Porcupine Tree
Anesthetize
Datum izdanja: 20.05.2011.
Izdavač: Roadrunner Records
Žanr: Progressive Rock
Naša ocjena:
Popis pjesama:
U današnje vrijeme, u periodu malog nedostatka pravih rock heroja, više ni nije neka velika mudrost ozarenog pogleda pratiti sve što radi veliki Steven Wilson sa svojim Porcupine Tree.
Albumi su mu, već gotovo redovito, prog rock remek-djela, a postaviti to u dvoranu, u koncertno okruženje, znači dodati mu još nečega što kućni zvučnik teško prikazuje.
Kažu da prošli DVD “Arriving Somewhere” i nije bio neki veliki uspjeh i audio kvaliteta, ali zato “Anesthetize” daje ljudima upoznatim s ovim bendom jedno od njihovih najboljih izdanja, a za ove druge koji još gacaju po pukoj radoznalosti, ovo je lijepa prilika da kroz dva sata upoznaju sve faze Porcupine Tree.
Zna se da je Steven Wilson i svojevrsni audiofil, pa je i logično da je složio ovako dobar mix i ovako dobar zvuk. Za sliku i vizualni doživljaj (osim videozidova) se to možda i ne može reći, jer oni jednostavno nemaju potrebu skakati po pozornici i donijeti onu dinamiku kao recimo Slipknot i slični.
Inače, kao i uvijek u zadnjih nekoliko godina, opet im se pridružio stalni gost i kolaborator John Wesley koji s gitarom i pjevanjem iznosi gotovo jednak teret kao i sam Wilson. Očito postoje neki skriveni razlozi zašto nije postao i službenim članom benda.
Osim toga, treba naglasiti da je ovih nekoliko koncerata koji su svoje dijelove poklonili ovom DVD-u snimljeno negdje u Nizozemskoj i to 2008. godine. Baš zato nema najrecentnijeg albuma “The Incident“, već je ovo proslava i promocija “Fear of a Blank Planet“. Po dobrom starom običaju, odsvirali su ga – cijelog od početka do kraja.
Često ljudi nisu fanovi takvih poteza, jer iako svjesni da bendovi obožavaju napokon zasvirati malo novih pjesama, svi vole na koncertu čuti neke svoje omiljene stvari, odnosno nerijetko stare hitove. No, Porcupine Tree imaju neku drugačiju ulogu i drugačiji status u svijetu rocka. Uz to, rijetko albumi imaju kvalitetu da se njima “davi” publika. O konceptualnom smislu i poruci da i ne pričamo.
No, da se skroz zaokruži priča s tim albumom, poslužilo je još nekoliko stvari (“Normal”, “What Happens Now?” i “Cheating the Polygraph”) s “Nil Recurring” EP-a, nastalog na istom studijskom izletu. Ostatak su popunile sitnice s “Deadwinga“, “In Absentia” i “Signify”.
Bend koji u svojoj pozadini ima puno Pink Floyda i modernog zvuka, ima koncerte koje je zbilja jednak užitak slušati, a ovakvom svirkom (baš svih instrumenata) i ovakvom set-listom svakom novom bi trebao poručiti da ih uzme u ruke i prouči što se to krije u pozadini ovog simpatičnog benda.
