To je metalcore!

    2360

    Underoath

    Lost In The Sound Of Separation

    Datum izdanja: 12.09.2008.

    Izdavač: Tooth & Nail

    Žanr: Metalcore

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Breathing In A New Mentality
    2. Anyone Can Dig A Hole But It Takes A Real Man To Call It Home
    3. A Fault Line, A Fault Of Mine
    4. Emergency Broadcast/The End Is Near
    5. The Only Survivor Was Miraculously Unharmed
    6. We Are The Involuntary
    7. The Created Void
    8. Coming Down Is Calming Down
    9. Desperate Times, Desperate Measures
    10. Too Bright To See, Too Loud To Hear
    11. Desolate Earth/The End Is Here

    U trenucima kada su nastupile godine gomilanja bendova i albuma, u trenucima kada je svijet opasno nagazio na smisao i ponos metalcorea, definitivno je potrebno da se dogodi nešto. Ovoga puta, impuls elektrošoka ubrizgali su Underoath, stari znanci, koji su najbolje pokazali što znači napredovati. Iz jednog deathcore benda izmijenjali su postavu, pretvorili se u tipičan screamo, da na kraju ne bi dozvolili da ih vrijeme pregazi. I nastao je – “Lost In The Sound Of Separation“.

    Dečki s Floride ostali su vjerni sebi, ali su nastavili s progresijom započetom prošlim albumom “Define the Great Line”. Osjetno su reducirali pjevačke uloge bubnjara Aaron Gillesia (jedini preživjeli originalni član) i složili brutalan, ispunktiran i, napokon, originalan metalcore album. Album (njihov već šesti!) koji nije puko ponavaljanje starih navika, već povišavanje letvice i ugađanje onoga što su započeli.

    Spencer Chamberlain dobio je prostora za svoj urlatorski manevar, pa stvari kao “Breathing In A New Mentality” i “A Fault Line, A Fault Of Mine” zvuče puno čvršće i gnjevnije. Kada se povremeno pojavi sneni glas bubnjara to redovito razvuče pjesmu i donese joj dinamiku, a na razini svih 40-ak minuta ne stvara dojam dosade, jer su glazbeno napravili najviše od svih bendova u žanru.

    Posebno na depresivnijoj “Emergency Broadcast/The End Is Near” gdje su se zvukom približili jednom Isisu, ili na raznolikoj “Too Bright To See, Too Loud To Hear“. Stvar je u globalu lagana, na pragu Aaronovog projekta Almost, ali se dovoljno razradi i proširi da bi se melodijom približila i Dredgu.

    Muziku podržava

    Tipično ritmične za dosadašnje radove su singl “Desperate Times, Desperate Measures” i “The Created Void“, a zadnja “Desolate Earth/The End Is Here” je polu-elektronski (skoro)-instrumentalni izlet u vode Nine Inch Nailsa, Deftonesa, Team Sleepa, pa čak sramežljivo i još jednih njihovih uzora – Radioheada.

    Ne znam je li ovakvom rezultatu obol dala i činjenica da im je u produkciji pomogao Adam Dutkiewicz, vođa još jednih metalcore pionira Killswitch Engage, ali “Lost In The Sound of Separation” daje jasnu sliku o vrijednosti Underoatha.

    Naravno da nisu sve stvari odlične i opet će se preokretati očima na njihove kršćanske stavove. Ali, činjenica je da je već počela iritirati količina novonastalih američkih metalcore bendova, koju je Underoath opet potisnuo daleko ispod sebe. Atipični aranžmani, promjene ritmova i zanimljive žestoke dionice dovele su ih do točke da im sve manje i manje trebaju melodični (što se pjevanja tiče) refreni kako bi pjesmi dali neki oslonac.

    Komplekse, malčice i progresivne stvari čine ih jednim od pionira žanra, pa čak i svojevrsnim unaprediteljima metalcorea.

    Muziku podržava