Bad Religion “No Control” – Pol’ ure (pun)kulture

1786

Nazivaju ih najpametnijim bendom svih vremena, pionirima melodičnog punk-rocka i jednim od nautjecajnijih muzičkih ikona ikad.

Prije nekoliko mjeseci iz Bad Religion tabora čulo se kako su inspirirani napraviti novi “No Control”. Osvrnimo se unazad i prisjetimo kako je zvučao stari.

Iza sebe imaju petnaest albuma, a oko Božića trebao bi izaći šesnaesti. Odabrati jedan od njih kao ogledni primjerak nije lagano jer praktički svi spadaju u punk anale i svaki od njih ima svoju draž (iznimka je jedino čudni “Into the Unknown”). Većina njihovih fanova reći će vam ipak kako se ne može pogriješiti s jednim od albuma iz Svetog Trojstva.U tu ne-svetu trilogiju spadaju “Suffer”, 1988., “No Control” iz 1989. i “Against the Grain” iz 1991. Kažu kako je “Suffer” povratio punk duh koji je bio pomalo izgubljen u to vrijeme i najdebljim markerom na muzički zemljovid ispisao ime “Bad Religion”.

“No Control” kao i svi njihovi albumi ističe se ponajprije promišljenim i relevantnim, filozofskim tekstovima koji odišu inteligencijom, te tjeraju na razmišljanje kao što posoljene kokice tjeraju po čašu vode. Da, Greg Graffin (profesor na sveučilištu Carolina u Los Angelesu i jedini stalni član benda) i Brett Gurewitz (osnivač izdavačke kuće Epitaph) su (još uvijek) ljuti odmetnici, no toliko načitani da uz pomoć kolega na instrumentima stvaraju štreberski punk iz kojeg se može naučiti više nego na nekom školskom satu, a istovremeno poskakivati u agresivnom ritmu i razbijati prozore.

S dvadeset i kusur godina dečki su pjevali o progresu “And progress is not intelligently planned, it’s the facade of our heritege, the odor of the land… So before you go contribute more to the destruction of this world you adore, Remember life on Earth is but a flash of dawn and we’re all a part of it as the day rolls on” (“Progress”), o automatizmu i komformitetu (“His opinions are determined by the status quo, a true creature of habit, he smokes six packs a day, when he has an original idea he forgets it right away” (“Automatic Man”) i o raznim temama koje okupiraju društvo i individualce dan-danas.

U svakoj pjesmi nađe se barem jedan stih zdravog razuma na koji skočite: “To je ono što cijelo vrijeme želim reći!“. Ono što je mnogima aktualno sada Bad Religion su opjevali iz petnih žila prije 20 godina (npr. “The food on your table is more plastic than protein, and your intellect depends on your tv“- “It Must Look Pretty Appealing”).

Muziku podržava

Još jednom veliko hvala Neversoftu i njihovoj igri “Tony Hawk’s Pro Skater 2” koja je mnoge mlađe generacije (autor teksta uključen) upoznala sa mnogim dobrim bendovima. Svoje mjesto na soundtracku našla je pjesma koja je logičkim slijedom postala i najpoznatija pjesma s ovog albuma – “You” (op.a., “There’s no time for fussing and fighting my friend” citat je iz pjesme The Beatlesa “We can Work It Out”).

Emocionalnije pjesme u pravilu dolaze s Brettovim potpisom. “Billy” je takav primjer u kojem govori o svojim problemima s drogom. Omjer Greg naprama Brett uglavnom je pola-pola, a tako je slučaj i ovdje. Pero Bretta Gurewitza bilo je za jednu pjesmu produktivnije, naspram sedam pjesama Graffina. Kako je i sam Graffin priznao, Brett je taj čije pjesme postaju hitovi i poznatije su nego njegove. “You” i “I Want To Conquer the World”, pjesmu koja nešto uglađenijim zvukom na trenutke i ne spada na ovaj nešto žešći i siroviji album, napisao je Brett, dok je ‘najjači’ adut Graffinu “No Control” po kojoj je album i dobio naziv.

Možda su nekima profesorove pjesme odbojnije zbog nerazumljivosti. Ne radi se toliko o metaforskim smicalicama, već o profinjenim i znanstvenim rječnikom kojim se prosječni Ivan Ivić jednostavno ne koristi. Bad Religion vjerojatno je jedini bend zbog kojeg sam kupio Oxfordov englesko-engleski rječnik. Za svaki njihov album, pa i ovaj, zatrebat će vam. Nekima uzbuđenje, nekima tlaka, meni izazov – shvatiti i protumačiti pojmove i poruke stihova i pjesama.

Muzička podloga je glasna i brza, baš kako bi jedan punk album i trebao zvučati. Jedan je ovo od grubljih albuma i takav zvuk više nije ponovljen. “Suffer” je blaži, “Against the Grain” je drukčiji, dok je na idućim albumima evolucija napravila svoje. Topla i snažna preporuka svim ljubiteljima dobre muzike s porukom, svim nostalgičarima, mlađim generacijama i onima neupoznatim s bendom čiji je logo prekriženi križ. Nemojte se prepasti sotonista, Bad Religion otvoren je bend otvorenih očiju i neće vrijeđati vašu vjeru ili vam prati mozak. Logo i ime poslužili su im pri dobivanju pozornosti, u čemu su uspjeli.

Na današnji dan prije nekih 8395 dana izašao je “No Control”, važan i aktualan album kako tada, tako i sada. U prvotnoj isporuci ovog albuma našlo se 12.000 kopija, a do 1992. prodali su još 60-ak tisuća primjeraka u CD i vinil formatu, a do danas tko zna koliko (nije pisalo na internetu). Album je to bez roka trajanja i dobne granice, svjež i agresivan, uzbudljiv i direktan srednji prst u naša lica.

Bad Religion – “No Control”
Izdavač: Epitaph Records
Godina izdanja: 2.11.1989.
Trajanje: 26:25

Strana A:
Change of Ideas
Big Bang
No Control
Sometimes I Feel Like
Automatic Man
I Want to Conquer the World
Sanity

Strana B:
Henchman
It Must Look Pretty Appealing
You
Progress
I Want Something More
Anxiety
Billy
The World Won’t Stop

Postava:
Greg Graffin – glavni vokal
Greg Hetson – gitara
Brett Gurewitz – gitara, prateći vokal
Jay Bentley – bas gitara, prateći vokal
Pete Finestone – bubnjevi

Piće za ugođaj: Faxe Premium Danish Lager 5% alc, 0,5 l

0 Shares
Muziku podržava