Zaista lijepi Quinces

Iako u domaćoj glazbenoj sceni, a još više u indie dijelu, ne postoji hype ili hrvatski ekvivalent te riječi, pojavljivanje mlade kantautorice Dunje Ercegović podiglo je ponešto virtualne prašine.

Formula je možda uobičajena, no rezultat ispada iz okvira klišeja kakav
se stvori pred očima kad čujem ‘simpatična djevojka s gitarom i
glasom’.Njen EP “No Room For Us” izdan pod umjetničkim imenom Lovely Quinces i s nešto dodane instrumentalne podrške što ga čini zvučno bogatijim i efektnijim, no i dalje je dovoljno ogoljen da sve osim dua gitare i vokala odlazi u periferni fokus. Dunjin odabrani jezik je engleski i nema trenutka kad se ne doima dovoljno opuštena i artikulirana da svoje misli otpjeva na jeziku kojoj joj nije materinji.Prva od pet pjesama ostala mi je najdraža i nakon desetak preslušavanja – nije teško zamisliti da ju pjeva netko poput Zooey Deschanel u kakvom srcedrapajućem indie filmu, a sudeći prema kvaliteti uratka, ne bih čudilo da jednog dana i pogledamo takav fim. Već nakon nje se gubi vesela poletnost, no ne i sadržaj koji s usamljenih dječaka prelazi na usamljena srca.

“Second Hand Heart” folk i americana utjecaje zapapruje s jezivom kulminacijom pjesme o slomljenom srcu – krik na “Yours” ovdje stoji uz bok smirenom i pomirljivom glasu koji će nakon urlika reći “I don’t care if it’’s a second hand/just make sure that I love again“. EP se slično i nastavlja, dovoljno različito da pomiri razna raspoloženja, a opet pitko i fluidno toliko da se pjesme (nakon prve) praktički prelijevaju jedna u drugu.

EP nije pun tužnih ljubavnih pjesama tako da se kroz dvedesetak minuta protegne cijeli rasponi osjećaja i nakon posljednje pjesme, YouTube uspješnice, “Wrong House” razumijem zašto se o Lovely Quinces toliko priča i zašto ju osim nastupa u inozemstvu zasigurno čeka i svijetla budućnost.

Upute su možda jednostavne, ali ne završi svaki recept s ovako odličnim rezultatom.