Umjesto mačeva i zmajeva… još malo mačeva i zmajeva

U zasićenom moru black metal bendova koji su utočište pronašli u paganskoj tematici, talasa se i Bornholm, mađarska petorka za koju tek trebate čuti.

Premda iza sebe imaju trinaest godina glazbenog staža, s jednim demom i dva albuma do sada ipak nisu ostvarili značajniji uspjeh. Očekujemo da bi se ova situacija uskoro mogla promijeniti, budući da je na ljeto prošle godine bend potpisao za NoiseArt Records, za koji je objavio svoj treći studijski uradak “Inexorable Defiance“.Obično se kaže da ne treba suditi knjigu prema koricama, u ovom slučaju CD prema omotu, ali za potrebe ovog eksperimenta, sve pretpostavke vezane za vizualni identitet albuma pokazat će se točnima. Naime, ljuti zmaj na krvavo crvenoj podlozi i logo benda u tipu gotičke minuskule, vrište sami po sebi epic epic epic, te ovdje naprosto nema sumnje u ono što nas očekuje. Ono što vidite je točno to što ćete i dobiti. Moram odmah napomenuti da ovaj album ipak predstavlja određeni pomak u odnosu na “March For Glory and Revenge” (2009.), barem što se vokala tiče, jer su prethodnog, neinspiriranog pjevača 2010. zamijenili stanovitim Renfieldom.

Dakle, što se to nalazi na ovom izdanju? Dvanaest pjesama zbog kojih se na pola albuma zapitate ima li ovome kraja. Nezgodni i nedovoljno razrađeni aranžmani samo mjestimice dozvoljavaju da se pjesme u potpunosti razviju. Baš kada se počnete uživljavati u atmosferu, pjesma je gotova i slijedi nova. To je možda jedan od glavnih nedostataka zbog kojih ovo izdanje pati. Klavijature najviše dolaze do izražaja, nose melodije i stvaraju već spomenutu atmosferu, te svemu daju tu neku dozu epičnosti, produkcija je čista kao suza, sve se jasno čuje, premda je u konačnici prilično ‘ravna’.

Zahvaljujući monotonosti i repetitivnosti, prilično je teško izdvojiti neke pjesme koje se posebno ističu. Epski intro instrumental “Fear of Wonders” odmah daje do znanja o čemu se ovdje radi. Na njega se samo nastavljaju stvari po istoj špranci: “Swordbearer” s himničnim klavijaturama, poluinstrumentalna “Flaming Pride and Inexorable Defiance” s akustičnim gitarama i narativnim šaputanjem, “Archai Pale Visions”, još jedan instrumentalni intermezzo, sličan uvodnome, a zapravo najupečatljivija melodija na albumu.

“Walk on Pagan Ways” karakteriziraju jednolični blastbeatovi, “Equinox” i “Moonlight Wanderer” prilično su bezlične, “Towards the Golden Halls” još je jedan instrumental, nabrijana i borbena “Feast of Fire” neshvatljivo je ostavljena za kraj – da je postavljena pri vrhu liste, možda bi i uspjeli zadržati pozornost slušatelja. Dvije catchy pjesme koje valja spomenuti su “The Spiral Path” i “Fiery Golden Dawn“, koja je što se atmosfere tiče najmonumentalnija i najkonkretnija na albumu. Tekstualno… pa možete si i sami predočiti: borbe po šumama i gorama, zlatni dvorovi i tronovi, zlatne krune i kacige, planinski vrhovi i vrane …

Zanimljivo je kako se navodi da je Bornholm tako daleko od ‘generičkih’ bendova ovog žanra, dok apsolutno sve upravo svjedoči njegovoj generičnosti i prosječnosti. “Inexorable Defiance” nije ništa što već niste prije čuli, i to mnogo puta. Nedostaje mu ideja i kreativnosti, a površno koketiranje s paganizmom mu također ne ide u prilog. Glazbenici su svi redom solidni, što je ustvari šteta, jer je rezultat na koncu prilično beživotan.

Tekst: Kristina Grubišić