Prije nastupa u zagrebačkoj Močvari popričali smo s pjevačem lengendarnog britanskog benda Napalm Death – Mark ‘Barney’ Greenway. Pitali smo ga ponešto o njihovom prošlom nastupu u Hrvatskoj, novom albumu, planovima za budućnost i činjenici da su upravo oni utemeljitelji jednog od pravaca metala – grind corea.
Kako si? Kako ide turneja?
Dobro sam. Turneja traje već više od mjesec dana i još nam je malo ostalo. Malo je teško jer je strašno vruće u Europi ovih dana. Ali dobro nam ide.
Bili ste u Hrvatskoj već 1997. Sjećaš li se tog koncerta? Kako je bilo?
Da. Došli smo ovdje… ne sjećam se točno gdje je koncert bio, ali znam da je još nekakv rat ovdje trajao… Nemam pojma koliko smo puta bili tu… Je li možda dva puta? Stvarno se ne sjećam…
Što očekuješ od večerašnjeg koncerta? Misliš li da će biti jako kaotično?
Nadam se… prošlo je dosta vremena od kada smo bili ovdje. Očekujem da će biti dobro.
Reci mi nešto o vašem novom albumu “The Code Is Red…Long Live The Code”. Nudi li on nešto novo?
To je još uvijek Napalm Death, glazba je manje-više ista, jedino što ima nekoliko novih ideja. Produkcija je dosta sirova. Naslov albuma je dosta simboličan, govori o strahu od terorizma, ali s druge strane govori i o tome da se ne treba bojati drugih ljudi jer na taj način se ljudi povezuju umjesto da su izolirani jedni od drugih. Mislim da vlade koriste strah kako bi ojačale svoju represivnu moć.
Da li je “The Code Is Red…” dobro primljen od strane vaših fanova ili više vole stare stvari?
Pa teško je reći, postoje klinci koji vole stare stvari, postoje klinci koji vole nove stvari, a opet su tu i oni koji vole mješavinu svega. To samo ovisi koga pitate. Ljudi jednostavno imaju različite ukuse.
Imaš li neke planove za budućnost? Mislite li raditi još eksperimenata sa svojom glazbom i možda snimiti “Leaders Not Followers: Part 3”?
Da, da, snimiti ćemo još jedan, ali ne tako skoro. Vjerojatno tek krajem iduće godine. Ali sigurno hoćemo.
Da li su bendovi koje ste obradili na “Leaders Not Followers” vaši glazbeni uzori?
Neki od njih su jako utjecali na ovaj bend, neki više od ostalih, ali mislim da su svi imali barem nekog utjecaja.
Svirate već 24 godine i kako se osjećaš nakon svog tog vremena?
Pa malo sam već umoran od ove turneje, jer već dugo traje. No, da ne uživam u svemu tome, ne bih to mogao raditi.
Imali ste dosta promjena postave. Da li je teško raditi u takvim uvjetima?
Od kada sam ja u bendu bile su samo dvije promjene članova, tako da to nije previše utjecalo na mene. No, s druge strane, ja sam toliko usredotočen na to što radim da ne dopuštam da me takve stvari pogode. Mislim da je takva situacija i s ostalim dečkima. Razlazi su u neku ruku neizbježni jer uvijek dolazi do nekih svađica među ljudima pa tu jednostavno ne možete puno učiniti.
Ljudi vas zovu očevima, a čak i djedovima grind corea, vi ste gurnuli metal na jedan sasvim novi nivo. Što misliš o tome, da li si ponosan zbog toga?
Naravno da jesam, lijepo je to za čuti. Ja sam dao svoj doprinos bendu i sada se trudim i dalje gurati stvari naprijed jer dobar si samo onoliko koliko ti je dobar novi album. Što god da si učinio u prošlosti zapravo i ostaje u prošlosti i zato treba cijelo vrijeme ići naprijed.
Imali ste turneje po cijelom svijetu. Da li su reakcije publike svugdje iste ili volite više svirati u Europi nego na drugim kontinentima?
Uvijek postoje neke razlike među fanovima, ali s druge strane klinci su klinci na cijeloj kugli Zemaljskoj, svi su oni jednako nabrijani, pa je zato teško napraviti neke distinkcije. Europa je sretna jer joj je ovakva glazba lako dostupna, no postoje druge zemlje kojima nije. Kada smo recimo svirali u Indoneziji, bili smo prvi bend takve vrste koji je svirao tamo i njima je sve to bilo nešto novo. Ali u globalu su reakcije zapravo iste.
Voliš li više male klubove ili festivale?
Pa mali su klubovi fantastični jer postoji određena atmosfera, intimnost. Ali i festivali su super, lijepo je svirati na nekom open airu, sve dok nije prevruće.
Imaš li što još za poručiti fanovima u Hrvatskoj?
Želim zahvaliti ljudima u Hrvatskoj što su bili strpljivi jer stvarno dugo nismo bili ovdje i hvala svima na potpori.
