Uragan koji to odavno već nije

Kada su Scorpions prije pet godina najavili odlazak sa scene popraćen oproštajnom turnejom i zadnjim albumom, činilo se to kao logičan potez benda koji je u karijeri postigao mnogo više nego mnogi i misle i žele.

Benda kojeg još i danas mnogi Nijemci ne ‘šmekaju’ jer pjeva na engleskom, a mnogi s engleskih govornih područja ne simpatiziraju jer dolazi iz Njemačke. Usprkos tome, Scorpions se sa 100 milijuna prodanih nosača svog zvuka i hrpetinom rasprodanih, spektakularnih turneja svrstao u prvi red najboljih rock bendova svih vremena. Očito je da se momcima na oproštajnoj turneji jako dopalo, pa se dogodila nelogičnost, promijenili su odluku i povodom 50. godišnjice osnivanja zakazali još jednu turneju epskih razmjera i objavili još jedan album.Prema kvaliteti svojih studijskih izdanja, Scorpions su se komotno mogli raspasti prije 20-ak, pa i više godina, a napose nakon zadnje polu-katastrofe “Sting In The Tail”, albuma koji ne da nije trebao biti zadnji, nego ga uopće nije trebalo biti. Leže li u promjenama odluka neke marketinške fore, uopće me ne zanima, a ako eventualno i jesu, onda su jamačno promašene, jer sa svakim novim albumom bend debelo kompromitira svoj (kompozitorski) ugled. Neupitno je da bi bilo puno bolje, ako im se već ne da otići, da koji puta zasviraju sebi i onima koji ih vole, onako za duše, baš kako su to u jednoj verziji ‘idemo-ostajemo’ i najavili. Jer nakon svih godina u kojima su pisali svijetle stranice glazbene povijesti objaviti nešto poput “Return To Forever”, skoro pa je tragedija.

Prije svega zato jer album u svojoj finalnoj verziji zvuči i izgleda baš na način kako i od čega je nastajao. Odnosno, kao skup otpadaka koji ne da nisu svoje mjesto našli na nijednom ranijem albumu, nego niti na pozicijama B-strana singlova, davnih vremana izmišljenih za ‘promašene’ pjesme. Naime, “Return To Forever” je objedinio dovršene pjesme nastale od nedovršenih u kasnim sedamdesetima, početkom osamdesetih, pa iz devedesetih, te nešto novokomponiranih. I baš poput ove rečenice, izgleda i zvuči i on sam. Kojekakvo je to, jedva razumljivo, gotovo nezanimljivo i nimalo dojmljivo izdanje.

Poprilično neujednačen, neusklađen, na momente i bezvezan album kombinira, ili bar tako nešto pokušava, AOR, classic i hard rock, heavy metal i pop i u svemu tome se na momente gubi, pa jedino po čemu se prepoznaje kontinuitet su Klausovi vokali. I tek tu i tamo pokoji čvršći, snažniji i sočniji melodijski riff. Konstrukcije pjesama su skoro pa bezidejne, lutajuće-predvidljivih formi, zvuče onako, tek da su pjesme, osjeća se nedostatak elegancije, a refreni su im nedorasli, kržljavi i jadnasti. Back-up pjevanja tragikomična, bezlična, neslana, baš kao i gitarske solaže, nekada jedno od najjačih aduta benda.

Boogie-blues riffovi uvode štogod zanimljivosti u najavnom dijelu pjesme “Going Out With A Bang”, no u nastavku ona postaje melodijska heavy rock poskočica, nešto poput radiofonične “We Built The House“, koja je odabrana za singl i za hit. Singl je uspjela biti, hit baš i ne. Slijedeća s kojom bi se to moglo pokušati je “Rock My Car”, a ishod bi mogao biti isti, baš kao i u slučaju “Catch Your Luck And Play“, koja se izdvaja tek po ozbiljnijim i britkijim gitarskim konzolama.

“House of Cards” je milozvučna balada ispunjena akustikama, koju bi mogli komparirati sa “Send Me An Angel”, “Eye Of The Storm” je također lagana pjesma, sa sjetom po defaultu i totalno je bezvezna, a još jedna u nizu laganijih pjesama je “Gypsy Kings”, doduše, s puno više nabrijanih gitara i, začudo, sasvim dobrim solom. “All For One”, “Rollin’ Home” i “The Scratch” su bezvezne sleaze-rock-glam pjesmulje za kakve čovjek pomisli da su ih u stanju napisati samo Def Leppard i Bon Jovi.

“Return To Forever” je novi dokaz da Scorpions ne da ne mogu napisati hit, već da više ne mogu napisati niti dobru pjesmu. Pa čak niti u slučaju kada za tako nešto imaju podlogu konstruiranu u svojim najuspješnijim razdobljima. Zato bi bilo jako dobro da se u budućnosti definitivno oproste od snimanja novih albuma, s bilo kakvim neobjavljenim ili nenapisanim pjesama i posvete onom što im još uvijek dobro ide – nastupima uživo. Jer im (i) ovaj album – ne valja.