Dunju Ercegović znamo kao Lovely Quices. Kroz godine je radila na svojoj karijeri pod tim imenom, da bi nas ove godine pomalo iznenadila svojim novim projektom Bad Daughter koji je odmah dobio pažnju našeg glazbenog svijeta. Na našoj godišnjoj ljestvici, “Let me panic” se nalazi na drugom mjestu, pa sve to je bio odličan povod da iznova popričamo s njoj, da nam malo približi Bad Daughter i svoje skorašnje planove.

Znamo te kao kantautoricu već skoro deset godina, da bi proteklih godina Lovely Quinces postao bend. Ipak, koliko god te znamo pod tim pseudonimom, album prvijenac je doživio tvoj drugi projekt Bad Daughter s kojim si objavila EP preko bandcampa pred par godina, a koji je snimljen u diy verziji preko mobitela. Pa možeš nam opisati kako je evoluirao taj projekt kroz godine do današnjeg dana i albuma?
Nisam baš nešto od retrospektiva i ježim se od pomisli da moram nešto što je bilo spontano, organski raščlaniti u nekakve etape. U principu, davno sam počela pisati pjesme koje su odudarale od LQ karaktera. Tada im nisam znala svrhu tj. hoće li to evoluirati u nešto ozbiljno. Prvi EP na bandcampu pod imenom Bad Daughter sam izbacila 2016. tj. prvu pjesmu ”May irrationaly rational noise ail”, ni tada ne razmišljajući hoće to voditi nečemu. Taj EP je bio rezultat dosade, nostalgije za jednostavnijim vremenima i potrebe za DIY. Poznavajući sebe, sigurno sam u tom trenutku gledala neki film koji me potaknuo na sve to. Taj projekt je živio samo u tom obliku dok nisam odlučila 2018. potražiti producenta s kojim bi profesionalno snimila tu jednu kolekciju pjesama. Naposljetku, na njegovu žalost, nečast je pripala Leonardu Klaiću da producira moj prvi album.

Muziku podržava

Lovely Quinces je Ljupka Dunja, a zašto baš ime Bad Daughter? Jesi li baš toliko ljutila majku!? Na kraju krajeva, jesi li loša ili ljupka?
Ljupkasto loša. Sve žene su u jednom trenutku ljutile majku, to je normalno. U nekim intervjuima sam izjavila da je to hommage mojoj materi, a ona se jadna uplašila da će ljudi pomisliti najgore. Nisam ništa od toga i sve jesam, ovisno o situaciji, ovisno južini ili buri, ovisno o tome tko sjedi preko puta mene itd.
Kada me netko pita što sam, najrađe bi rekla da ja samo bivam.

Zašto ime “Let Me Panic”?
Pa u trenutku kada sam se odlučila na ovaj potez, drugog projekta, drugog žanra itd. izgledalo mi je kao da paničarim i zamišljala tuđe reakcije (što će selo reći), zato sam stavila ovaj naslov kao disclaimer svima koji to budu slušali (publici, kritičarima pa i samoj sebi) ono : ‘Samo me pusti…’ Nisam malo puta bila svjedok reakcije drugih na promjenu zvuka nekog benda kojeg vole i vidjela sam da to zapravo nije uopće zahvalna pozicija. Kao kreativna osoba tražiš načine da istražuješ i da se mijenjaš, ali publika hoće isto, s druge strane ti ta ista publika zamjera ukoliko ne napraviš promjenu i kritiziraju da si ostao na jednoj te istoj razini.

Koja je najbitnija razlika između Lovely Quinces i Bad Daughter (osim očite zvukovne)? Kad znaš da je to pjesma/tekst za LQ ili BD ili možda neki treći budući projekt!?
U početku sam se vodila nekim osjećajem jer sam sve pjesme radila na gitari, a sad u zadnje vrijeme radim samo BD na laptopu u programu pa tako znam u kojem sam moodu. Drugačije koristim glas u BD projektu, a tekstove kao i za LQ, nikad ne pišem unaprijed nego ih izmišljam u trenutku kada slažem skicu. Pokušat ću da se ne dogodi plodno tlo za treći projekt, nemam vremena i živaca, a i kad se sjetim da ću morati u nekom budućem intervjuu opisivati razliku između tog projekta i svih ostaloj, uf…

Za taj zvukovni dio, tko je najveća inspiracija/utjecaj?
Sve što sam ikada slušala je utjecalo na mene. Od Billie Holiday do Kyussa…ne znam pokazati prstom na jedno. Ako bi baš morala, Cailin Russo mi je jedno ugodno pop otkriće!

