OFF u Poljskoj, treći dan: Odlični Marlon Williams i dosadni Grizzly Bear

    130

    Nakon uzbudljiva prva dva dana, OFF je došao kraju sa svojim finalnim trećim danom koji je ponudio sve, od turbo-folka do metala. Kako je to zvučalo? Pa ponovno vrlo interesantno i prije svega neuobičajeno, jer ovakve kombinacije u line-upu je teško zamisliti, a kamoli provesti u djelo, posebno da sve ispadne suvislo i dobrom dijelu publike zanimljivo.

    Ciljao sam ulazak na festival na nastupe Marlona Williamsa i No Age koji su kretali u isto vrijeme. Odluka je pala da gledam početak Marlona i kraj No Age. Usput sam malo čuo teške psihodelične rockere Arrm, a gužva na zadnjem stageu je bila ogromna za Marlona Williamsa, Novozelanđanina koji je ove godine iznenadno iskočio.

    Marlon Williams, foto: Siniša Miklaužić

    Ako ste ikada trebali lekciju kako zakasniti na vlastiti koncert (preko deset minuta) i kasnije nastupom ‘ući u povijest’, to je napravio upravo on. Trčećim korakom s akustičnom gitarom u rukama i poprilično znojan (ali i zaraznim smješkom na licu), rekao je ‘I’m really really sorry’ i počeo solo izvoditi svoje uspješnice s posljednjeg albuma. Tijekom dvije pjesme, došao je i ostatak benda, te su se i oni uštekali, pa je od treće pjesme krenulo u bendovskom modu. Ako ste ga zavoljeli s “Make Way for Love” tad ste uživali u perfektnom koncertu jer su pjesme dobile nešto distorziraniju verziju tog romantičnog kantautorskog indie popa. Ako netko i nije znao do sada za njega, nakon ovog velikog nastupa zapamtit će njegov predivni glas koji s lakoćom prenosi svoju emotivnu stranu. Oduševljenje pod i oko šatora je bilo ogromno.

    Muziku podržava

    S druge strane, na glavnoj bini su svirali No Age, američki punk rock dvojac kojem je velika bina samo naštetila. Odradili su solidan nastup, ali vjerujem da su Marlonu i njima morali zamjeniti mjesta jer zvuk No Agea i dalje spada u klupske prostore (zato bi šator bio idealan), dok je Marlon za široke mase. Dobili smo i priču gitarista kako je dan ranije pao s bine i ozljedio ruku, ali na svu sreću je uspješno odradio gig.

    Nekoliko stvari u glazbi ne razumijem, a jedno od toga je i dvojac gdje imamo vokal i jednog člana koji glazbu (matricu?) pušta na laptopu. To su napravili Bass Astral x Igo, pa je bilo sasvim jasno da sam prošetao do Asie i Koty na Dr. Martensu koje su ipak djelovale mnogo simpatičnije, a da ne kažem i daleko bolje.

    Clap Your Hands Say Yeah, foto: Siniša Miklaužić

    Na slot Clap Your Hands Say Yeah sviraju „Some Loud Thunder“, moj odgovor je bio ‘joooj, sviraju krivi album’, a tako je u konačnici i bilo. Bezidejno i slabašno, što se i dalo očekivati od benda koji nije znao iskoristiti početni hype. Paralelno s njima je svirao i Ariel Pink na glavnom stageu, pa mogu reći da se ovdje tražio manje loši izvođač za gledat, jer ono što je Ariel ponovno izvodio, meni je neslušljivo i totalno bezveze. Čudim se kako dobiva kultni status jer njegov psihodelični retro i previše tihi zvuk je meni teško slušljiv.

    Nakon njih, na eksperimentalnom stageu je krenuo pravi freak show jer je nastupao Harry Merry koji spaja folk glazbu slavenskih naroda u veliki trash mix, pa smo tako na jednom mjestu mogli čuti spojenu polku i turbo-folk s dance podlogom. Koliko god to zvučalo grozno, čak je bilo i simpatično jer je Harry napravio dobru sprdnju od toga. Paralelno s njim, na stageu Trojka se odvijao sličan spektakl u kojem je drag queen sa svojim plesačicama odradila lekciju twerkanja uz brutalne ritmove electro hip-hopa. Na Martensu je akustično svirao Henry No Hurry koji je djelovao vrlo spokojno u odnosu na ono što se dešavalo oko njega.

    Warsaw Village Band, foto: Siniša Miklaužić

    Kapela ze Wsi Warszawa ili za inozemno tržište Warsaw Village Band je folk kolektiv koji njeguje tradicionalnu glazbu, a sve to zvuči kao mješavina našeg Lada i Cinkuša bez punk elemenata, idealno za čilanje pred glavnim stageom i uživanje u svakoj odslušanoj noti folkloraša. Sličan dojam se dobio i dan ranije s jazzerima, ali ovo je ipak bio znatno dojmljiviji i bolji nastup.

    Zola Jesus, foto: Siniša Miklaužić

    Pred kraj dana je ostao još koncert Zole Jesus, electro gothic kraljice vrlo moćnog vokala i izrazito moćne izvedbe. Vidi se da ju u životu muče razni problemi, od politike preko obiteljskih problema do vlastitih strahova i depresija, što je sve podijelila s nama, ali se odlično nosi s time i pružila je veliki nastup uživo…

    …za razliku od onog što je uslijedilo na glavnom stageu kao headliner večeri, odnosno festivala budući da je bio zadnji dan. Grizzly Bear sam gledao prije dva mjeseca i bili su dosadni. Gledao sam ih i jučer i mogu samo reći da su bili još dosadniji. Ako na albumima i djeluju donekle zanimljivo, njihov nastup uživo je previše pedantno sviranje indie rocka bez duše.

    Grizzly Bear, foto: Siniša Miklaužić

    I što reći na kraju? OFF je definitivno odlično novo iskustvo s pregršt alternativnih imena koje sam vjerojatno mogao čuti samo ovdje. Chill out zone, koliko god na prvu djelovale kao ‘geta’, zapravo su odlična mjesta zabave u kojem dobar dio publike provodi većinu vremena, posebno uz ograde slušajući nastupe. Što se tiče samih nastupa, koliko god sam prije festa čuo za mali broj izvođača, tako sam dobio niz novih i zanimljivih koncertnih iskustva od kojih bi neke vrlo rado ponovio i to što je prije moguće. Tu ponajprije mislim na izvrsnog Marlona Williamsa koji je očito u naponu snage zbog svojeg slomljenog srca, te lude Japance Bo Ningen koji su isporučili odličan samurajski noise.

    Ako se želite maknuti iz festivalskih rutina, a Primavera vam je predaleka i preskupa, OFF jest stvarno ‘Primavera u malom’, možda još više okrenuti alternativi, a znatno bliži i povoljniji. A opuštena atmosfera je nemjerljiva…

    0 Shares
    Muziku podržava