Bad Religion: U ime punka, rocka i duha svetoga

    989

    Bad Religion

    Age Of Unreason

    Datum izdanja: 03.05.2019.

    Izdavač: Epitaph Records

    Žanr: Punk, Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Chaos From Within
    2. My Sanity
    3. Do The Paranoid Style
    4. The Approach
    5. Lose Your Head
    6. End of History
    7. Age of Unreason
    8. Candidate
    9. Faces of Grief
    10. Old Regime
    11. Big Black Dog
    12. Downfall
    13. Since Now
    14. What Tomorrow Brings

    U posljednja četiri desetljeća niti jednom vremenski razmak između dvaju Bad Religion albuma nije bio ovoliki – sada, šest godina nakon ploče “True North“, tu je “Age Of Unreason“.

    Sedamnaesti studijski album ovih punk-rock legendi donosi još istoga uz male i suptilne promjene, uglavnom u zvuku. U stilu Ivane Brlić-Mažuranić, ne štedim zareze u opisu – u svojih malo više od 30 minuta album je brz, energičan, melodičan, nježan, nabrijan, optimistično-pesimističan, ljut i očajan, realan, zabavan, zanimljiv, dinamičan i privlačan. Minusa nema, osim možda neizbježne sličnosti s dobrim djelom njihove diskografije, ali to i nije minus.

    Muziku podržava

    Produkcija je nova i nakon dugo godina na njenom čelu nije Joe Barresi već Carlos de la Garza (Paramore, Wolf Alice). Zvuk je odličan i u slušalicama i na zvučnicima, a u njemu je svaki element čujan i uhu ugodan, za što su naravno zaslužni i sami akteri, među kojima su neki i novi igrači. Graffinov vokal je i dalje nevjerojatno umirujuć i autoritativan, Bentley gušta na basu, Baker, Gurewitz i Dimkich (novi igrač 1) sinergijski prebiru žice na gitarama, a netko od njih dere i opasne solaže. Jamie Miller (novi igrač 2) rastura za bubnjevima i niti najmanje se ne osjeti izostanak Brooksa Wackermana, sada člana Avenged Sevenfolda. Back vokali, inače jedna od najjačih stavki svakog Bad Religion albuma, su sada ravni akademskom zboru.

    Entropija, omjer povijest:budućnost, (ne)moral društva, individualna duhovnost te odnos znanosti i zdravog razuma naspram religije i tradicije standardne su tematike kojima se bave Greg i Brett, alfa i omega, intelekt i emocije benda. Štreberi kakvi jesu, naravno da su iskoristili pozamašan broj pojmova, činjenica i teza koje su nam nepoznate ili teško izgovorljive, zbog kojih posežemo za rječnicima i wikipedijom, ali to je već od ranih dana poznato za njih. Kako je ovo prvo Bad Religion izdanje u Trump eri, američki predsjednik je, manje ili više direktno (bez spominjanja imena), dobio svoju posvetu.

    Iako ne kužimo svu liriku, kao cjelina je povezana, smislena i daje naslutiti poantu. Jednako je jednostavno uživati u pjesmi koju kao kužimo i u onoj koju ne kužimo – na kraju krajeva, sve je otvoreno za vlastitu interpretaciju.

    Od 14 brojeva izdvajam Brettovu jadikovku “My Sanity” (“When the world has gone mad and there’s nowhere to roam, The lights are all on but nobody’s home”), “End Of History” (“We’re in the last second of our December, Tell me how do you want to be remembered, For generosity or a fucking monstrosity” i “Big Black Dog“, ludilo stvar s plesnim štihom i lajanjem!

    Ako bih morao piknuti, zvukovno bih AOU smjestio između “New Maps Of Hell” (2008.) i “Dissent Of Man” (2010.), a tematski kao nasljednika “The Empire Strikes First” (2004.). Po objektivnoj kvaliteti (totalno subjektivno) ovo je najbolji Bad Religion album u zadnjih 15 godina i nešto u čemu će fan svake kreativne faze benda uživati.

    “Age Of Unreason” je jedinstveni spoj stare škole i modernog punk-rocka, i jedno od bitnijih izdanja žanra.

    Muziku podržava