Zola Jesus: Novo ruho Okova

Nakon prošlogodišnjeg albuma kojim je označila povratak na stari stil i izričaj, Zola Jesus najavila je proljetnu turneju nazvanu ‘Snow Blood Tour’ s Alice Glass te izdala album s pjesmama koje nisu uvrštene na prethodni album, no bile su zamišljene kao njegov dio. “Okovi: Additions” album je koji sadrži četiri nove pjesme i četiri obrade najvećih hitova s “Okova“. Suradnici su bili Johnny Jewel, Katie Gately, Joanne Pollock i bend Wolves in the Throne Room.

Ovaj je dodatak svojevrsna nova perspektiva na prošlogodišnji album, iako može funkcionirati kao samostalna cjelina. Slušajući četiri nove pjesme s još prisutnim ehom “Okova”, jasno je da su tematski i stilski dio iste priče i ideje. Zvuk je jednako masivan, slojevit i intenzivan – balansiranje između elektronike, syntheva, klavirskih dionica i dronea. Zola Jesus trudi se da glazbeni i vizualni, odnosno stilski dio budu povezani, pa tako i ovaj album zvuči kompleksno na prvo slušanje, no brzo na površinu izbije osnovna ideja jednostavnosti zvuka koji teži izraziti (zamišljenu?) granicu fizičkog i psihičkog, vanjskog i unutarnjeg.

Osim same glazbe, na to ukazuju i naslovi pjesama. Uvodna “Vacant” zvuči kao otvaranje kakvog horora ili trilera, a filmski ugođaj i atmosfera protežu se i kroz ostatak albuma. Synthevi nisu posve dominantni. Uz drone efekte i Zolin vokal ova numera ostavlja jednak dojam sablasne i napete atmosfere.

“Bound” više naginje pop izričaju, posebice zbog repetitivnih dijelova i syntheva koji zajedno daju ritmičnost i harmoničnost prisutnu još na “Stridulumu”.

Klavir je u prvom planu na “Pilot Light”, jednoj od onih laganih, melankoličnih Zolinih pjesama, lišenih teških zvukova i eksperimentiranja te svedenih na vokalnu interpretaciju.

Takva je i “Bitten Wool”, no još elegičnija i sumornija, što joj daju motivi zvonjave i zujanja. Od svih novih pjesama, ova bi se najmanje uklapala u priču “Okova” jer djeluje  kao zametak ideje za novi album, sa svojim minimalizmom i pomalo uvrnutim zvukom.

Johnny Jewel iz Chromaticsa dao je svoj pečat na “Ash to Bone” ističući još više njezinu podlogu u zvuku osamdesetih, prvenstveno darkwaveu. Katie Gately fokusirala se na stih Won’t let you bleed out, can’t let you bleed out te se poigrala vokalom da bi naglasila dramatičnu poruku same pjesme “Siphon”. “Exhumed” u metal verziji Randalla Dunna i Aarona Weavera iz Wolves in the Throne Room najzanimljiviji je moment albuma. Kako glazbenica stilski naginje metalu i srodnim žanrovima, prije svega vokalom, ali i zvukom, možda je ovo obrada s minimalnom transformacijom i odmakom od njezine glazbe. Joanne Pollock intenzivirala je originalni zvuk na “Soak” te uz efekt zvukova vode dala još magičniji dojam koji pjesma inače sadrži.

Ovaj je album-dodatak dobar potez pred turneju, ali i dobra najava novoga albuma. Djeluje jednako kvalitetno i kao dodatak, i kao samostalno, cjelovito izdanje.