Bad Daughter “Let Me Panic”: Panična u mračnom popu

Uskoro će biti deset godina otkako je Dunja Ercegović krenula skladati u svojoj studentskoj sobi pod imenom Lovely Quinces. Odmah u startu je prepoznata kao jedna od najvećih nada jer joj talenta nikada nije nimalo nedostajalo, ali lijenosti (neki bi to mogli protumačiti i kao perfekcionizam) očito jest, kad iza sebe ima tek tri EP-a, dva pod imenom Lovely Quinces, a jednog u diy varijanti svojeg drugog alter ega Bad Daughter. Sad se konačno to izmijenilo te Dunja ima pravi prvijenac “Let Me Panic” pred nama.

Dok je projekt Lovely Quinces iz akustike prerastao u punokrvni rock bend, tako je i Bad Daughter izrastao u punokrvni indie/alt pop baziran na mnogim elektronskim elementima. Ukratko, ovo je jedna sasvim nova priča koja Dunju pokazuje u sasvim drugačijem svjetlu, te, da odmah otkrijem, u njoj se sasvim dobro snalazi jer “Let Me Panic” djeluje moćno, zanimljivo i moderno.

“Favourite Game” je pjesma s kojom smo upoznali Bad Daughter, tamo negdje prije ljeta u zanimljivom video broju. U njoj se osjeća sva različitost u odnosu na Lovely Quinces, a tada je bila odlična uvertira u promoviranju novog projekta, kao što je i sad odlična stvar za otvaranje albuma. Ta neka tinjajuća melodija izvrsno se stapa s drugačijom interpretacijom, pa iako očekujemo svakog trena neku ekstazu, to, uvjetno rečeno, dobijemo tek pred kraj (podosta kratke) pjesme.

Već se s tim singlom dalo naslutiti da su Dunja i producent Leonard Klaić usmjerili Bad Daughter na teren koji pokriva šarolik spektar utjecaja, rekao bih od Jamesa Blakea preko Billie Eilish do Halsey, s time da Bad Daughter ipak ima znatno više izraženu pop notu u svojim pjesmama. To se posebno osjeti na pjesmama “New Lover” ili “Eyes On You”, u kojima se nižu potencijalni hit singlovi, dok su s druge strane nešto nježnije, melankoličnije, “Body And Soul” i “Drown Her”.

Osam pjesama kroz nepunih 28 minuta prođe u hipu, pa je ponovno preslušavanje gotovo obavezno. Razlog je to zašto album stvarno zvuči moderno i pristupačno, drugačije od svega što je Dunja dosad radila. I u ovakvoj formi je još jednom dokazala da se u njoj krije mnogo talenta koji predugo čuči samo u njenoj glavi. Sad, kad se opustila i konačno nam ispričala drugačiju priču, postaje jasno da Dunja ima dva poprilično jaka alter ega kod kojih je sve teže razaznati koji je bolji.

Od mora izdanih albuma proteklih dana/tjedana “Let Me Panic” je svakako album koji sam najviše zavrtio, pa samim time mogu reći i da je među onima koji su mi se i najviše svidjeli… Za mene je ovo album koji odlično spaja oba ‘suprotstavljena’ pola, pjesme bi lako mogle kliziti radijskim eterom, dok bi ih ‘alternativci’ mogli podjednako zavoljeti.