Erotic Biljan And His Heretics je svakako jedno od najboljih imena za bend koje sam ikada čuo. To ipak nije sve u čemu su oni najbolji. Pamtim to kao da je bilo danas; bila je 2004. godina i održavala se brucošijada Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Bio sam na malom flooru kad je oko 03 h na stage izašao neki bend. Iskreno, u tom trenutku sam pomislio: ‘Jebote jesu li ovi normalni? Kako im se da svirati u ovo doba?’
I nisu bili normalni. Pojavili su se, nabrijali gitare, i napravili poganje kakvo nikada u životu nisam vidio. Publika je bila sva u transu, premda umorna od višesatnog skakanja. Kasnije sam saznao kako se zovu, a zbog imena ih i nije bilo baš teško upamtiti. Tada su još bili gotovo anonimci, a ovih su dana objavili svoj prvi službeni album “Supersticky“. 
O svemu sam popričao s njihovim gitaristima Biljanom i Žalcem.
Kada je sve skupa počelo?
Žalac: Počelo je krajem ’98. kada smo održali prvi koncert u Praćki. Članovi dva benda su se okupili svirajući obrade nepoznatih i opskurnih sixties garage bendova. Heretici su nastali iz jezgri dva benda, jedan je bio Blues Bremzeri, u kojima smo svirali ja, pjevač Jura i bivši bubnjar Herc, a drugi bend su bili The Babies, iz kojih su došli u Goran i Biljan na gitarama i Mislav na basu.
Prvi koncert je održan pod starim imenom benda – Electric Biljan And His Heretics a ime Electric Biljan je dobio po tome što je njegov djed bio električar, djedova struja je prešla u Biljanovu gitaru, ha ha…
Kasnije smo iz zajebancije Biljanu rekli da nije Electric nego Erotic Biljan. Kad su The Babiesi izdali prvi album, Mislav i Goran su imali dosta obveza u bendu tako da više nisu mogli svirati paralelno u The Babiesima i Hereticima. Tada je došla Elena na bas, a ja sam se prihvatio ritam gitare. To je bilo negdje 2003. Kasnije su nas The Babiesi vukli za sobom kao predgrupu, a iz svega toga je proizašlo to da su ljudi počeli mijenjati nas i The Babiese.
Biljan: Bend je nastao da bi obrađivao stare garage pjesme s kompilacija “Back From The Grave” i “The Best Of Pebbles”, a još i danas sviramo neke od njih. Oko 2003. smo počeli raditi autorske stvari i od tada smo utabali neku svoju stazu, mogu reći da je to novi bend s obzirom na ono što smo u početku radili. Od prije 2 godine, kad je Janko sjeo za bubanj, formirana je sadašnja postava.
Saznali smo zbog čega je Erotic Biljan, ali zbog čega je stavljen dodatak Heretics?
Žalac: U to vrijeme, znači krajem 90-ih nije bilo rock’n’rolla u Hrvatskoj, nije bilo scene. Biljan je uvijek govorio da bi volio imati bend koji se zove Heretics. U principu, on je osnovao The Babiese i nagovarao ekipu da se The Babiesi zovu Heretici. Kad je osnovao drugi bend, odlučio mu je dati ime Heretici.
Biljan: Krajem 90-ih su se svi HR-bendovi raspali, vladao je techno i neke nove vrste muzike. Mi smo usprkos svemu i dalje vjerovali u rock’n’roll. Bili smo Rock’n’Roll heretici, vjerovali smo u riffove i gitare… i sami znate što su radili hereticima u povijesti. Netko bi rekao da je zemlja okrugla pa bi završio na lomači iako je bio u pravu. Tako smo i mi bili u pravu, jer se na prijelazu stoljeća rock’n’roll ponovno vratio s The Hivesima, The White Stripesima…
U svijetu slovite kao jedan od bendova s najboljim imenom…
Biljan: To su i u Playboyu napisali.
Žalac: Dobili smo prije dvije godine recenziju od nekakvog fanzina iz Francuske. Pisalo je nešto kao ‘čestitke dečkima za najjebačkije ime na svijetu’.
Upravo vam je izašao drugi album za Dancing Bear…
Biljan: Ne, mi ga računamo kao prvi, iako je naše prve snimke izdao Zdenko Franjić i njegov Listen Loudest/Slušaj najglasnije pod punim nazivom “Electrocuted By Erotic Biljan And His Heretics”, ali ne može se reći da je to pravi album, mogao bi se nazvati nultim.
Žalac: To što smo izdali za Franjića bi se moglo nazvati nekakvim skupom demosnimaka, čisto da možemo ljudima ponuditi nekakve materijale.
Biljan: Kad smo tražili svirke, morali smo davati snimke, barem tri, četiri stvari na CD-u. Tako smo snimali malo po malo, a kad se nakupilo dvanaestak tih stvari, Franjić se ponudio da nas izda.
Žalac: Izašli smo na dva “Bombardiranja New Yorka” i to nam je bilo super jer smo k’o klinci stalno slušali “Bombardiranje”. Moglo bi se reći da je to bilo kao nekakvo ostvarenje dječačkog sna. Ovo za Dancing Bear bi se moglo nazvati pravim albumom jer konačno imamo sve uvjete koje može ponuditi neka ozbiljna izdavačka kuća.
Što očekujete od Dancing Beara?
Biljan: Fora je u tome što kad imaš službeni album, onda više nisi demobend. To ti je kao nekakva osobna iskaznica i ljudi te shvaćaju ozbiljnije.
