Sve najbolje za prvih 20 godine, dr. Blast

Kada je započinjao kao underground izdavač s par nepoznatih bendova, malo je tko vjerovao da će Nuclear Blast dostići razinu najjačeg i najpriznatijeg svjetskog metal diskografa. No dvadeset godina kasnije, to se ime izgovara s visokim respektom u metalnom svijetu. A kao i svaku svoju ‘okruglu’, tako je NB i ovu godišnjicu odlučio proslaviti izdavanjem kompilacije.

Za razliku od dosadašnjih, ova je ipak bitno drukčija, obzirom da se na njoj nalaze nove pjesme, posebno skladane za ovu priliku. I da odmah otklonimo moguće sumnje, radi se o dva posebno objavljena izdanja, ali kako su tematski i idejno vezana, analizirat ćemo ih na istom mjestu.

Najprije nešto o izdanju “Into the Light“, za čije je komponiranje bio zadužen gitarist Viktor Smolski (Rage), a za vokalne izvođače odabrani su neka od utjecajnijih imena heavy/power/thrash metala; Tobias Sammet (Edguy), Peter “Peavy” Wagner (Rage), Tony Kakko (Sonata Arctica), Mats Leven (ex-Therion), Marcel “Schmier” Schrimer (Destruction), Hansi Kursch (Blind Guardian), Andi Deris (Helloween), Oddleif Stensland (Communic), Marco Hietala (Nightwish, Tarot) i Tarja Turunen (ex-Nightwish).

Imenovanom timu pridružili su se i Jan Michael Keller (Mind Odyssey, bas), Andreas Dirksmeier (klavijature), Volker Schulz (bubnjevi) i Mario Lemole, čije su zasluge i za dio pratećih vokala. Pri pogledu na imena i površnom metal poznavatelju postaje jasnije zašto ovaj album u dijelu svog naziva ima riječ ‘light’.

Pjesme koje se ovdje izvode skladane su na način da budu žanrovski bliske bendovima pjevača, ali i ostalih muzičara, i među njima ima popriličan broj koje bi mogle čak i ući na set-liste albuma matičnih im bendova.

Iz spektra uglavnom dobrih pjesama posebno izdvajam “In the Picture“, u kojoj će ljudi s pozornošću popratiti kako zvuči Tarja bez Nightwisha. Također, nema sumnje da će zanimanje pobuditi i “Dirty Wings” s Tobyem, “Slaves to the Desert” s Hansiem, “A Perferct Day” s Andiem, mada niti jedna od sedam preostalih nije ‘za baciti’.

Isto tako, za one koji uvijek, pa tako i ovoga puta, žele nešto više, postoji i posebna, ‘Limited Edition’ verzija s bonus discom, na kojem su bendovi poput HammerFalla, Helloweena, Gottharda, After Forevera, Ride The Skya… To je kolekcija uglavnom raritetnih izdanja, s japanskih i španjolskih verzija albuma imenovanih bandova, kao i neke potpuno nove skladbe (Candlemass – “Devil Seed“), koje se ovdje mogu čuti po prvi puta. Što je dodatna vrijednost ovog materijala, kojom vješto izbjegava etiketu strogo kolekcionarskog izdanja.

A nakon ‘svijetlog’, dolazi i ‘mračni brat blizanac’ kompilacije, “Out of the Dark” kojom Nuclear Blast slavi svojih 20 godina. I ovdje se nalazi deset novih autorskih pjesama, koje se nisu imali priliku slušati ranije, jer su i one, poput njihove ‘svijetle braće’ napisane posebno za ovu prigodu. Za ove je zaslužan Peter Wichers, bivši gitarist Soilworka, koji je napisao kompletnu glazbu i tekstove, a također ih je i odsvirao, i to uz pomoć bubnjara Dirka Verbeurena (Soilwork,Scarve) i Henrya Rante (ex-Soilwork, ex-Terror 2000).

Pjevači ‘dark’ naslova su poznata imena uglavnom žešćih bendova, poput Andersa Fridena (In Flames), Petera Tagtgrena (Hypocrisy, Pain), Jaria Maenpaae (Wintersun, ex-Ensiferum), Johna Busha (ex-Antrax), Bjorna “Speeda” Strida (Soilwork) ili Maurizia Iacona (Kataklysm). Nakon ovog podatka riječ ‘dark’ u naslovu kompilacije dobiva potpuniji smisao.

Također, ovime postaje jasnije da se prilikom odabira naslova Nuclear Blast želio pobrinuti da se većina konzumenata njihovih izdanja nađe barem u jednoj pjesmi ili jednom segmentu neke od njih. Od pjesama na ovom izdanju izdvajam “Devotion“, u izvedbi Jaria Maenpaae, “Dysfunctional Hours” (Anders Friden), “Schizo” (Peter Tagtgren) i “Cold Is My Vengeance” (Maurizio Iacono), koje su ipak najbolje ‘sjele’ u moje uši.

I ovo se izdanje može pronaći u ‘Limited Edition’ verziji, koja se razlikuje od ‘regularne’ po bonus discu s opet deset, ali dosad objavljenih pjesama. Tu su tako ‘američki’ bonus novog Dimmu Borgira – “Herretic Hammer“, pa “Tyrants” – Immortal, “As He Creates, So He Destroys” – Nile i druge, osjetno silovitije pjesme, tako da niti black ni death publika ne može reći da je zaboravljena.

Sve u svemu, mislim da je ova, kao i ‘light’ kolekcija, odlična zamisao za proslavu obljetnice, a najveća vrijednost obaju izdanja je ta da se pjesme neće imati priliku čuti na nekim drugim mjestima. Barem ne ovako na okupu.