izdanje, zajedno s promišljanjima o raznim drugim temama.Kako i kada je došlo do ideje da oformite vlastiti instrumentalni glazbeni projekt Chui?
Ima već 4 godine kako postoji Chui, sve je krenulo na Mangroove probama kad bi Đuro Dobranić i ja jedini došli na probu i onda smo jammali i skužili smo da dobro komuniciramo i ta glazba koja je tada nastajala ima nekog smisla pa smo odlučili to snimiti. Prvi materijal smo skupili od tih jammova s probe i od mojih skladbi. Pozvali smo i Andreja Jakuša koji je tada s nama svirao u Mangrooveu da dođe i snimi u studiju trube i tako smo dobili prvi album. Ime benda Chui sam sam imao još od prije pa sam ga čuvao za neki novi bend. Oduvijek sam htio imati svoj instrumentalni sastav jer kroz više popu orijentirani Mangroove nisam mogao svirati ovu drugu glazbu, koja je sastavni dio mene i koju i najviše slušam.

Pojedinačno gledano, povezani ste s nekim već poznatim sastavima, a Mangroove je samo jedan od njih…

Da, Đuro je svirao u sastavima Groovy Cakes, Generation ’81, Mangroove, danas svira u bendu Tannu Tuwa i NO!Mozzart i zajedno pratimo Željku Veverec u Željka At Ease. Andrej je pak svirao u proširenoj varijanti The Bambi Molestersa i čest je gost mnogim sastavima. Od današnje postave Vojkan Jocić svira s Bornom Šercarom u Jazziana Croatica, vodi svoj jazz quartet, često je suradnik HRTovog jazz ansambla i surađuje s mnogim jazz glazbenicima, dok Janko Novoselić sad predvodi Kozmodrum i Strobelyx, prije ste ga mogli slušati u Toboganu, Less Than A Minuteu, neko vrijeme i u TBF-u, Satelliteu i stalni je gost raznih jazz sastava. Ja sam pak još u Mangrooveu, Toboganu, Bear Bustersima, Punk Dati i prije spomenutim Željka At Ease. Zbog čega je dolazilo do tih promjena unutar benda?
Do promjena je dolazilo zbog mnogih razlika. Isprva je sve funkcioniralo dok se nije dublje ušlo u sve to pa su se pojavile razlike od glazbenih smjerova do uopće načina funkcioniranja benda pa se preko toga zakiselila i situacija među odnosima. Rezultat toga je bio da smo se morali pozdraviti s Andrejem, a onda je Đuro upao u tešku životnu fazu i odlučio je napustiti bend. A drugi album je bio gotov i s obzirom na količinu truda, utrošenog vremena, živaca i novaca nisam htio to sve pustiti pa sam nastavio dalje. Tu je bio Vojkan koji je tada unazad nekoliko koncerata bio stalni gost, a kad je Janko rekao da želi svirati u bendu to je bila prilika koja se jednostavno ne propušta. I eto nas sad s novim albumom, prvim koji smo snimili u toj postavi.Djelujete kao da se ne zamarate žanrovskim odrednicama jer se kod vas nađe svega, od jazza, drum’n’bassa do elektronike. Kako bi opisao vaš stil i muziku?
Naš stil i muzika su spoj svega onog što slušamo. Što će isplivati na kojem albumu zna se tek kad materijal bude snimljen. Prvi album je više naginjao repetativno mantričkom psihodeličnom ugođaju, dok je drugi stislki šarao znatno više i približio se više pop zvuku, a novi album je najfokusiraniji dosad s najmanje stilskih vrludanja i fokusom na rock i elektronsku glazbu. Opisao bih ga kao electro, jazz rock. Imam neke ideje za novi album koji bi opet trebao donijeti neke nove elemente.

Tom spontanošću privlačite poprilično raznoliku publiku i svirate na raznovrsnim događanjima. Je li to i bio glavni cilj?

To je posljedica te spontanosti, a ne cilj. Nikad nije bilo nikakvih kalkulacija u glazbi i sigurno ih neće ni biti – jedina vodilja je glazba, a mi putujemo s njom pa kud nas dovede eto nas. Ja sam odrastao na takvoj glazbi koja je uvijek bila spoj nekih stilova i to mi je nekakvo normalno stanje stvari. Bilo je pregršt takvih bendova pogotovo sedamdesetih godina, a ima ih jako puno i danas. Mi smo mala zatvorena zemlja pa ne pratimo tu scenu. Takve bendove ćete najprije naći po ljetnim festivalima elektronske glazbe koje Englezi organiziraju po našoj obali ili u KSET-u ili Žednom uhu ako Zvone i Škugor uspiju uhvatiti kakav takav bend na proputovanju ovim krajevima.