Žalac: Album je priznaje bendu i dokaz da si nešto napravio. Mi ne egzistiramo kroz prodaju CD-ova nego kroz svirke, ali opet ne možemo srediti nastupe bez ozbiljnog albuma. Zato očekujemo od Dancing Beara da nakon izlaska CD-a napravi i promociju.
U zadnje vrijeme imate veoma solidan broj svirki. Jeste li zadovoljni?
Žalac: 2004. smo imali tridesetak koncerata i pet-šest nastupa na TV-u, radiju…
Biljan: Te godine smo znali imati i do četiri koncerta u jednom tjednu, što je za nas puno.
Žalac: Jednom prilikom smo u Austriji imali čak dva koncerta u jednom danu. Prvo smo u 20 h imali četrdesetpetominutni nastup na jednom festivalu i bili smo prvi bend, a zatim smo svirali na drugom festivalu gdje smo bili zadnji bend i svirali u ponoć, s tim da je razlika između ta dva grada bila negdje oko 100km.
Biljan: He he, to se sad nedavno ponovilo, poslijepodne smo svirali na Rokaj Festu, a navečer u Puli na ’20 godina Messerschmitta’.
Sada nešto o The Babiesima. Kako vi kao njihovi prijatelji gledate na njihov razlaz?
Žalac: Super smo prijatelji s njima, i ne mislimo da su se raspali nego su se razišli. Goran i Mislav su svirali u Hereticima, Biljan je osnovao The Babiese.
Biljan: Ako ne sviramo zajedno onda sigurno negdje zajedno pijemo i zajebavamo se.
Žalac: Znamo se u duše i žao mi je što su se razišli. Koncert u SC-u je stvarno pokazao da bi oni mogli napraviti još puno toga i da interes za njih nije opao. Prvi album su izdali za Dancing Bear, a drugi album su izdali isključivo na vinilu za austrijsku kuću Rip It Up Entertainment za koju ćemo najvjerojatnije i mi u budućnosti izdavati. Jedan od razloga je i taj što nije bilo materijalnih sredstava da izdaju album i na CD-u jer bi sve puno bolje prošlo da su izdali i na vinilu i na CD-u.
Zbog čega nisu pokušali samo na CD-u kao što to uglavnom rade naši bendovi?
Žalac: Vani se garage bendovi slušaju uglavnom na vinilu. Kad idemo svirati negdje vani, prvenstveno nam traže vinil pa tek onda CD. The Babiesi su nam pričali, kad su bili na turneji po Europi, da ih je jednom prilikom na nastupu u Belgiji skužio tip koji ih je poslije zvao da mu povodom rođendana dođu održati koncert u njegovoj dnevnoj sobi. Nakon koncerta se puštala muzika isključivo s vinila, DJ uopće nije imao CD-ove.
Biljan: Da, vani se, u klubovima koji su orijentirani na muziku kao što je naša, pušta muzika isključivo s vinila, ili sa singlica ili s EP-a. Čak su singlice veća fora, valjda zato što sa njima lakše manipuliraju. Ipak, kod nas je nezamislivo da recimo u KSET-u ili Močvari puštaju muziku na taj način.
Gdje će te raditi promociju albuma?
Žalac: Ja bih je rado napravio u KSET-u.
Biljan: KSET je klub idealan za nas. Volim zatvorene prostore gdje mi se zvuk odbija od zidova i vraća nazad. A volimo i interakciju s publikom, direktan kontakt.
Žalac: Pa i počeli smo u klubovima takvog tipa, Praćka, Spunk, KSET…
Prije par mjeseci u zagrebačkom Spunku održan Garage Spring Roll Festival. Kako vam je sve to skupa izgledalo?
Biljan: Pa Žalac je i jedan od organizatora tog festivala.
Žalac: Ja sam jedan od organizatora, zatim Goran iz ex-The Babiesa, sada gitarist Welcomin’ Committee In Flamesa. On je organizirao sam dolazak bendova. Najbolje u svemu tome je to što je festival održan za ukupno 200 Eura, ili ti ga 100 Eura po danu. Znači platili smo putne troškove jedino bendovima koji su stigli iz inozemstva, čak su se neki javili da bi svirali besplatno, tj. bez da im pokrijemo putne troškove. Jako sam i pozitivno iznenađen odazivom publike. Oba dana je sve bilo puno. Razmišljamo o tome da sada napravimo pravi festival, no prije toga treba pričati s nekim ljudima.
Kakva je bila situacija s publikom? Poznato je da garage sluša uglavnom starija, ozbiljnija publika…
Žalac: Bilo je dosta šareno, dosta mladih i starih punkera. Također je bilo dosta i mainstream publike. Svi su se zabavljali, plesali i bilo je super.
Biljan: Neki tip se skinuo gol! Većina ljudi ga nije skužila. Tek su par dana poslije vidjeli slike, ha ha… Ne bi se složio s tim da garage muziku sluša uglavnom starija publika, dolaze i klinci na koncerte, a u Austriji je puno više klinaca nego starijih.
Na prošlogodišnjem Art&Music Festivalu. Lani ste osvojili prvo mjesto po glasovima publike.
Biljan: Osvojili smo sveukupno treće mjesto, a treće mjesto osvaja onaj tko dobije najviše glasova publike.
Jesu li vam šanse za nastup po festivalima veće kod nas ili u inozemstvu?
Žalac: Definitivno u inozemstvu. Mi smo već i svirali po Austriji i Sloveniji. Moglo bi se reći da tamo imamo svoje tržište i publiku.
Sljedeći korak je nakon izdavanja albuma…
Žalac: Vjerojatno ćemo napraviti i spot.
Biljan: Promocija albuma, dakle, svirka!