Prve kritike su i više nego pozitivne. Koliko ti je bitno da te ‘struka’ prepozna? Da li si bila u stresu i osjećala pritisak kad si znala da je to to, da album izlazi i da je sad na njima da te ‘ocjenjuju’?
Osjećam uvijek pritisak i ne znam kome nije bitno da ih netko ne prepozna. Jasno, bitnije mi je da me publika prepozna nego ‘struka’, no ne mogu reći da ne pogoduju egu kad su ‘stručne’ kritike pozitivne i pune hvalospjeva. Bila bi nerealna kada bih rekla da nakon tri godine rada na nečemu ništa ne očekujem. Isto tako, ne bih dopustila da me nekoliko kartica teksta obeshrabri ukoliko su negativne. Kompleksno je to pitanje, jer volim i mrzim kritiku u isto vrijeme.

S obzirom na to da ti je trebalo toliko vremena za punokrvni album – da li bi se nazvala perfekcionisticom ili samo lijenom osobom? Što ti sve utječe na kreativu, odnosno manjak iste?
Ja sam lijeni perfekcionist i sve na mene utječe: manjak željeza u krvi, retrogradni Merkur, finale neke serije itd. Kao što rekoh, ja samo bivam i onda nekad radim, a u rijetkim momentima kad se osjećam sposobnom za rad, male stvari su dovoljne da prestanem raditi. Treba se sve posložiti i iskreno svoje metode ne bi mijenjala pretjerano. Ne osjećam da ikome išta dugujem zato si dajem vremena da napravim najbolje što mogu u tom trenutku. To prvenstveno treba meni biti najbolje kako bih to pustila u javnost, a sada kako će drugi to doživjeti, u to ne ulazim.

Već si spomenula Leonarda Klaića, vjerujem da ti je bio ogromna podrška za “Let Me Panic”, pa me zanima tvoje mišljenje, koliko je bitan odnos izvođač-producent? Što dobar producent može donijeti albumu, a što loš ‘odnijeti’?
To je najbitniji odnos. Isto kao što sam doživjela tu savršenu sinergiju s Markom Mrakovčićem, imala sam dovoljno ludu sreću da to doživim i s Leom. Nije to lako za naći, kao ni partnera s kojim ćeš provesti život. Ja se šalim da smo Leo i ja u jednom kreativnom braku. Bitna je komunikacija, povjerenje, nekad i prešutno shvaćanje, tolerancija itd. On je dovoljno strpljiv da može primadonu poput mene tolerirati, a ja sam dovoljno otvorena da mu prepuštam nekad kontrolu i dopuštam kreativnu slobodu (koliko god mi to nekad teško pada jer sam u srži control freak kada je u pitanju kreativa). Dobar producent mora imati ”uho” i čuti nešto što ti u samom početku ne možeš zamisliti, mora biti naslušan i spreman istraživati.

Do sad su izašla dva singla, kakav je plan daljnje promocije albuma? Singlovi? Kad bi se trebalo krenuti s koncertnima? Ima li već neki dogovoreni? Kako si mislila da će izgledati Bad Daughter uživo?
Sljedeće godine bi trebala izaći dva spota (nadam se) i održati se prva koncertna promocija na proljeće ukoliko nam mjere dopuste. Sve detalje ćete uskoro saznati, imamo plejs na umu i datum. Na pozornici ću biti u društvu bubnjara i producenta. Bad Daughter uživo mora biti impresivna, nema mjesta za amaterizam i za moje neslane šale između pjesama (iako tu ne mogu mnogo obećavati). Treba se vidjeti da se promišljalo o tome kako će to izgledati. Ambicioznost takvih kapaciteta mi se ne dešava često.

Vratimo se na trenutak na Lovely Quinces… Sljedeće godine bi trebao izaći i taj album. Možeš nam ukratko reći planove u svezi tog?
U pitanju se krije plan. To je to, trebao bi izaći album, plan je zasada da bi to trebao biti akustični i bendovski album. Nekako tim albumom zaokružiti skoro 10 godina karijere. Planovi mi čine anksiozu i bojim se da ako ih kažem naglas, da će onda nastati neka očekivanja, a onda ću ja samu sebe sabotirati jer ne volim kad se išta očekuje od mene.

Prosinac je vrijeme godišnjih listi, pa koji su tebi albumi, filmovi, serije, knjige obilježile ovu godinu?
U ovoj godini sam otkrila seriju On the Verge (Julie Delpy), od glazbe Hovvdy, Wet Leg i Lescop, film The Worst Person in the World i knjiga ”Don Rigobertove bilježnice“

Da postoji vremeplov, što bi današnja Dunja savjetovala onoj Dunji iz studentske sobe koja je krenula u glazbeni svijet?
Pobogu, nauči promijeniti žice na gitari.

0 Shares
Muziku podržava