Novi, treći album “Third Sun From The Stone” napokon je vani. Kakve su reakcije do sada?

Reakcije su odlične i od publike i kolega glazbenika i kritičara. Najviše pohvala smo dobili upravo od kolega glazbenika što nije bio baš slučaj s prošlim albumima zbog čega sam se i pobojao da se možda neće toliko svidjeti onda kritičarima i publici. Obično to ide tako, šta je dobro muzičarima nije prosječnijem uhu. Al moram pohvalit publiku jer me opovrgnula, a što se tiče glazbenih kritičara kako smo kome sjeli na glazbeni ukus. Zlatko Gall i Ilko Čulić su nas digli u nebesa, dok je Dragašu ipak nešto draži bio prošli album. Teško je zadovoljiti svačiji ukus, ali tim se i ne zamaramo, to nam je samo potvrda da radimo dobar i kreativan posao i da nam svaki novi album uspijeva ispasti drugačijim od prošlog što nam je glavni cilj.

Na njemu je kao i na drugom izdanju gostovalo dosta glazbenika…
Da, htjeli smo dobiti organskiji i rokerskiji zvuk pa smo zvali Konrada Lovrenčića da snimi električni bas. Njega svi znate iz Elementala i Kriesa. Osim odličnog groovea raspolaže i odličnim izborom soundova i efekata tako da se super uklopio. Na jednoj pjesmi nam gostuje i maestro kontrabasa Tihomir Hojsak. Htjeli smo s njim još obogatiti zvučnu sliku jer dosad nikad nismo imali kontrabas na albumu. Tihomir inače svira s Vojkanom u Jazziani. Po prvi put imamo i gitaru, Vanja Kevrešan je snimio suludi solo na “Shape Shifteru”. Vanja je već neko vrijeme profesor na akademiji u Grazu i zbilja je vrhunski majstor gitare. I tu je naravno ludi Fil Tilen, najbrži i najoštriji jezik na domaćoj sceni.

Muziku podržava

Glazba koju radimo je vrlo zahvalna za hip-hop i mnogi su nam sugerirali kad su čuli album da se udružimo s Tilenom i da ga pratimo na koncertima. To baš nije naš plan i dovoljna nam je i ova suradnja s kojom smo dodatno obogatili glazbeni izričaj. Fil je napravio odličan posao i jako smo zadovoljni kako je sve to ispalo. Tu je naravno kao i na svakom albumu producent Hrvoje Nikšić sa svom silom analognih efekata.

Kako ste zadovoljni vlastitim zvukom?
Zvuk se konstantno mijenja, kako se mijenjamo i mi, vrijeme oko nas i glazba koju slušamo. Prirodno stanje stvari je da se sve mijenja, jedino je promjena konstantna, umjetnost je samo platno na kojem prikazujemo te promjene. Iako ako usporedimo s nedavnom povijesti promjene u glazbenoj produkciji koje su se desile u zadnjih petnaestak godina su minimalne. Poslušajte razliku samo između 1970., pa 1980., pa 1990. Danas se lonac napunio do vrha i sad se samo miješaju sastojci što je isto super jer danas se svira sve, sve se spaja sa svime, sve je otvoreno, sve se može. U komercijalnom kontekstu su se stvari jako suzile, ali na nekomercijalnom polju glazba buja.

Jedan od ciljeva vam je glazbom hipnotizirati i proširiti vidike slušatelja. Kojim se adutima koristite kako biste to ostvarili?

Prvi album je bio dosta hipnotizirajući s repetativnim bas dionicama i ambijentalnim zvučnim slikama. Što se tiče otvaranja vidika, trudimo se domaćoj publlici dati priliku da čuju nešto novo što dosad nisu imali prilike čuti. Na globalnoj sceni naša glazba ne predstavlja ništa novo, dok smo mi mala i jako zatvorena zemlja i mnoga glazba jednostavno ne dopire do nas pa smo mi kao neki insideri, operiramo gerilski iznutra.

Vaši trikovi kojima se odupirete surovoj realnosti i užurbanom tempu života kojim smo okruženi?
Glazba i samo glazba. Druženje s prijateljima uz pivo isto pomaže da zaustavite vrijeme. I pokoji hobi sa strane. Jako volim znanstenu fanstastiku, filmove, stripove, volim i crtati što sam primijenio na dizajnu omota sva tri Chui albuma i novog Mangroove albuma.

