Tom Odell: Novo izdanje bez osjetnih promjena

Dvije godine nakon “Wrong Crowd”, Tom Odell ima novi, treći po redu studijski album kao odličan uvod za turneju i nadolazeći koncert u Zagrebu. “Jubilee Road” najavljen je u lipnju uz objavljivanje prvog singla “If You Wanna Love Somebody”.

Pisanje i stvaranje novog albuma, inspirirali su okolina i susjedi među kojima je Odell živio u Istočnom Londonu. Svi obožavatelji bi im trebali biti vrlo zahvalni jer se taj scenarij odigrao slučajno, u vremenu kada je Tom razmišljao o kratkotrajnom prekidu glazbene karijere. Sreća je ipak bila na našoj strani tako da smo dobili 10 novih pjesama.

Album je pun atmosferičnih i zanosnih trenutaka, zaraznih melodija, a odlično i polagano, otvara ga istoimena “Jubilee Road”. Već prepoznatljiva i dobitna kombinacija vokala i klavira sačinjava jednu nostalgičnu i pomalo sentimentalnu baladu. Najavni singl “If You Wanna Love Somebody” pomalo ubrzava ritam i donosi jači melodiozni zvuk. Tekst mi se poprilično urezao u pamćenje, ali ne zbog jedne eksplicitne riječi – “You should get your car a starting / If you wanna be apart / Go to the Californian party / If you wanna fuck a star / Or flick back through your memorie / If you want a broken heart”. Svidjela mi se osjetna količina drame i otresitosti u jednoj klasičnoj ljubavnoj pjesmi koja se činila tako stereotipna samo na prvo slušanje. 

U “Son of an Only Child”, Tom je “sick of singing ’bout my broken heart”. Pjesma je odlično začinjena trubom i trombonom što je definitivno ističe na cijelom albumu. “You’re Gonna Break My Heart Tonight” umiruje atmosferu prije osobnog favorita “China Dolls”. Uz back vokale koji se jako ističu na ovoj pjesmi, oduševio me i zvuk akustične gitare. “Queen of Diamonds” nije ostavila nikakav poseban dojam za razliku od prethodnih, dok “Half As Good As You” u duetu s Alice Merton donosi odlično osvježenje sa ženskim vokalom. Moram priznati da mi Alice do sada nije došla na radar, ali mi je drago da u ovoj kombinaciji ipak je jer onda i Tom i ona zajedno zvuče odlično. 

Najmoćniji zvuk definitivno ima “Go Tell Her Now” i taman kada bubanj i ritam malo ponesu, slijedi – na prvu još jedna balada što je bilo pomalo iritirajuće do pojave bubnja. Iako volim raznolikost i iznenađenja, imam osjećaj da su oscilacije u ovom slučaju ipak malo previše došle do izražaja. Osjetna sinergija i smisleno povezivanje mi je ipak nekako draži princip slaganja pjesama na albumu. Možda su ovdje povezane na neki drugačiji način koji ja ne shvaćam ili ne osjećam. “Don’t Belong In Hollywood” i “Wedding Day” donose pomalo gorko-slatki kraj, melodijski, ali i tekstom. 

Naslovnica albuma odlično se uklopila. Dobila sam dojam da prikazuje atmosferu koja se stvara preslušavanjem njegove glazbe općenito – svjetlo, tama i Tom u sredini. Iz jedne krajnosti u drugu, ali opet na kraju sve nekako povezano. Točno tako oduvijek percipiram ovog izvođača i njegovu glazbu. Tužnjikavi indie pop, bilo tematski ili melodijski, ali uz malo više obraćanja pažnje, uvijek na kraju izađe neka sasvim druga neočekivana priča. Album bi odlično poslužio i kao soundtrack za neku ljubavnu dramu jer ima materijala prikladnih za sve potencijalne scene – tužne i sretne.

Iako album tematski djeluje kao cjelina, zvukom dominira tempo bržih i sporijih pjesama što ponekad zna biti malo naporno za slušanje. To je zapravo najveća zamjerka za “Jubille Road”. Generalno je dobar, ima odličnih pjesama i svakako je kvalitetno izdanje, ali na kraju preslušavanja ostavlja više zbunjenosti nego pozitivnih emocija. Ipak, imam osjećaj da ću ovaj album zavoljeti u potpunosti nakon što ga čujem uživo.

Moram priznati da sam se još davno navukla na emotivni piano zvuk i te neke nedefinirane osjećaje koje Tom Odell svojom glazbom prenosi. “Jubilee Road” u mom slučaju ipak nije izazvao očekivano oduševljene, ali će svakako, bez problema dobiti još prilika za slušanje i zagrijavanje za premijerno gostovanje u Tvornici!