Unatoč nedostatcima najbolji pregled rada benda do sada

“Wave Of Mutilation: The Best Of Pixies” drugi je ‘best of’ album koji su Pixiesi izdali od raspada benda 1992. te izdanje paralelno onom dugo očekivanog Pixies DVD-a. Za razliku od “Death To The Pixies” iz 1997., pjesme na novom albumu slijede kronologiju, što doprinosi lakšem preslušavanju kompilacije, budući da je svaki Pixies album imao neki svoj specifičan osjećaj po kojem se mogao razlikovati od ostalih.

Što je još važnije, na “Wave Of Mutilation” nalaze se čak 23 pjesme, za razliku od njih 17 na “Death To The Pixies”. Iako bi 23 pjesme trebale biti sasvim dovoljne da uhvate većinu, ako ne i sve, najsvjetlijih trenutaka u povijesti ovog legendarnog benda, to nažalost nije tako. Na kolekciji se doista nalaze svi najpopularniji singlovi Pixiesa te neke odlične pjesme s B strana (kao što su “Into The White” i “Winterlong“), ali nekoliko važnih pjesama koje nikako nisu smjele biti izostavljene s ‘best of’ kompilacije ipak nisu pronašle svoje mjesto na ovome albumu.

Neponovljiva “I Bleed” s albuma “Doolittle” te “Cactus” i “River Euphrates” s albuma “Surfer Rosa” samo su neke od pjesama koje, iz nekog razloga, nisu zaslužile naći se na popisu pjesama sa “Wave Of Mutilation”, a to je veliki minus za vu kompilaciju.

Albumi koji su ovdje zastupljeni s najmanje pjesama, “Bossanova” i “Trompe le Monde”, navodno su se također našli u nemilosti na povratničkim koncertima Pixiesa, iako su najblistaviji trenutci tih albuma upravo ono po čemu su Pixiesi postali unikatna pojava na svjetskoj glazbenoj sceni.

Najveći fanovi Pixiesa, iako bez sumnje oduševljeni činjenicom što mogu još jedno njihovo izdanje uvrstiti u svoju kolekciju, vjerojatno neće toliko uživati u izboru pjesama na ovoj kompilaciji koliko će im nedostajati neke druge, nepravedno neuvrštene stvari. Ali stvar je u tome što su isti ti zagriženi fanovi vjerojatno već sami osmislili i snimili svoje vlastite ‘best of’ Pixies kompilacije, pa će ovim albumom možda samo još popuniti neke preznine. Ipak, ostaje činjenica da je pred nama do sada najbolji pregled rada benda koji je označio čitavu jednu glazbenu eru i koji se, vjerojatno, našao na počasnom mjestu u životima svakoga tko je, u ’80-ima i ’90-ima, smatrao da ima ikakvog pojma o ili ukusa u glazbi.