Što ti pomaže da izbaciš svu svoju kreativnost iz sebe?
Ne znam tko je uspio izbaciti svu svoju kreativnost, mislim da je to nemoguće. Mogu govoriti samo o svom iskustvu, a ono kaže da kreativnost dolazi u nekim valovima, ide pa ne ide, naviru nove stvari pa se počnu ponavljati, to je normalan proces. Kreativnost treba i provocirati radom, u mojem slučaju igranju po klavijaturama. Kreativnost je kao neka epruveta koja se puni i prazni, nova iskustva, novi trenuci ili čak i odmor je pune, pa se prazni i radom malo dopunjava pa dok se skroz ne isprazni i onda opet ispočetka.

Tko su ti glazbeni uzori? Često se može naići na usporedbe Chuija s Milesom Davisom i njegovom fazom iz ’70-ih…
Miles Davis iz ’70-ih i King Crimson su definitivno glavni uzori. Poslije njih ima tona drugih bendova bilo starih ili novih. Od starih stvari odrastao sam na Booker T .& MG’s, obožavam Herbie Hancocka, Weather Report, Ninu Simone, Blood Sweat & Tears, Stevie Wondera, Fredie Kinga pa s ove strane Atlantskog oceana Soft Machine, Van Der Graaf Generator, Zeppeline, prvi Deep Purple susjede Talijane Area, Ping Pong i tako bi mogao do u nedogled. Od današnjih bendova na prvom mjestu je naravno Medeski Martin & Wood, velika inspiracija su mi i Chicago Underground Duo, Erik Truffaz Quartet, Dave Douglas Keystone, Jaga Jazzist, Bugge Weseltoft, Robert Glasper, Beady Belle, Bad +, Meshell NdegeOcello prerano preminuli Esbjor Swenson i mnogi drugi. Svako malo ispliva neki novi odličan bend kao što su ADHD, Bad Bad Not Good, Portico Quartet, Sateliti, Vulfpeck. Teško je to sve popratiti koliko toga ima.

Kako je protekao ovogodišnji glazbeni program “Chui ovu glazbu” u Vip klubu u sklopu kojega ste predstavili domaće snage suvremenog klupskog jazza? Hoćete li raditi na njegovom nastavku?

Prošao je super, koncerti su bili odlični i imali smo dobru posjećenost što nije baš slučaj za jazz koncerte u Vip klubu. Mnogo kolega je pozdravilo taj projekt, publika ga je prepoznala i pohodila, potrudili smo se maksimalno koliko smo mogli, za svaki koncert snimali najavne videe, uloženo je u internet promociju. Međutim Vip nam je po svom dobrom običaju ostao dužan isplatiti honorare za bendove pa nema smisla nastaviti dok se to ne podmiri.

Predstavili ste se i u drugoj sezoni Runaways Sessiona, a radili ste i na jednoj predstavi s litvanskim kazalištem Psilicone Theatre. Kako je došlo do te posljednje suradnje i same ideje nedavno objavljenog spota?

Dobili smo poziv od agencije Lab 852 da nastupimo na Kaunas Bienaleu. To nam je bio prvi ozbiljan nastup u inozemstvu. U suradnji s Psilicone Theatre smo napravili glazbu za njihovu predstavu. To je bilo odlično iskustvo i za nas i za njih koje je rezultiralo odličnom predstavom i reakcijom tamošnje publike. Spot koji je nastao kasnije je bio njihov poklon kojim su nas iznenadili. Mi smo im dali našu glazbu na korištenje u predstavama, a zauzvrat smo dobili odličan video. Suradnju s Psilicone Theatre nastavljamo ovo ljeto i kod nas na moru.

Tri albuma su vani, postoje li sada već neke konkretne želje i ambicije o probijanju i na inozemno tržište?
Stvari polako sazrijevaju i prodor na inozemno tržište. Vani imate mnogo odličnih bendova, a bez stranog menadžera teško možete napraviti išta osim avanturističkog sviranja za kikiriki i koštice, što smo i probali jednom takvom avanturom po Budimpešti. Kad smo imali gotov drugi album čuo nas je jedan talijanski menadžer koji je rekao da je sve to ok, ali da ima vani dosta takvih bendova. Bili smo primljeni i na SXSW festival u Austinu u SAD-u, ali nismo našli financijska sredstva da se dovućemo do tamo. Vjerujem da sve dolazi u svoje vrijeme pa tako i to. Eto sad smo u dogovorima za nastupe na festivalima u široj regiji, stvari se kreću prema van.

Kada se planira koncertna promocija albuma?

Zagrebačka promocije albuma će se održati 15. siječnja u malom pogonu Tvornice kulture. Veselimo se tom koncertu, imamo dovoljno vremena da pripremimo nove stvari, sigurno će biti i gostiju, tako evo prilike da pozovemo sve i da već sad u kalendar zapišu taj datum.

Muziku podržava