Scorpions u Ljubljani: Muzikom koja ne mrzi nikoga protiv ludog svijeta

    845

    Scorpions u Ljubljani

    Datum i vrijeme: Petak, 8.6.2018. @ 19:00
    Mjesto održavanja: Arena Stožice Ljubljana , Stožice

    Rudolf Schenker osnovao je Scorpionse 1965. godine. Pomalo je nevjerojatno da kroz čak pedeset i tri godine djelovanja, u Sloveniji baš nikad nisu nastupili. Sve do sinoć. Doduše, trebalo je to biti 5. prosinca prošle godine, ali taj je koncert morao biti otkazan zbog Meineovih problema s glasom. Svejedno, desetljeća su trebala proći da slovenska publika, na domaćem terenu, doživi Scorpionse. Jesu li Scorpionsi zakasnili? I jesu i nisu. Kako god, relativno popunjena Arena Stožice imala je priliku vidjeti potpuno profesionalan bend s potpuno profesionalnim pristupom onome što rade. Unatoč godinama, unatoč izuzetno slabijim recentnim studijskim izdanjima od onih iz zlatnog doba ’80-ih i, što se autora ovih redaka tiče, dijamantnog razdoblja ’70-ih godina, vječiti mladići koncert su odradili bez greške.

    Božidar Breški
    Foto: Božidar Breški

    Taj isti Schenker iz spomenute ’65. godine, sinoć je na pragu sedmog desetljeća svog život preko pozornice pretrčao, ako ne ništa, barem dva kilometra, ispalio je toliko antologijskih riffova i finih akustičnih melodija s toliko žara i energije da se čovjek zapita je li moguće da je to ta ista osoba koja bend vodi posljednje pedeset i tri godine.

    Večer je točno u 20:00h otvorio Stray Train, slovenski bend (čak i ljubljanski, ako se ne varam), kojeg je publika, već tada okupljena u ovećem broju, prihvatila dovoljno dobro da se stvari za ove heavy blues rockere zakotrljaju onako kako i trebaju. Polusatnom svirkom predstavili su miks materijala s dva albuma, “Just ’cause you got the monkey off your back…” iz 2016. i “Blues From Hell: The Legend of Courageous Five” iz 2017. godine, ugodno iznenadivši profesionalnim nastupom, unatoč pomalo klišejiziranim zvukom težeg blues rocka, gdje energičnost izvedbe ozbiljno otima prostor pravom smislu za melodiju.

    Muziku podržava

    Scorpionsi su se na stageu pojavili par minuta nakon 21h. Nakon padanja zastora s prikazom maskote aktualne “Crazy World” turneje bend je set otvorio s “Going With The Bang” s tek mlakom reakcijom publike. Klaus je znao što radi pa je glas ovdje štedio kao da ga čeka maraton pjevanja do ranih jutarnjih sati. Što je koncert više odmicao to se i atmosfera sve više zakuhtavala. Brzo je krenuo plesnjak, mrdanje bokovima, air gitare, air bubnjevi, pjevanje u koru, ruke u zraku i gomile, gomile osmijeha. Izraz lica dok Mathias Jabs svira nepogrešive lead dionice? Neprocjenjivo.

    Božidar Breški
    Foto: Božidar Breški

    Tekuća “Crazy World” turneja ne tiče se antologijskog “Crazy World” albuma iz 1990. (odsvirane su primjerice samo dvije pjesme s tog izdanja) već se radi o motu, ideji, osnovnoj niti ili kako god, koja se provlači kroz smisao nastupa. Ukratko, muzikom protiv ludog svijeta koji se čini još i luđim nego u vrijeme “Crazy World” albuma. Zvuči kao dobra ideja.

    Bend je set listom začudo pokrio period od drugog albuma “Fly To The Rainbow” iz 1974. do još uvijek aktualnog “Return To Forever” iz 2015. godine. Nakon spomenute “Going With The Bang” vratili su nekoliko desetljeća u prošlot s “Make It Real”, te izvrsnim izvedbama dodatnih klasika “Is There Anybody There?”, “The Zoo” i “Coast To Coast”. Niži štimung gitara Klausu je olakšao pjevanje, a i same pjesme su zvučale teže i moćnije. Posebice se to odnosi na famozni instrumental “Coast To Coast” čiji bi osnovni riff zvučao teško i dramatično da ga se odsvira i na ukuleleu. “The Zoo” nikad nije zvučao bolje i tutnjeći groove možda se osjetio i na suprotnoj strani Zemljine površine.

    #scorpions#ljubljana#concert#mikeeydee#best#day#ever#loveit

    A post shared by Nives Dragan (@nives_dragan) on

    Otišli su zatim još dalje u prošlost te s medleyem “Top of the Bill/Steamrock Fever/Speedy’s Coming/Catch Your Train” nažalost tek podsjetili na izuzetan period Ulija Rotha.  Šteta što nisu izvedene u cijelosti, ali i u ovakvom obliku skica zvučale su vanserijski. Mogle su se tu još ugurati i “Pictured Life”, “He’s a Woman She’s a Man” ili možda “Dark Lady”, ali realno gledajući katalog Scorpionsa je suviše velik da bi se zadovoljili svačiji kriteriji.

    Nakon jako dobre nove pjesme “We Built This House” i furioznog instrumentala Mathiasa Jabsa “Delicate Sound” uslijedio je akustični medley “Follow Your Heart/Eye of the Storm/Send Me an Angel”. Ova potonja zapravo je izvedena u cijelosti i blago rečeno bilo je to sama suština ljepote. Zbilja mi se učinilo da ova pjesma nikad bolje nije zvučala kao sinoć. Zborski otpjevana? Nego što. Baš kao i naredna, bitna, ali doduše prežvakana “Wind of Change”.

    Nakon smiraja uslijedio je dernek s neodoljivom “Tease Me, Please Me”, novom “Rock ‘n’ Roll Band”, solo bubnjevima Mikkeya Dee-a (kladim se da nije bilo Motorhead fana kojemu tad kroz glavu nije prošla “Sacrifice”), antologijskim “Blackoutom” te čuvenom “Big City Nights” kojom je završio regularni dio koncerta.

    Božidar Breški
    Foto: Božidar Breški

    Bis je bio ostavljen, smijem li reći, za najbolju rock baladu ikada, “Still Loving You” te hit nad hitovima “Rock You Like A Hurricane”.

    I to su bili Scorpionsi, dame i gospodo. Dugo su se s ruba stage pozdravljali s publikom (trajalo je dovoljno dugo da se mogla još jedna pjesma odsvirati), po prvi put, možda i posljednji. Ipak, misija je izvršena, poruka ‘ludog svijeta’ je odaslana, vrhunski rock ‘n’ roll je izvršen. Njihovu muziku možete ili voljeti ili mrziti. Njihova muzika u svakom slučaju ne mrzi nikoga. Pa prema tome, i nakon pola stoljeća svirke, pobjednici su uvijek – Scorpionsi.

    Muziku podržava